BELOŠ

BELOŠ (Belos, Beluš, Bjeluš, Bέλοσις), ban (?, početak XII st. — ?, prije 1198). Sin je velikoga župana raškog Uroša I, brat Uroša II i Jelene, žene ugarskog kralja Bele II Slijepog. Beloševa kći nepoznata imena udala se za kijevskog kneza Vladimira. U izvorima se spominje od 1137. kao dux, ban u Hrvatskoj od 1146, palatin i ban od 1148, a 1158. naziva se i princeps. U ugarskim izvorima ne javlja se od 1158. do 1163. pa su ga neki povjesničari poistovjećivali sa srpskim velikim županom Belušem, što je nakon datiranja Kinamove vijesti u 1162. isključeno (J. Kalić). — Za vladavine Bele II B. uz kraljicu Jelenu ima odlučujuću ulogu u upravljanju državnim poslovima zadržavši vlast i za malodobnosti Gejze II. Tada njemačko-rimski carevi Konrad III i Fridrik I Barbarossa te bizantski car Emanuel Komnen pokušavaju na ugarsko prijestolje dovesti Kolomanova nezakonitog sina Borisa, ali B. to onemogućuje povezavši se s Normanima, Bosnom i Raškom. God. 1151. u ratu Ugarske s Bizantom spriječio je ulazak Komnenu u Srijem prodrijevši s vojskom prema Braničevu. Nakon smrti Gejze II 1162. upliće se u dinastijske borbe za ugarsko prijestolje, pa se nakon krunidbe Stjepana V 1163. ponovno spominje kao ban. Sredinom stoljeća dao je podići na svom imanju benediktinski samostan Sv. Stjepan, danas u Banoštoru na Dunavu (Banoštor nosi po njemu ime Banski manastir).