BEDRIČIĆ, Silvestar

BEDRIČIĆ, Silvestar, glagoljaški tiskar i prevodilac (vjerojatno Senj, druga pol. XV st. — Senj, prije 11. XI 1512). Gotovo jedini podaci o njemu nalaze se u kolofonima nekih senjskih izdanja. U kolofonu Misala, prvotiska senjske tiskare (1494), koji je B. tiskao zajedno s Blažom Baromićem i Gašparom Turčićem, spominje se tek kao »domin« (»…A biše štampani… od d(o)mina Blaža Baromića i domina Salvestra Bedričića…«). Po Farlatiju (Illyricum sacrum IV, 133) B. je 1502. bio arhiđakon senjske crkve i posredovao u sporu oko jurisdikcije između otočkog i senjskog biskupa. To se potvrđuje i u Naručniku plebanuševu (1507, prijevodu latinskog djela Manipulus curatorum Guida de Monte Rocherii), gdje piše da je on arhižakan i vikar senjski i da je u njegovoj kući i o njegovu trošku tiskana ta knjiga, na kojoj je radilo više senjskih svećenika: tiskao ju je Grgur Senjanin a slagali domin Urban iz Otočca i đakon Tomas (Katridarić). U Transitu sv. Jerolima (1508) spominje se opet kao arhižakan senjski, a tako i u Korizmenjaku (1508). Obje knjige tiskala je ista ekipa Bedričićeva poduzeća. Posljednji put nalazimo Bedričića u Senju 1509. Ranije pretpostavke da je sudjelovao u tiskanju Marijinih mirakula i u Ritualu s Meštrijom dobra umrtija potvrđene su samo za prvu knjigu, od koje je 1979. identificiran jedini potpun primjerak u Londonu (British Library) gdje u kolofonu stoji.: »Svršene biše knige sie… v hiži počtovanoga g(ospo)d(i)na Silvestra Bedričića arhižakna senskoga. Komponene i k(o)režene Urbanom i Tomasom kanonicihь crkve senske. Štampane po meštru Gr(g)uru Senaninu«. Tisak je završen 15. VI 1508. Ritual s Meštrijom dobra umrtija poznat je samo u dva nepotpuna primjerka, bez kolofona. Ne zna se gdje je bila Bedričićeva kuća u kojoj se nalazila tiskara. — Bedričićev prevodilački rad izrijekom se spominje samo u Korizmenjaku, prijevodu talijanske zbirke propovijedi pod natpisom Quadragesimale (1475) fra Roberta Caracciola (»Svršenь Korizmenakь fratra Ruberta učinenь na ugoenie svećenoga veličastva krala F(e)ranta protomačenь z latinskoga êzika na hrvacki po popi Peri Êkovčići i po popi Silvestri Bedričići…«). Jakovčić je umro već 1496, pa je B. mogao dovršiti njegov prijevod. Fra Lovrinac Vejanin u svom latiničkom prijepisu senjskog Transita (1670) navodi kao prevodioca Bedričića (Xiuot Suetoga Yerolima Nauçitegla Suete Çarque istumaçen po Posctouanomu Gñu Siluestru Bridicichiu (!) Arhixaknu Segnskomu…). Sva senjska glagoljska izdanja, pa tako i ona u kojima se spominje B., danas su bibliografske rijetkosti: Misal (1494) sačuvan je u tri primjerka (1 potpun u Budimpešti, 1 nepotpun u Lenjingradu i 1 nepotpun u Cresu); Naručnik plebanušev (1507) u sedam primjeraka (4 u Zagrebu, 2 potpuna u Beču i 1 nepotpun u Lenjingradu); Transit sv. Jerolima (1508) u osam nepotpunih primjeraka (4 u Zagrebu, 1 u Vrbniku, 1 na Košljunu, 2 u Lenjingradu), a latinički prijepis potpunog primjerka čuva se u Zagrebu (Arhiv JAZU); Marijini mirakuli (1508) u pet primjeraka (3 nepotpuna u Zagrebu, 1 potpun u Londonu i 1 nepotpun u Lenjingradu); Korizmenjak (1508) u devet primjeraka (6 u Zagrebu, 1 u Ljubljani i 2 u Lenjingradu; pretisak objavilo Senjsko muzejsko društvo 1981. u redakciji A. Nazor i B. Fučića).