Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

BENEŠIĆ, Julije, pjesnik, prozni pisac, prevodilac i jezikoslovac (Ilok, 1. III 1883 — Zagreb,19. XII 1957). Otac Stjepan (Stipan), remenar, ženio se tri puta; Julije je iz trećeg braka s Matijom, rođ. Barošević. Osnovnu školu polazio je u Iloku (1889–1893), a gimnaziju u Osijeku (1893–1901), gdje se počeo baviti književnošću kao član đačkog društva »Javor«. Od 1901. do 1903. studirao je u Beču najprije medicinu, zatim slavistiku i romanistiku, da bi na Jagieliońskom sveučilištu u Krakovu prešao na zemljopis i povijest (1903/1904). Studij je nastavio u Zagrebu (1904/1905) i Pragu (1906), a diplomirao je u Krakovu 1907. Najprije je bio profesor na Realnoj gimnaziji u Zagrebu (1908–1915) te usporedo i kazališni recenzent Narodnih novina, a položivši profesorski ispit iz povijesti i zemljopisa postaje profesor Trgovačke akademije u Zagrebu (1915); od 1917. do 1921. bio je tajnik i referent za umjetnost u Zemaljskoj vladi. Lektor je poljskog jezika na Sveučilištu u Zagrebu (1918) te Visokoj školi za trgovinu i promet u Zagrebu (1920). Bio je nadzornik Hrvatske zemaljske glazbene škole i Glumačke škole (1920), a od 1921. do 1927. je intendant HNK u Zagrebu. Od 1927. kraće je vrijeme opet profesor, a zatim radi u Prosvjetnom inspektoratu u Zagrebu (do 1930). U Varšavi je boravio kao delegat Ministarstva prosvjete pri Jugoslavenskom poslanstvu (1930–1938) i kao lektor hrvatskog jezika na Sveučilištu. Vrativši se u zemlju radi u Prosvjetnom odjeljenju banske uprave (1938), a od 1939. do 1940. je ponovno intendant HNK u Zagrebu. Zatim je urednik za poljsku književnost u Hrvatskoj enciklopediji (do 1945), pa suradnik u Enciklopediji Jugoslavije (1950–1957). Umirovljen je prvi puta 1944, a drugi put 1946. kao srednjoškolski profesor. Od 1910. bio je član, a od 1912. do 1920. tajnik Društva hrvatskih književnika. U Poljskoj je bio član više kulturno-umjetničkih društava i odbora Lige poljsko-jugoslavenskih društava. Odlikovan je poljskim Zlatnim križem za zasluge (1946); dobio je počasni doktorat filozofskih znanosti Jagiełońskog sveučilišta (1948). — B. se bavio književnim, kazališnim, prevodilačkim, jezikoslovnim i uredničkim radom. Javio se dopisom na poljskom Z Osieka u poznanjskom listu Wielkopolanin (1900, 181), a u nas prozom Godine 1795. — Monolog (Nova zvijezda, 1901, 1). Pisao je pjesme s lirsko-konfesionalnom i ironično-protestnom notom, književne i kazališne kritike, dokumentarne feljtone i putopise. Autor je rasprava i članaka o hrvatskim piscima (A. Harambašić, F. Galović, M. Krleža i dr.) te stranim, uglavnom poljskim (A. Mickiewicz, J. Słowacki, H. Sienkiewicz, Z. Krasińsky, W. S. Reymont, S. Zeromski, S. Wyspiański i dr.). Objavljivao je u publikacijama: Obzor (1903, 1906, 1914, 1916, 1923, 1924, 1926, 1930, 1931, 1935), Lovor (1905), Hrvatska (1906, 1907), Pokret (1906; Hrvatski pokret 1911), Savremenik (1908, 1910–1913, 1917, 1918, 1921), Narodne novine (1910–1916), Jug (Zvono, 1912), Prosvjeta (Zagreb 1912), Strossmayerov kalendar (1912), Novosti (Zagreb 1914, 1922, 1927, 1930, 1940, 1941), Beogradske novine (1917), Hrvatska njiva (1917), Glas Slovenaca, Hrvata i Srba (1918), Plamen (Zagreb 1919), Nova Evropa (1920, 1921), Kazališni list (Zagreb 1921), Jugoslavenski list (Sarajevo 1922), Pokret (1922), Riječ (1922–1924), Zagreber Tagblatt (1922), Teater (1923/1924), Comoedia (1924/1925), Srpski književni glasnik (1924), Hrvatska pozornica (1925–1927), Godišnjak Narodnog kazališta u Zagrebu za sezone 1914/1915–1924/1925 (1926), Hrvatska metropola (1926), Riječ (1926, 1929), Hrvatsko kolo (1927, 1931), Hrvatska revija (1928, 1929, 1933, 1943), Književnik (1928), Pantheon (1929), Slobodni glas (1929), Pravda (Beograd 1938), Hrvatski dnevnik (1939), Svijet 7 dana (1939), Jutarnji list (1941), Književni tjednik (1941, 1942); Hrvatska pozornica (1941/1942, 1943/1944, 1944/1945), Neue Ordnung (1942, 1943), Spremnost (1943–1945), Vienac (1944), Narodni list (1946, 1953), Vjesnik (1946), Zbornik Muzeja grada Koprivnice (1946), Republika (Zagreb 1950), Rad JAZU (1955). Od 1900. surađivao je u brojnim poljskim publikacijama. Služio se pseudonimima i šiframa: Leo, Eduard, Stošić, Julije B. Stošić, Winiwarter, J. B. Strzeharski, Iv. Ivanović R., Roman Stachiewicz, Stachiewicz, Demokrat, Srpanjko, J., J. B., B., J. B-ć, J. B-šić, B. J., R. S., R., X. Kao intendant HNK u Zagrebu B. je afirmirao domaći repertoar (I. Gundulić, T. Brezovački, I. Vojnović, F. Galović, J. Ivakić, M. Ogrizović, M. Krleža, T. Strozzi, J. Kulundžić, J. Kosor, M. Begović, M. Feldman, A. Cesarec), animirao brojne domaće i strane umjetnike; 1922. organizirao je gostovanje Moskovskoga hudožestvenog teatra u Zagrebu. U njegovu je prijevodu izvedeno 29 stranih, najviše poljskih drama. Posebno se zanimao za poljski jezik i književnost pa je već 1898. počeo prevoditi stihove A. Mickiewicza i J. Słowackog. God. 1901. tiskan je njegov prvi prijevod s poljskog Priviđenje B. Prussa. Osnovao je i zagrebačko društvo prijatelja Poljske »Ognisko Polskie« (1912). Boraveći u Varšavi pokrenuo je, dijelom vlastitim sredstvima te uz pomoć jugoslavenskog Ministarstva prosvjete i poljskog industrijalca našeg podrijetla Leona Halbmilliona, Biblioteku Jugosłowiańsku (1930–1938) s 13 svezaka hrvatskih, srpskih i slovenskih pisaca (I. Mažuranić, I. Cankar, P. Petrović Njegoš, I. Gundulić, I. Vojnović, I. Andrić, M. Krleža i dr.). God. 1940. uredio je i djelomice preveo antologiju Poljska lirika. Preveo je oko 80 djela iz poljske, njemačke i ruske književnosti za Andrićevu Zabavnu biblioteku i Maticu hrvatsku. — B. se bavio i jezikoslovljem pa je 1937. objavio u Varšavi gramatiku hrvatskog ili srpskog jezika; od 1948. surađivao je na Akademijinom Rječniku hrvatskoga književnog jezika, a 1949. objavio je Hrvatsko-poljski rječnik (u rukopisu je ostao Poljsko-hrvatski rječnik). — God. 1912. B. je osnovao i do 1920. uređivao ediciju Suvremeni pisci hrvatski u izdanju Društva hrvatskih književnika. Bio je urednik Savremenika (s B.Livadićem 1917–1919) i Književnika (1928). Uredio je Godišnjak Narodnog kazališta za sezone 1914/1915–1924/1925 (1926). Priredio je Djela A. G. Matoša knj. VII–XVII (1939–1940), Galovićeve Pjesme I–II (1940) i Djela I–X (1942/1943), zatim Ukupna djela Augusta Harambašića I–X (1942/1943), Ukupna djela Rikarda Jorgovanića I–V (1943), Ukupna djela Ante Kovačića I–III (1944) i dr. God. 1944/1945. bio je urednik edicije HIBZ-a Suvremeni hrvatski pisci i časopisa Vienac. Djela su mu prevedena na poljski, njemački, talijanski i bugarski. Rukopisnu ostavštinu čuva Zavod za književnost i teatrologiju JAZU. — B. je bio lirski feljtonist i impresionistički kritičar (Š. Vučetić). Njegov intendantski rad ocijenjen je kao najviši uspon hrvatskog kazališta poslije S. Miletića (M. Matković), a posebno je istaknuta njegova prevodilačka i publicistička djelatnost te uspostavljanje hrvatsko-poljskih kulturnih veza.

DJELA: Nekoliko bilježaka o Iloku. Zagreb 1911. — Istrgnuti listovi. Zagreb 1922. — Razgovori. Zagreb 1922. — Dwa odczyty o Polakach i o sobie. Varšava 1934. — Gramatyka jezyka chorwackiego czyli serbskiego. Varšava 1937. i Zagreb 1939. — Kritike i članci. Zagreb 1943. — Hrvatsko-poljski rječnik. Zagreb 1949. — Przeklady z literatury polskiej u Chorwatów i Serbów od 1835. do 1847. r. Krakov 1951. — Leon Halbmillion (Iz bilježaka Osam godina u Varšavi). Rad JAZU, 1955, knj. 308. — Tajanstveni stranci. Zagreb 1964. — Fili, kanconijer ili pjesmarica. Rad JAZU, 1965, knj. 341. — Pjesme, feljtoni i članci. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 84, Zagreb 1969, 27–106. — Iza zastora. Osam godina u Varšavi. Rad JAZU, 1981, knj. 390.
 
LIT.: Antun Gustav Matoš: Redakcija »Pečalbe«. Obzor, 55(1914) 6, str. 1–2. — Josip Badalić: S domaćeg Parnasa. Jugoslavenska njiva, 6(1922) II/6, str. 271–273. — Milan Begović: Nekoliko riječi g. J. Benešiću. Novosti, 16(1922) 107, str. 2. — Mirko Dečak (-ak): Poljaci i Hrvati. Povodom knjige profesora Julija Benešića: »Razgovori«. Hrvatski list, 3(1922) 224(643), str. 2. — Milan Ogrizović: J. Benešić, »Istrgnuti listovi«. Dom i svijet, 35(1922) 7, str. 138. — Josip Bogner: Uz 30-godišnjicu književnog rada J. Benešića. Varaždinske novosti, 3(1932) 118, str. 1–2. — Ivan Esih (ie): Pred proslavom Benešićeva jubileja u Varšavi. Jutarnji list, 21(1932) 7168, str. 4–5. — Hijacint Petris (H. P.): Književno-kulturni rad J. Benešića. 15 dana, 2(1932) 14, str. 213–214. — Vladimir Kovačić: J. Benešić. Mladost, 11(1932–33) 9, str. 205–207. — Muhamed Kulenović: O J. Benešiću. Hrvatska revija, 9(1936) 9, str. 499–503. — Ivan Esih: Poljski članci o prof. J. Benešiću. Obzor, 78(1938) 202, str. 2. — Đorđe Živanović: Jugoslowiańska poezja ludowa. Prilozi proučavanju narodne poezije, 5(1938) 2, str. 287–291. — Nikola Andrić: Benešićeva »Hrvatska gramatika« za Poljake. Obzor, 79(1939) 227, str. 2. — Aleksandar Belić: Benešićeva gramatika. Naš jezik, 7(1939–40) 9/10, str. 257–268. — Enrico Damiani: Poljska lirika. Odabrao i uredio J. Benešić. L’Europa orientale (Roma) 20(1940) 11/12, str. 397–399. — Ivo Kozarčanin: Antologija poljske lirike. Hrvatski dnevnik, 5(1940) 1372, str. 12. — Ivan Esih (ie): Prof. J. Benešić, Prosvjetni život, 2(1943) 14/15, str. 358. — Andrija Glavaš (A. R. Buerov): J. Benešić. K 60-godišnjici života. Hrvatska revija, 16(1943) 12, str. 654–658. — Vladimir Kovačić (vk): Otkriće Harambašića, I i II svezak »Ukupnih djela«. Nova Hrvatska, 3(1943) 170, str. 10. — N. F.: Knjiga znanja i ukusa. J. Benešić, Kritike i članci. Spremnost, 3(1944) 106, str. 9. — Bronislaw Dabrowski: J. Benešić a repertuar polski w Zagrzebskim teatrze narodowym. Pamietnik Slowiański (Kraków) 9(1958) 8, str. 141–142. — Vilim Frančić: O pracach gramatycznych i slownikarskich J. Benešicia. Ibid., str. 132–139. — Isti: Bibliografija przekladów J. Benešicia z literatury polskiej. Ibid., str. 143–188. — Tadeusz Stanislaw Grabowski: Twórczość literacka i przekladowa. J. Benešicia. Ibid., str. 109–131. — Miroslav Vaupotić: Poslije smrti J. Benešića. Studentski list, 13(1958) br. 3. — Dubravko Jelčić: J. Benešić i HNK. Naša komuna (Zagreb) 1961, 2, str. 43–45. — Gustav Krklec: Gdje su nam novi Benešići. Telegram, 2(1961) br. 37. — Marijan Matković: J. Benešić i Hrvatsko narodno kazalište. Ibid., br. 38. — Nedjeljko Mihanović: Kulturni i umjetnički profil J. Benešića. 15 dana, 4(1961) 11, str. 24–25. — Dionizije Švagelj: Počesto sam na vlastitoj pozornici. Književni godišnjak, 1(1961) 1, str. 59–60. — Saša Vereš: Osijek J. Benešića ili urednički dijalog. Kolo, 1(121)/1963, str. 307–315. — Dubravko Jelčić: Danas – za sutra. Glas Slavonije, 24(25)/1967, br. 6977. — Marijan Matković: Vjeran zastavama mladosti. Ibid. — Matko Peić: Benešićeva originalnost. Ibid. — Dragutin Tadijanović: Istrgnuti list. Ibid.; isto u: Pjesme i proza. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 120. Zagreb 1969, 295–298. — Miroslav Vaupotić: J. Benešić – urednik i pedagog. Glas Slavonije, 24(25)/1967, br. 6977. — Saša Vereš: Nigdje mirnijeg trga. Telegram, 8(1967) br. 375. — Šime Vučetić: Julije Benešić (s bibliografijom). Pet stoljeća hrvatske književnosti, 84. Zagreb 1969, 7–23. — Lech Paździerski: Dzialalność polonofilska w Jugoslawii w pierwszej polowie XX wieku na przykładzie zycia i twórczości Juliusza Benešicia i innych postaci tego okresu. Godišnjak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, 14(1971) 2, str. 447–471. — Isti: Jan Kochanowski w twórczosci i dzialalności polonofilskiej Julija Benešicia. Ibid., str. 473–485. — Slavko Batušić: Prvi listopada dvadeset i prve. Forum, 12(1973) 4/5, str. 565–601; 6, str. 897–939. — Stanislav Marijanović: Jubilarni zapis o Juliju Benešiću 1893–1973. Revija, 13(1973) 1, str. 10–11. — Matko Peić: Benešić. Matica, 23(1973) 4, str. 11. — Spomen-ploča Juliju Benešiću u Zagrebu. Ibid., 5, str. 28. — Dionizije Švagelj: Julije Benešić i A. G. Matoš. Radovi Centra JAZU u Vinkovcima, 1975, 3, str. 223–296. — Slavko Batušić: Dva rukopisa Julija Benešića. Iza zastora i Osam godina u Varšavi. Kronika Zavoda za književnost i teatrologiju JAZU, 3(1977) br. 2. — Isti: Prijevodi Julija Benešića. Ibid. — Marijan Matković: Julije Benešić (1883–1957–1977). Ibid. — Ivan Meden: Popis pisama Slavka Batušića upućenih Juliju Benešiću. Ibid. — Isti: Rukopisna ostavština Julija Benešića. Ibid. — Tomislav Sabljak: Rječnik hrvatskoga književnog jezika. Ibid. — Lech Paździerski: Polonofilske dimenzije biografije Julija Benešića. Zbornik radova Instituta za strane jezike i književnost Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, 1979, 1, str. 241–260. — Tihomil Maštrović: Pisma Slavka Batušića Juliju Benešiču. Revija, 20(1980) 1, str. 52–62. — Marijan Matković: Uz Benešićevu memoarsku prozu. Rad JAZU, 1981, 390, str. 535–641. — Lech Paździerski: Iz osječko-iločke korespondencije J. Benešića s Poljacima. Revija, 21(1981) 1, str. 1–13. — Isti: Julije Benešić i Poljaci (rkp. disertacija; s bibliografijom). Novi Sad 1981.
 
Nedjeljko Mihanović (1983)