JURIŠIĆ, Nikola

JURIŠIĆ, Nikola (Jurischicz, Jurischitz, Juryssych; Mikhula, Niklas), vojskovođa i diplomat (Senj, o. 1490 — Kőszeg, 1545?). God. 1522. spominje se u vojsci nadvojvode Ferdinanda koja je bila razmještena u tvrđavama u Hrvatskoj kao obrana austrijskih zemalja od Turaka. Između 1522. i 1526. stekao vitešku čast. God. 1526. Ferdinand ga je imenovao vrhovnim kapetanom za borbu protiv Turaka (supremus capitaneus, Veldhauptmann unseres Kriegsfolks wider Turken), čime je postao zapovjednikom habsburške vojske u Hrvatskoj. Kao Ferdinandov izaslanik (locumtenens) i savjetnik za Hrvatsku 1526–27, sudjelovao u pregovorima oko njegova izbora za hrvatskoga kralja na saboru u Cetinu. Kralj Ferdinand I. naredio mu je 1527. da organizira obranu Bihaća. Nakon proučavanja stanja u gradu i okolici, kralju je pismeno predložio jačanje utvrda i promjene u vojnom ustroju, no prijedlozi mu nisu nikada prihvaćeni. Kao kapetan Rijeke 1528–30. radio na preseljenju uskoka iz Hrvatskoga primorja u Žumberak te je uživao vlastelinstva Postojnu u Kranjskoj i Novigrad u Istri. God. 1530. s grofom Josipom Lambertom i Benediktom Kuripešićem (Kuripečičem) član je habsburškoga izaslanstva upućena u Istanbul na pregovore sa Sulejmanom II. o primirju i prekidu turske pomoći Ivanu Zapolji. Prije ljeta 1532. imenovan kapetanom grada Kőszega u Ugarskoj. Turska je vojska tijekom pohoda na Ugarsku i Austriju opsjedala 6–30. VIII. 1532. Kőszeg, koji se nalazio na njezinu putu prema Beču. Malobrojni su branitelji (prema većini autora njih 700) uz velike gubitke uspjeli obraniti grad od višestruko brojnije turske vojske kojom su zapovijedali veliki vezir Ibrahim i Sulejman II. Opsada je okončana dogovorom između Jurišića i Ibrahima po kojem je na zidinama grada istaknuta turska zastava kao znak tobožnje predaje. Sulejman II. je nakon neuspjeha kraj Kőszega odustao od pohoda na Beč i počeo se povlačiti prema Beogradu. Ferdinand I. dodijelio je Jurišiću za nagradu vlastelinstvo Kőszeg, 8000 forinta i barunski naslov. God. 1535. J. je sudjelovao u naseljivanju uskoka s turske granice u Žumberak, a 1538. posredovao između uskočkih vojvoda i kralja oko dolaska novih doseljenika. Na slavonskim je saborima u Dubravi i Križevcima 1537–38. bio kraljev zastupnik. Od 1537. spominje se kao kraljevski savjetnik i komornik. Nakon neuspjeha I. Katzianera u pohodu na turska uporišta u Slavoniji 1537, J. je imenovan vrhovnim kapetanom Slavonije i Donje Austrije, a od 1540. zemaljski je kapetan Kranjske.