Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

BELAN, Branko, prozni pisac, filmski kritičar, redatelj i filmolog (Postira, 15. XI 1912). Osnovnu školu (1918–1922) i realku (1922–1929) završio je u Splitu. Studirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu (1931–1936), gdje je 1940. nakon rigoroza stekao doktorat. Od 1940. do 1947. radio je kao upravno-pravni referent u državnim nadleštvima u Zagrebu. God. 1947. zaposlio se u »Jadran-filmu« kao dramaturg, pisac scenarija i redatelj dokumentarnih filmova, 1951–1962. slobodni je filmski radnik, pisac scenarija i redatelj, 1963–1973. radi kao urednik za masovne medije u tjedniku Telegram, a 1970. postaje voditelj Katedre za montažu na Akademiji za kazalište, film i TV u Zagrebu, gdje je 1979. umirovljen u zvanju redovitog profesora. Zatim je preselio u Split, gdje je i dalje aktivan kao publicist i književnik. Član je Društva književnika Hrvatske (od 1961). — Svoj prvi dokumentarni film Elektrifikacija režirao je B. 1947, a zatim su slijedili: Ribari Jadrana i Tunolovci (1948), Vriština i klasje (1949), Ne spavaju svi noću (1951) i Istarski puti (1953). Za »Jadran-film« je režirao svoj prvi igrani film Koncert (1954) prema scenariju V. Desnice, u kojem je obuhvatio zagrebački život u rasponu 1922–1945. Autor je ideje za slovenski igrani film Trenutki odločitve (1955) u režiji F. Čapa. Za »Bosna-film« je po motivima drame Kuća Narančića G. Gamulina napisao scenarij i režirao film Pod sumnjom (1956). Između 1957. i 1961. režirao je još nekoliko dokumentarnih filmova (Jesen na otoku Braču, Vjekovi Hvara, Mediteranski prozori itd.). Njegov posljednji redateljski rad jest kratki igrani film Dobričina (1966). B. je jedan od osnivača Društva filmskih radnika Hrvatske (1950) i urednik prvoga poratnog filmskog časopisa u Zagrebu Filmska revija (1950–1952). Objavio je više teorijskih knjiga o različnim aspektima estetike, povijesti i sociologije filma. Filmološke članke, eseje i studije tiskao je u publikacijama: Film (1952), Filmska revija (1952, 1955), Književne novine (1955), Kinematografija (1956), Krugovi (1957), 15 dana (1959, 1960), Forum (1964), Oko (1979) i dr. Preveo je filmološke studije s talijanskog (R. May, Jezik filma, 1948) i engleskog (P. Roth, Film do danas, 1949). Od 1950. do 1973. javljao se filmskom kritikom i prikazima, a od 1963. TV kritikom u dnevnom i tjednom tisku (Vjesnik, Telegram, Borba, Nedjeljna Dalmacija). Bavi se i književnim radom. Prvu pripovijetku Kadence objavio je u Noveli-filmu (1954, 43). Poslije 1961. intenzivnije se bavio književnošću pa je objavio više pripovijedaka i romana tematski vezanih uz neke etičke dileme suvremena života. Objavljuje i futurološku te znanstveno-fantastičnu prozu u biblioteci Sirius. Književne radove objelodanio je u publikacijama: Novela-film (1954, 1955), NIN (1955, 1956, 1964), Krugovi (1957, 1958), Književnik (1959–1961), Republika (1961, 1962), Forum (1962, 1975, 1977), Kolo (1963, 1964), Književna kritika (1974). Bio je urednik Telegrama (1963–1973). Prevodio je s engleskog (J. Steinbeck, H. Lofting, J. Hilton, I. Asimov). Proza mu je uvrštena u Izabranim novelama, 3 (Zagreb 1959), a neki radovi prevedeni na češki, poljski, slovački i slovenski. Od 1966. do 1977, na Radio-Zagrebu emitirano je više njegovih radio-igara: Jakov u podrumu (1967), Raj za mrlje (1969), Farsa o čovjeku od imena (1976). Izvedene su i tri njegove TV drame: Biografija utopljenice (1965), Deseti rođaci (1968), Nina-nana za Pavlicu (1976). Dobio je prvu nagradu savezne vlade za dokumentarni film Tunolovci (1948), Nagradu grada Zagreba za roman Kutija od ebanovine (1961), nagradu Saveza novinara Jugoslavije »Dušan Timotijević« kao najbolji TV kritičar (1978) i Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1980).

DJELA: Kutija od ebanovine. Zagreb 1960, 19692. — Scenarij – što i kako. Zagreb 1960. — Biografija utopljenice. Zagreb 1962. — Lica otputovala, lica umrla. Zagreb 1963. — Obrasci mržnje. Zagreb 1964. — Sjaj i bijeda filma. Zagreb 1966. — Tmora. Zagreb 1967. — Tko će pokucati na moja vrata. Zagreb 1974. — Gle krasne li paprati. Zagreb 1978. — Sintaksa i poetika filma. Zagreb 1979.
 
LIT.: Miloš Mimica: Ko je pisac scenarija za film Koncert. Politika, 50(1953) br. 14 660. — Mira Boglić: Branko Belan, Scenarij – što i kako. Filmska kultura, 4(1960) 20, str. 67–68. — Tode Čolak: Branko Belan, Kutija od ebanovine. Književne novine, 11(1960) 131, str. 9. — Ivo Smoljan: Branko Belan, Kutija od ebanovine. Republika, 16(1960) 11/12, str. 54. — Antun Šoljan: Moderno i uzbudljivo. Književnik, 2(1960) 16, str. 492–494. — Hrvoje Lisinski: Branko Belan, Scenarij – što i kako. Ibid., 3(1961) 19, str. 109–112. — Stanislav Marijanović: Belanov pojas za spasavanje. Revija, 2(1962) 6, str. 193–195. — Jozo Puljizević: Kratak odmor u literaturi. Telegram, 3(1962) 123, str. 5. — Dalibor Cvitan: Spektar srodnosti. Ibid., 4(1963) 188, str. 5. — Branimir Donat: Bilansa jednog pokušaja. Delo, 9(1963) 13, str. 1574–1579. — Isti: Branko Belan, Obrasci mržnje. Telegram, 5(1964) 235, str. 8. — Mladen Stary: Teški snovi. Kolo, 2(122) 1964, 3, str. 431–434. — Hrvoje Lisinski: Branko Belan, Sjaj i bijeda filma. Naše teme, 10(1966) 9, str. 1683–1688. — Ivo Frangeš: Branko Belan, Kutija od ebanovine (pogovor). Zagreb 1969, 173–174. — Nenad Polimac: Koncert. Film, 1(1976) 5/6/7, str. 61–66. — Zoran Tadić: Prvi su startali dokumentaristi. Ibid., str. 52, 54. — Srećko Jurdana, Zoran Tadić i Hrvoje Turković: Kinematografija me se odrekla (intervju). Ibid., 8/9, str. 17–37. — Branimir Donat: Krimić kao literatura (u: Brbljava sfinga). Zagreb 1978, 44–48. — Slobodan Praljak: Branko Belan, Sintaksa i poetika filma – teorija montaže. Oko, 8(1980) br. 228. — Potpuniju lit. do 1965. vidi u Leksikonu pisaca Jugoslavije, 1. Novi Sad 1972, 200–201.
 
Ivo Škrabalo (1983)