BENEŠIĆ, Ante

BENEŠIĆ, Ante, pjesnik i dramatičar (Ilok, 12. VI 1864 — Ilok, 12. IV 1916). Obitelj potječe iz Vukovara (nazivala se Benicsich) odakle se preselila u Ilok. Ante je sin Stjepana (Stipana), remenara, iz prvog braka s Ankom rođ. Pristojković; stariji je polubrat književnika Julija Benešića. Prezimenu obitelji dao je konačan oblik. Osnovnu je školu polazio u Iloku, gimnaziju u Osijeku, gdje je i maturirao 1882. Pravo je studirao u Beču i Zagrebu, a doktorirao 1886. Neko je vrijeme bio odvjetnički pripravnik u Zagrebu, a zatim odvjetnik i javni bilježnik u Iloku. Dugo je bio predsjednik iločkoga pjevačkog društva i za njegove potrebe pisao lakrdije. — Književnošću se počeo baviti kao gimnazijalac u osječkomu gimnazijskom društvu »Javor«, a prve 4 pjesme objavio je u almanahu Zvonimir, koji je sâm uredio i tiskao u Zagrebu 1886. Pjesmu iz tog almanaha Curičica mala uglazbio je I. Zajc 1887. B. je surađivao u Viencu (1888), Prosvjeti (Zagreb 1902, 1903, 1912), Savremeniku (Zagreb 1906, 1910–1912, 1914), Mladom Hrvatu (Opatija 1910, 1911), Neues Tagblattu (1912) i Domovini (Punta Arenas 1917). U Knutu, mitrovačkom šaljivom listu I. Velikanovića (koji je i materijalno pomagao) objavio je (1904–1906) više šaljivih i satiričkih pjesama i priča pod pseudonimom Rade B., kovač. Drugi mu je pseudonim bio O, strašno. U Knutu je 1905. objavio lakrdiju Oskulometar (Cjelovomjer) i satiričku dramu Među trnjem. Njegova lakrdija Soba br. 13 prikazana je i objavljena u Zagrebu 1901, a 1905. s još dvjema lakrdijama (Pero Sapunica i Strah od kapi) tiskana u knjizi Tri lakrdije. Strah od kapi objelodanjen je najprije u Knutu (1904). Vedre srijemske pjesme objavio je 1905. i 1906. u dvjema sveskama Pjesama. Pisao je i povijesne drame. God. 1903. u Zagrebu je prikazan Diogenes (dramatizacija Šenoina Diogenesa), a 1905. prikazana je i tiskana tragedija Damjan Juda (prema J. Kohariću). Sljedeće godine objavio je u Zagrebu idilički ep Branko i Grozdana, a 1907. drame Kraljević Marko i Petronij (dramatizacija Sienkiewiczeva romana Quo vadis). Sva je ta djela objavio o svom trošku. Lake šale, objavljivane u časopisima, tiskao je pod naslovom Pregršt šale i satire (Zagreb 1911), a anakreontske pjesme u knjizi Anakreontika (1913). Preveo je Štrajk kovača F. Coppéea. U Zavodu za književnost i teatrologiju JAZU čuvaju se rukopisi njegovih pjesama, proznih sastavaka, novinskih članaka te romantičnog epa Radovan i neobjavljenih drama: Odvjetnik Petrović, Car Probo, Gospodin Debeljković, Otkaz braka, Egoiste, Ilirizam u Osijeku i Djaci. — D. Prohaska je istakao svježinu i originalnost Benešićevih anakreontskih i hedonističkih pjesama, sklonost idili, šali i satiri. O njemu se u novije vrijeme nije pisalo.