BELAVIĆ, Placido

BELAVIĆ, Placido (Marko), pisac i prevoditelj (Karlovac, 23. III 1868 — Vukovar, 17. II 1957). Osnovnu školu pohađao je u Turnju i Karlovcu, gimnaziju u Karlovcu. U Beču je 1888. postao član franjevačke provincije Sv. Ivana Kapistranskoga. Studirao je teologiju u franjevačkoj bogoslovnoj školi u Baji (1889–1892), a u Kalocsi je zaređen za svećenika (1892). Bio je 1892–1905. kapelan u Našicama, Iloku i Šarengradu te 1898–1912. vjeroučitelj u osnovnim i srednjim školama u Vukovaru, Slavonskom Brodu, Karlovcu i Našicama. Od 1912. do 1924. dušobrižnik je hrvatskih iseljenika u SAD (New York, Chicago, Milwaukee, Lackawanna, Bethlehem i Clinton). Osnovao je hrvatske župe u New Yorku (1914) i Milwaukeeju (1917). Po povratku u domovinu bio je župnik u Šarengradu (1924–1926, 1927–1929), a 1926–1957. boravio je u samostanima u Vukovaru, Našicama, Subotici, Čakovcu, Virovitici, Cerniku, Slavonskom Brodu i Kloštru Ivaniću. Istraživao je prošlost gradova i samostana u kojima je boravio te objavio niz povijesno-kroničarskih zapisa. Zapis Kratka povijest samostana u Virovitici je izgubljen. Govorio je više jezika, a s engleskog je preveo zbirku Japanske pripovjedke, poslovice, itd. Basila H. Chamberlaina (Zagreb 1905). Drugom izdanju te zbirke dodao je osnove japanske gramatike i rječnika (Zagreb 1925). Služeći se i pseudonimima Placo i Miljenko, objavljivao je prijevode te pripovijetke, crtice i eseje poučnog i nabožnoga karaktera u časopisima i listovima: Anđeo Čuvar (između 1903. i 1933), Hrvatstvo (1906), Kršćanska obitelj (1906–1908, 1914–1918, 1938, 1939), Sriemske novine (1908–1916), Hrvatska smotra (1909), Glasnik sv. Ante Padovanskoga (1911–1919, 1924–1934), Obitelj (1911, 1912), Katolički list (1913), Prosvjeta (Zagreb 1913), Hrvatska straža (1934–1940), Subotičke novine (1939, 1940). Surađivao je u američkim novinama Hrvatska narodna zajednica i Naša nada te kalendaru Naša domovina (Gradišće 1937, 1940).