BENKO BOJNIČKI

BENKO BOJNIČKI, hrvatska graničarska obitelj podrijetlom iz Đurđevca. Ugarsko-hrvatsko plemstvo podijeljeno je 1790. majoru Gašparu i Josipu Benku. Austrijsko viteštvo s pridjevkom Bojnički (von Boinik) dodijeljeno je 1818. Josipovu sinu Ivanu, kapetanu đurđevačke pješadijske pukovnije. Austrijski barunat dobio je 1848. Josipov unuk, podmaršal Ivan Benko Bojnički (19. V 1775 — Glina, 23. V 1855), koji je ratovao protiv Mađara 1848/1849. Njegov sin Antun (26. XI 1811 — Olomouc, 26. III 1875), opredijelio se za vojnu karijeru te je bio zapovjednik petrovaradinske pukovnije, duže vrijeme zapovijedao je tvrđavom Olomouc gdje je i pokopan u činu podmaršala. God. 1861, prema zamisli I. Trnskog i P. Preradovića, bio je najpogodnija osoba za bana. Antunov sin Jeronim (Prag, 1843 — Beč, 1904) bio je kapetan bojnog broda i pomorski pisac. Autor je knjiga Geschichte der k. k. Kriegs-Marine während der Jahre 1848. und 1849 (Beč 1884), Reise S. M. Schiffes »Zrinyi« über Malta, Tanger und Teneriffa nach Westindien in den Jahren 1885. und 1886 (Pula 1887), Die Reise S. M. Schiffes »Frundsberg« im Rothen Meere und an den Küsten von Vorderindien und Ceylon in den Jahren 1885–1886 (Pula 1888), Reise S. M. Schiffes »Albatros« unter Commando des k. k. Fregatten-Kapitäns Arthur Müldner nach Süd-Amerika, dem Caplande und West-Afrika 1885–1886 (Pula 1889), Das Datum auf den Philippinen (Beč 1890). Drugi Antunov sin bio je Isidor (Prag, 7. I 1846 — Zagreb, 19. IV 1925). Nakon završene vojne škole, stupio je u ratnu mornaricu. God. 1864. sudjelovao je u ratu za Schleswig-Holstein, a 1866. za pokazanu hrabrost u bitki kod Visa u ratu s Italijom odlikovan je zlatnom kolajnom za hrabrost. Nakon istupa iz mornarice, otišao je 1880. u BiH i bio postavljen za kotarskog predstojnika u Nevesinju. Za ustanka u Hercegovini (1882) surađivao je s vojnim oblastima u njegovu gušenju. Zatim je bio okružni predstojnik u Mostaru, od 1895. predstojnik odjela za unutrašnje poslove Zemaljske vlade u Sarajevu i od 1904. civilni adlatus. Bio je jedan od glavnih ljudi Kállayeva režima. Nakon umirovljenja 1912. odselio se u Zagreb. Njegov brat → Ivo Benko (1851–1903) bio je astronom. Iz ove je obitelji i → Artur Benko Grado (1875–1946), praunuk Ivana Benka Bojničkog, pravnik i publicist.