Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

BELOSTENEC, Ivan (Bilostinac), pjesnik, pisac propovijedi i leksikograf (Varaždin ?, 1593. ili 1594 — Lepoglava, 10. II 1675). O njegovim ranim godinama ništa nije poznato. God. 1616. ušao je u Lepoglavi u Pavlinski red. Od 1618. do 1621. polazio je filozofiju u bečkomu isusovačkom kolegiju, a 1621–1624. studirao je teologiju u Rimu. Tada odlazi u Lepoglavu gdje je 1627. postao prior pavlinskog samostana. Od 1630. bio je prior samostana u Sveticama kod Ozlja, gdje se upoznao s Petrom Zrinskim. Obavivši vizitaciju u istarskoj pavlinskoj provinciji (1641), bio je istovremeno i prior u Sveticama i u Svetoj Jeleni kod Čakovca (1642–1644). Ponovno je boravio u Istri kao administrator provincije (1644–1647) i vikar (1647–1652), zatim kao vikar u Lepoglavi (1652–1654) i prior u Sveticama (1654–1656). Bio je provincijal istarskih pavlina (1656–1659) i ponovno prior u Svetoj Jeleni (1659–1662), pa u Sveticama (1662–1663). Od 1663. je živio stalno u Lepoglavi. — Prema svjedočanstvu biografa Nikole Bengera, B. je napisao tri djela: zbirku pjesama Bogomila (1665), Deset propovijedi o Euharistiji (1672), latinsko-hrvatski i hrvatsko-latinski rječnik Gazophylacium, koji je poslije autorove smrti ostao u rukopisu te je tiskan 1740. u Zagrebu. Belostenčeve se pjesme nisu sačuvale, a propovijedi su poznate prema jedinom primjerku što ga je u budimpeštanskoj sveučilišnoj knjižnici pronašao L. Hadrvics. Propovijedi su pisane jezikom koji — u skladu s književnojezičnim nazorom ozaljskog kruga (oko P. Zrinskog) — spaja osobine svih triju narječja: čakavskog, kajkavskog i štokavskog. Po istim je načelima sastavljen i Gazophylacium, u kojem su posebno označene riječi iz Dalmacije (D.) i iz Slavonije (Scl.), a upotrijebljeni su i osobiti znaci za reflekse jata (e ) i poluglasa (ë). Rukopis su Belostenčeva rječnika prije tiskanja redigirali pavlini Jeronim Orlović i Andrija Mužar, dodajući u nj nešto primjera iz knjiga objavljenih poslije Belostenčeve smrti (iz Vitezovićeva Priričnika 1703. i Della Bellina rječnika 1728), ali ne narušavajući njegovu prvotnu koncepciju. Stoga nisu utemeljene prijašnje sumnje (F. Fancev, V. Dukat) o Belostenčevu autorstvu rječnika, koji valja ocijeniti kao najopsežnije hrvatsko leksikografsko djelo XVII st. i kao izvrstan plod onovremene koncepcije o prožimanju svih narječja u književnom jeziku.

DJELA: Boghomila. Graz 1665. — (Deset propovi jedi o Euharistiji. Graz 1672). — Gazophylacium seu Latino-Illyricorum onomatum aerarium. Zagrabiae typis Joannis Baptistae Weitz 1740; reprint izdanje 1972–1973.
 
LIT.: Ivan Kukuljević-Sakcinski: Književnici u Hrvatah s ove strane Velebita, živivši u prvoj polovini XVII vieka. Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, 9(1868) str. 184. — Vladoje Dukat: Tko je pisac pjesmarice od 1644? Sv. Cecilija, 16(1922) 4, str. 100–102. — Isti: Izvori Belostenčeva »Gazophylacium (Ilyrico-Latinum«. Rad JAZU, 1923, 227, str. 80–109. — Franjo Fancev: O postanju iliričko-latinskoga dijela Belostenčeva rječnika. Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, (1923) III, 150–165. — Vladoje Dukat: O kompoziciji i vrelima Belostenčeva »Gazophylacium illyrico-latinum«. Rad JAZU, 1927, 235, str. 1–25. — Laszlo Hadrovics: Deset propovijedi o Euharistiji pavlina o. Ivana Belostenca (tekst prenijet u novu grafiju). Građa za povijest književnosti hrvatske, 1939, 14, str. 41–112. — Isti: Zur Geschichte der einheitlichen kroatischen Schriftsprache. Budapest 1942. — Josip Vončina: Leksikografski rad Ivana Belostenca. (Dodatak uz Gazophylacium, reprint izdanje, sv. 2.) Zagreb 1973, III–XLVII. — Olga Šojat: Ivan Belostenec kao pjesnik, pisac i leksikograf. (S izborom tekstova iz Deset propovijedi..., iz Gazophylaciuma i s literaturom.) Kaj, 11(1978) 1, str. 61–91.
 
Josip Vončina (1983)