BENETOVIĆ, Martin

BENETOVIĆ, Martin (Benetević), komediograf, slikar i orguljaš (Hvar, oko 1550 — Venecija, 1607). Pripadao je uglednijoj pučkoj obitelji u Hvaru. Otac mu Benedikt bio je gradski liječnik (medicus, fisicus), dok sam komediograf nije imao duže stalno zanimanje. Od 27. prosinca 1598. do polovice listopada 1601. bio je orguljaš hvarske stolnice, najprije privremeni, a zatim stalni. Poznato je da je i ranije svirao na javnim zabavama; čini se da se kao svirač spominje već 1575. i to kao Sier Benetto Sonator. Je li se i poslije 1601. bavio glazbom, nije poznato. U zrelijim godinama kupio je jedno imanje na Visu. Bavio se i slikarstvom te je 1599. kao »Martinus de Benedictis« potpisao ciklus od šest slika s prizorima iz Kristove muke na zapadnoj ogradi kora franjevačke crkve u Hvaru. B. se povremeno prihvaćao i trgovine (vinom, ribom, voćem) pa je u tu svrhu putovao prema Dubrovniku i Mlecima. Na jednom takvu putovanju 1603, kako sâm izvješćuje vladu u Mlecima, neki francuski plemić iz Marseillea, na službi u carskoj vojsci u Ugarskoj, pokušao ga je vrbovati u austrijsku službu, predlažući mu da skupi četu »neustrašivih i na sve spremnih« Hrvata i da s njima upada iz Dalmacije u Bosnu. Bio je neko vrijeme predstavnik pučke kongregacije svojih sugrađana u Mlecima, gdje je na tom zadatku 1607. i umro pa se u Hvaru te godine birao novi predstavnik. To je ujedno i posljednja vijest o njemu. — Od Benetovićevih književnih djela sačuvana je komedija Hvarkinja, koja se prema jednom rukopisu (u biblioteci Fanfogna-Garagnin, u Trogiru) naziva i Komedija od Bogdana (objavio P. Karlić u Građi za povijest književnosti hrvatske, 1916, 8). To je tipična renesansna »učena« komedija komponirana u pet činova i prikazana u Hvaru o pokladnim danima. Naslanja se na dubrovačku tradiciju (Marin Držić spominje se i u tekstu!), ali odaje i reflekse mletačke farse. Ipak, smjestivši zbivanja i dogodovštine u svoj grad, Benetović je živahno i originalno zamišljenim zapletom, hvarskim govorom i naglaskom na domaće odnose ukazao na raznolikost i bogatstvo hvarskog življenja u XVI stoljeću. — Prema mnogim, s Hvarkinjom zajedničkim tematskim, motivskim i stilskim obilježjima, smatra se da je on autor i nepotpune Komedije od Raskota (objavio F. Fancev u Građi, 1932, 11), u kojoj se javljaju i neka lica iz Hvarkinje. Tu se na hvarski teren prenose motivi iz seljačkih komedija mletačkog autora Angela Beolca (Ruzzante), što u lokaliziranu hvarskom obliku djeluje kao seljačka scenska lakrdija. Farsa je i Prigovaranje pod Križišćen u Plamah meu Bogdanom i Raskotom lovčarom vrhu Brušanah koja se također smatra Benetovićevim djelom (objavio F. Fancev u Godišnjaku Sveučilišta Kraljevine Jugoslavije u Zagrebu, 1924–1929). Pisao ju je, svakako, autor Komedije od Raskota pa likom seljaka Bogdana povezuje sve tri scene. Značajno je istaći da se u ovoj farsi osjeća žestoki antagonizam seljaka prema plemićima. — Benetovićeva kompozicija Kristove muke prikazuje Molitvu na Maslinskoj gori, Judin poljubac, Bičevanje Kristovo, Krunidbu trnovom krunom, Susret s Veronikom i Polaganje u grob. U tim slikama, u kojima se diskretno osjeća prisutnost manirističkih crta, mogu se razabrati vješta kompozicijska rješenja, ali i diletantske karakteristike u slikarskoj obradi. Može se iz toga zaključiti da se služio nekim tuđim grafičkim predlošcima. Karakteristično je da su neki likovi Kristovih protivnika odjeveni u pseudoorijentalno ruho koje podsjeća na Turke. Na temelju činjenice da se u njegovoj komediji Hvarkinja spominje »Krile pengatur«, tj. dubrovački slikar Kristofor Antunović Nikolin, a i s obzirom na neke asocijacije u stilu, nije isključeno da je B. poznavao Antunovićeva djela, čak da je možda kod njega i učio.