Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

BENETOVIĆ, Martin (Benetević), komediograf, slikar i orguljaš (Hvar, oko 1550 — Venecija, 1607). Pripadao je uglednijoj pučkoj obitelji u Hvaru. Otac mu Benedikt bio je gradski liječnik (medicus, fisicus), dok sam komediograf nije imao duže stalno zanimanje. Od 27. prosinca 1598. do polovice listopada 1601. bio je orguljaš hvarske stolnice, najprije privremeni, a zatim stalni. Poznato je da je i ranije svirao na javnim zabavama; čini se da se kao svirač spominje već 1575. i to kao Sier Benetto Sonator. Je li se i poslije 1601. bavio glazbom, nije poznato. U zrelijim godinama kupio je jedno imanje na Visu. Bavio se i slikarstvom te je 1599. kao »Martinus de Benedictis« potpisao ciklus od šest slika s prizorima iz Kristove muke na zapadnoj ogradi kora franjevačke crkve u Hvaru. B. se povremeno prihvaćao i trgovine (vinom, ribom, voćem) pa je u tu svrhu putovao prema Dubrovniku i Mlecima. Na jednom takvu putovanju 1603, kako sâm izvješćuje vladu u Mlecima, neki francuski plemić iz Marseillea, na službi u carskoj vojsci u Ugarskoj, pokušao ga je vrbovati u austrijsku službu, predlažući mu da skupi četu »neustrašivih i na sve spremnih« Hrvata i da s njima upada iz Dalmacije u Bosnu. Bio je neko vrijeme predstavnik pučke kongregacije svojih sugrađana u Mlecima, gdje je na tom zadatku 1607. i umro pa se u Hvaru te godine birao novi predstavnik. To je ujedno i posljednja vijest o njemu. — Od Benetovićevih književnih djela sačuvana je komedija Hvarkinja, koja se prema jednom rukopisu (u biblioteci Fanfogna-Garagnin, u Trogiru) naziva i Komedija od Bogdana (objavio P. Karlić u Građi za povijest književnosti hrvatske, 1916, 8). To je tipična renesansna Nučena« komedija komponirana u pet činova i prikazana u Hvaru o pokladnim danima. Naslanja se na dubrovačku tradiciju (Marin Držić spominje se i u tekstu!), ali odaje i reflekse mletačke farse. Ipak, smjestivši zbivanja i dogodovštine u svoj grad, Benetović je živahno i originalno zamišljenim zapletom, hvarskim govorom i naglaskom na domaće odnose ukazao na raznolikost i bogatstvo hvarskog življenja u XVI stoljeću. — Prema mnogim, s Hvarkinjom zajedničkim tematskim, motivskim i stilskim obilježjima, smatra se da je on autor i nepotpune Komedije od Raskota (objavio F. Fancev u Građi, 1932, 11), u kojoj se javljaju i neka lica iz Hvarkinje. Tu se na hvarski teren prenose motivi iz seljačkih komedija mletačkog autora Angela Beolca (Ruzzante), što u lokaliziranu hvarskom obliku djeluje kao seljačka scenska lakrdija. Farsa je i Prigovaranje pod Križišćen u Plamah meu Bogdanom i Raskotom lovčarom vrhu Brušanah koja se također smatra Benetovićevim djelom (objavio F. Fanoev u Godišnjaku Sveučilišta Kraljevine Jugoslavije u Zagrebu, 1924–1929). Pisao ju je, svakako, autor Komedije od Raskota pa likom seljaka Bogdana povezuje sve tri scene. Značajno je istaći da se u ovoj farsi osjeća žestoki antagonizam seljaka prema plemićima. — Benetovićeva kompozicija Kristove muke prikazuje Molitvu na Maslinskoj gori, Judin poljubac, Bičevanje Kristovo, Krunidbu trnovom krunom, Susret s Veronikom i Polaganje u grob. U tim slikama, u kojima se diskretno osjeća prisutnost manirističkih crta, mogu se razabrati vješta kompozicijska rješenja, ali i diletantske karakteristike u slikarskoj obradi. Može se iz toga zaključiti da se služio nekim tuđim grafičkim predlošcima. Karakteristično je da su neki likovi Kristovih protivnika odjeveni u pseudoorijentalno ruho koje podsjeća na Turke. Na temelju činjenice da se u njegovoj komediji Hvarkinja spominje »Kriłe pengatur«, tj. dubrovački slikar Kristofor Antunović Nikolin, a i s obzirom na neke asocijacije u stilu, nije isključeno da je B. poznavao Antunovićeva djela, čak da je možda kod njega i učio.

LIT.: Bonograzia Maroević (B. M.): Dipinti che si trovano nella chiesa e nel convento dei Francescani in Lesina. Bullettino di archeologia e storia Dalmata, 5(1882) 10, str. 152. — Ljubomir Maštrović: Hvarkinja. Hrvatska, 1915, 1202, str. 1; 1203, str. 1. — Petar Karlić: Hvarkinja. Građa za povijest književnosti hrvatske, 1916, 8, str. 247–327. — Isti: Hvarkinja. Nastavni vjesnik, 24(1916) 2, str. 81–96. — Isti: Nepoznati ulomak »Hvarkinje«. Ibid., 28(1919) 3, str. 97–107. — Jurij Nikol’skij: »Hvarkinja« Martina Benetevića. Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, 1921, I/1, str. 145–148. — Grga Novak: Tri dokumenta o Martinu Benetoviću, piscu »Hvarkinje«. Ibid., 1924, IV/1–2, str. 127–129. — Isti: Orgulje, orguljaši i učitelji crkvenog pjevanja u Hvaru. Sveta Cecilija, 18(1924) 6, str. 179–180. — Frank Wollman: Češki naučenjak o našim starim dramama. Vijenac, 2(1924) II/3, str. 91–93. — Franjo Fancev: Seljačka komedija u starijoj hrvatskoj drami. Godišnjak Sveučilišta Kraljevine Jugoslavije u Zagrebu za 1924/25–1928/29, 1929, str. 140–156. — Isti: »Komedija od Raskota«. Jelšanska komedija iz kraja 16. stoljeća. Građa za povijest književnosti hrvatske, 1932, 11, str. 95–123. — Jovan N. Tomić: Građa za istoriju pokreta na Balkanu protiv Turaka krajem XVI i početkom XVII v., 1. Beograd 1933, 334–340. — Petar Karlić: Glasoviti naučenjak W. Creizenach o »Hvarkinji«. Hrvatska straža, 9(1937) 71, str. 6. — Dragan Plamenac: Toma Cecchini kapelnik stolnih crkava u Splitu i Hvaru u prvoj polovini XVII stoljeća. Rad JAZU, 1938, 262, str. 88. — Dušan Berić: Nekoliko bilježaka o Martinu Benetoviću i njegovu radu. Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, 4–5(1955–56) str. 373–391. — Petar Kolendić: Rucantov Menego i »Komedija od Raskota«. Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, 1956, XXII/1–2, str. 5–13. — Anton Kolendić: Komediograf Martin Benetević. Republika, 13(1957) 4, str. 22–23. — Ljubomir Maštrović: Neka opažanja o Hvarkinji i njenu piscu. Zadarska revija, 9(1960) 1, str. 51–54. — Dušan Berić: Slikarski opus hvarskog komediografa Martina Benetovića. Prilozi povijesti otoka Hvara, 1962, 2, str. 33–36. — Hrvoje Morović: Prinos k tekstu Benetevićeve »Hvarkinje«. Građa za povijest književnosti hrvatske, 1962, 28, str. 213–227. — Rafo Bogišić: Martin Benetević. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 9. Zagreb 1965, 120–136. — Isti: Marin Držić i Martin Benetević. Dubrovnik, 10(1967) 3, str. 13–28. — Kruno Prijatelj: Ciklus slika Martina Benetovića u Hvaru. Čakavska rič, 4(1974) br. 2. — Rafo Bogišić: Martin Benetović i Dubrovnik. Dubrovnik, 18(21) 1975, 1, str. 16–23. — Darija Gabrić-Bagarić: Neki štokavizmi u Benetevićevoj Hvarkinji. Čakavska rič, 5(1975) 1, str. 29–46. — Marin Franičević: Pučka varijanta Martina Benetovića. Dani hvarskog kazališta, 3. Split 1976, 23–38. — Rafo Bogišić: Pučki i društveni odnosi u Hvarkinji Martina Benetovića. Matij Ivanić i njegovo doba. Radovi Instituta za hrvatsku povijest, 1977, 10, str. 415–429. — Francesco Saverio Perillo: Una commedia rinascimentale di Lesina: La Hvarkinja di Martin Benetović. Annali della Faccolta di lingue e letterature straniere dell’Universite di Bari. Terza serie, 1980, I/1, str. 191–213.
 
Rafo Bogišić, Kruno Prijatelj i Ivan Bošković (1983)