BERETIN, Mate

BERETIN, Mate, prozni i dramski pisac (Kaštel-Novi, 14. XII 1907). Osnovnu je školu polazio u Kaštel-Novom (1914–1918). Najprije se bavio poljodjelstvom, a zatim bio radnik u Sisku (od 1930). Rano se povezao s naprednim radničkim pokretom, bio je aktivan i kao potpredsjednik Kulturno-prosvjetnog društva »Rad« (1939–1941). Zbog suradnje s NOP-om interniran je u talijanske koncentracione logore (1942/1943). Od sredine 1944. djeluje kao kulturno-prosvjetni radnik u radnom bataljonu komande Visa. God. 1946. je u Zagrebu novinar Omladinskog borca, pa reporter Radio-Zagreba (1947–1951), zatim profesionalni književnik i prosvjetni instruktor u upravi Seljačke sloge (1952–1957). Penzioniran je 1957. Član je Društva književnika Hrvatske od 1946. — Prvi tekst, Trebalo je raskopati tračnice (odlomak iz neobjavljenog romana Grbavac majke božje), objavio je u Slobodnoj Dalmaciji (1945, 187). B. je pisao novele i pripovijetke sa socijalnom i revolucionarnom tematikom, zapise iz NOB-a te reportaže za publikacije: Izvor (1945), Slobodna Dalmacija (1945, 1955; 1956), Republika (1946–1948, 1951, 1955, 1961, 1963, 1980), Na pruzi (1947), Književne novine (1951), Seljačka sloga (1951), Hrvatsko kolo (1952, 1955), Kulturni radnik (1952, 1955, 1957, 1961), Novela (1952), Letopis Matice srpske (1953), Riječka revija (1953), Mogućnosti (1955–1957, 1961–1963), Šibenska revija (1955), Književnik (1961), Prosvjeta (1962). Na Radio-Zagrebu su mu izvedene drame: On će doći (1964), Ni šala ni zbilja (1968, 1970) i Quo vadis (1972). Uredio je zbornik seljaka pisaca i slikara Zapisi s njiva (1952). Novelama je uvršten u zbirke: Suvremena jugoslavenska novela (1957), Hod svjetlosti (1961) i Suvremeni hrvatski pripovjedači (1974). Autor je više romana sa socijalnom tematikom.