JURKIĆ, Gabrijel

traži dalje ...

JURKIĆ, Gabrijel, slikar (Livno, 24. III. 1886 — Livno, 25. II. 1974). Polazio trgovačku školu u Livnu i 1902–05. građevinski odjel sarajevske Srednje tehničke škole, u Zagrebu 1906–07. slikarsku školu B. Čikoša Sesije i M. C. Crnčića te 1907. Akademiju likovnih umjetnosti. Četvrtu godinu slikarstva upisuje na bečkoj Akademiji (A. Deluga), koju završava 1909, zatim do 1911. polazi specijalku K. Pochwalskoga posvećujući se historijskomu slikarstvu. Od 1911. živio u Sarajevu, a 1956. sa suprugom Štefanijom preselio se u franjevački samostan Gorica u Livnu. Pod utjecajem secesije, Segantinijeva poentilizma i školovanja u Zagrebu i Beču, vidljiva u sklonosti literarnim predlošcima i koloritu na tragu »zagrebačke šarene škole«, te A. Böcklina oblikovan je njegov slikarski izraz ranijega razdoblja (Vila naroda moga, 1911). Međunarodno prihvaćeni način tematiziranja literature preveo je u poseban lokalni tip obradbe narodnih predaja i povijesnih tema. Istodobno se afirmirao poetskim pristupom realističkim motivima, ponajprije krajolicima, u kojima istražuje simboličke vrijednosti (Noć u planini i Olujna večer, obje 1905; Na pašnjaku i Motiv iz Gruža, obje 1912) i mogućnosti prikazivanja prirodnih mijena (Mjesečina na moru i Malovan planina u zimi, obje 1913; Visoravan u cvatu, 1914). Uz nekoliko ekspresivnih krajolika (Planina Plazenica, 1915; Motiv iz Bosanske Posavine i Čempresi, obje 1916) i žanr-sliku s naturalističkim detaljima Ratna žetva (1916), za I. svjetskoga rata uglavnom slika portrete (Majka, Portret dr-a Tugomira Alaupovića, Portret Mirka Jurkića, sve 1915). Potkraj rata zaokuplja ga nova tema – svjetlost (Put u vječnost, 1918) te nastaje niz impresionističkih slika bliskih njemačkoj školi, posebice M. Liebermanu (Impresija, 1919; Sestre kraj Neretve, 1921). Suvereno vladajući koloritom, 1920-ih započinje svoje velike cikluse (Večeri, 1922; Večeri četiriju godišnjih doba, 1934) u kojima prikazuje dinamizam fenomena u pojedinim godišnjim dobima, a istodobno sve više slika i kompozicije religioznoga sadržaja (Sv. Cecilija, 1923). Nakon 1945. živi povučeno te do kraja svojega slikarskoga djelovanja razvija spoznaje i iskustva stečena u mladosti. U tom razdoblju nastaje i velik broj studija i skica, kao rezultat njegova meditativnoga proučavanja prirodnih pojava. Izlagao samostalno u Sarajevu (1911, 1915) i Zagrebu (1911, 1920, 1922, 1934), a posmrtno su priređivane izložbe njegovih djela u Tuzli (1974), Sarajevu (1978. retrospektiva), Puli (1980), Kaštel-Sućurcu (1992), Zagrebu (1997) i Širokom Brijegu (2000). Sudjelovao je na izložbi secesije (Beč 1911), izložbama »Lade« (Beograd 1912, 1922), Izložbi Hrvatskoga društva umjetnosti (Zagreb 1913), Međunarodnoj grafičkoj izložbi (Zagreb 1914), Izložbi hrvatskih umjetnika (Osijek 1916), izložbi »Sveta zemlja« (Zagreb 1936), Izložbi akvarela umjetnika BiH (1967), izložbi Počeci jugoslovenskoga modernoga slikarstva (Beograd 1973), a njegove slike izlagane su i na izložbama Sto godina slikarstva u Hrvatskoj 1820–1920 (Zagreb 1981), Jugoslovenski akvarel 1900–1950 (Beograd 1984), Zbirka umjetnina Mostarske biskupije (Zagreb 1992), Zbirka Kanižaj (Zagreb 1996) i Autoportreti hrvatske moderne (Zagreb 2000). God. 1912. naslikao je Grad Jajce za zgradu NSK u Zagrebu (danas HDA). Ilustrirao, među ostalim, knjige supruge Štefanije (Legenda u bojama i druge priče i pripovijetke. Zagreb 1927; Petnaest tornjeva. Zagreb 1933; Nevidljiva kraljica. Zagreb 1941) i R. Horvata (Na bedemima stare Hrvatske. Zagreb 1941). Restaurirao je slike franjevačkoga samostana u Kreševu 1930. te pisao o umjetnosti i suvremenicima u periodicima Naša misao (1914, 1916, 1918), Jutarnji list (1922), Der Morgen (1924), Večernja pošta (1925), Hrvatska straža (1930), Jevrejski glas (1930), Novi list (1944), Naša ognjišta (1974). God. 1970. nagrađen je Zlatnom plaketom Udruženja likovnih umjetnika BiH. Oporučno je svoja djela ostavio franjevačkomu samostanu u Livnu, gdje je 1995. u sklopu Franjevačkoga muzeja i galerije »Gorica« otvorena Galerija Gabrijela Jurkića sa stalnim postavom njegovih slika. God. 1997. snimljen je dokumentarni film o njem (B. Žižić).

LIT.: M. Jurkić: Katalog kolektivne izložbe slika Gabrijela Jurkića. Sarajevo—Zagreb—Beč 1911–1912. — E. Matić (Eugen): Mladi bosanski slikar Gabrijel Jurkić. Hrvatska zajednica, 3(1911) 32, str. 2. — V. Lunaček: Kolektivna izložba Gabrijela Jurkića. Obzor, 63(1922) 318, str. 3. — I. Esih (ie.): Jukićeva izložba. Ibid., 75(1934) 275, str. 2. — L. Perinić: Gabrijel Jurkić. Omladina, 18(1934–35) 5, str. 195–196. — S. Marjanović: Majstor pejzaža. Oslobođenje, 10(1953) 22. II, str. (9). — R. Grgec: Gabrijel Jurkić (1886–1974). Marulić, 7(1974) 3, str. 75–76. — M. Radić: Gabrijel Jurkić (katalog izložbe). Tuzla 1974. — I. Gavran: Retrospektivna izložba slika Gabrijela Jurkića. Nova et vetera, 28(1978) 1/2, str. 337–339. — M. Radić: Gabrijel Jurkić (katalog izložbe s potpunijom bibliografijom). Sarajevo 1978. — Umjetnost Bosne i Hercegovine 1894–1923 (katalog izložbe). Sarajevo 1978. — Izložba slika Gabrijela Jurkića (katalog). Pula 1980. — G. Gamulin: Hrvatsko slikarstvo XX. stoljeća, 1. Zagreb 1987. — Franjevci Bosne i Hercegovine na raskršću kultura i civilizacija (katalog izložbe). Zagreb 1988, 56, 101, 215–216. — Đ. Ivanišević: Slikar u izbjeglištvu (razgovor s I. Zidićem). Večernji list, 36(1992) 6. IX, str. 20–21. — M. Klaić i I. Zidić: Izložba slika, Gabrijel Jurkić – slikar u izbjeglištvu. Kaštel-Sućurac 1992. — A. Kajinić: Put u vječnost. Bosna Franciscana, 3(1995) 3, str. 207–209. — F. Marić: Pregled Napretkovih hrvatskih narodnih kalendara 1907.–2002. Zagreb—Sarajevo 2002. — Secesija u Hrvatskoj (katalog izložbe). Zagreb 2003. — Potpunija lit. do 1941. u: Bibliografija rasprava i članaka JLZ, 12. Zagreb 1977.
 
Feđa Vukić (2005) 

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

JURKIĆ, Gabrijel. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/160>.