Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

BENIGAR, Ivan, (Janko, Juan), amerikanist, indijanolog i etnolog (Zagreb, 23. XII 1883 — Aluminé, Argentina, 14. I 1950). Sin matematičara Ivana (Janeza) i polubrat misionara i pisca Aleksija. Podrijetlom Slovenac. Osnovnu školu i gimnaziju polazio je u Zagrebu, studij građevinarstva u Grazu, gdje se bavio filozofijom i medicinom. God. 1903. pošao je pješice iz Zagreba preko Sofije do Varne skupljajući etnografsku i drugu građu o Bugarima te 1904. izdaje Bugarsku slovnicu. Studij tehnike nastavio je u Pragu. God. 1908. odlazi u Argentinu s namjerom da živi u prirodi u skladu s idejama J. J. Rousseaua. U Buenos Airesu u početku je bio manualni radnik, poslije je vodio radove na regulaciji rijeke Rio Colorado. Tada upoznaje život i jezik Indijanaca, napušta civilizaciju i nastanjuje se u Patagoniji među njima. Oženio se pripadnicom plemena Cariel s kojom je imao dvanaestero djece, a zatim kao udovac Indijankom iz plemena Araukanaca s kojom je imao četvero djece. Postao je indijanski mirovni sudac. Proučavao je indijanske običaje, jezik i prošlost. Kako se borio protiv istrebljenja Indijanaca, morao je 1925. napustiti Rio Grande. Nastanio se na granici Čilea u Neuquénu i živio baveći se poljoprivredom i izradbom tkanina na tkalačkom stanu. Već 1914. završio je araukansku gramatiku i španjolsko-araukanski rječnik. Nekoliko godina kasnije u poplavi je uništen njegov komparativni rječnik 28 indijanskih narječja. Znanstveni krugovi upoznati su s Benigarovim radom 1923. kada je u listu La Nación iz Buenos Airesa donesena prva vijest o njemu. Akademija znanosti u Buenos Airesu (Academia Nacional de la Historia Argentina) bira ga za dopisnog člana; nuđena su mu mjesta na južnoameričkim sveučilištima, što je odbio. U to je vrijeme bio među vodećim amerikanistima u svijetu. Objavio je niz znanstvenih radova s područja antropologije, etnologije, lingvistike, arheologije i sociologije u vodećim argentinskim stručnim časopisima. Važni su mu radovi: El concepto del espacio entre los Araucanos, El calvario de una tribu, Al mágen de lecturas americanas, I los chino-japoneses en America, El concepto del tiempo entre los Araucanos. Njegovo najvažnije djelo je araukansko-kastilijanski rječnik napisan na etimološko-povijesno-geografskim osnovama (u rukopisu). U oporuci je svoje mnogobrojne rukopise ostavio na čuvanje djeci u skromnoj indijanskoj kolibi. Zbog opasnosti od propadanja, prenijela ih je u Neuquén prof. Ileana Lascaray. To je blago do danas neotkriveno i nepoznato.

DJELA: Bugarska slovnica sa čitankom. Zagreb 1904. — El problema del hombre americano. Bahia Blanca 1928.
 
LIT.: J. M.: Pustolovni život jednog hrvatskog idealiste. Pustolovna narav Hrvata. Zagrepčanin – ugledni član indijanskog plemena Arokanaca. Novosti, 19(1925) 236, str. 6. — Viktor Sulčić: El sabio que murio sentado. Buenos Aires 1970. — Svetozar Guček: Zaljubljenik Patagonije. Fokus, 1979, 155 (9–22. V), str. 4–7. — Isti: Malo znani Slovenec sredi patagonskih Indijancev. Delo, 22(1980) 12, I, Pr. str. 30.
 
Anđelka Stipčević-Despotović (1983)