Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

BERISLAVIĆ, Petar, hrvatski ban (Trogir, 1475 — Vražja gora kod Korenice, danas Titova Korenica, 20. V 1520). Sin je Ivana i Mandaljene Statileo (Statilić). Izabravši svećeničko zvanje, odlazi iz Trogira u Ugarsku. God. 1501. spominje se kao kaločki kanonik, 1502–1507. bio je prepošt crkve Sv. Lovre u Pečuhu, zatim prepošt u Stolnom Biogradu i od 1512. vesprimski biskup. Usporedo je obavljao državne funkcije; 1504. bio je kraljev tajnik, 1512. imenovan je kraljevim rizničarem, a 1513. postao je hrvatsko-dalmatinsko-slavonski ban (potkraj godine naziva se prefectus banatus, a 1514. je pravi ban). — U doba djelovanja Cambraiske lige protiv Mletaka, kada je ona, nastojeći predobiti hrvatsko-ugarskog kralja Vladislava II Jagelovića, potaknula vraćanje mletačke Dalmacije pod njegovu vlast, B. je 1510. na saboru u Stolnom Biogradu isticao kako bi on zbog neraspoloženja pučanstva prema Mlečanima sâm mogao s malo vojske zauzeti Dalmaciju. Tada je bio izabran u povjereništvo koje je imalo pregovarati s mletačkim izaslanikom o dobrovoljnoj predaji Dalmacije, a kada do pregovora nije došlo i kad je sabor zaključio da se pristupi Ligi, B. je bio član poslanstva caru Maksimilijanu u Konstanz radi utanačenja ratne osnove. U vrijeme promijenjenih međunarodnih prilika, kad je papa Julije II organizirao Svetu ligu i nagovorio Vladislava II da joj pristupi, kralj je u Rim potkraj 1511. poslao Berislavića. Kao ban B. se odlučno prihvatio obrane hrvatskih zemalja protiv Turaka. Skupivši znatnu vojsku i uz novčanu pomoć Lava X (50 000 dukata), on je zajedno s Nikolom Zrinskim, Mihovilom Frankapanom Slunjskim, Ivanom Karlovićem i jajačkim banom Franjom Berislavićem teško porazio bosanske Turke u bitki kod Dubice, između Une i Kupe, 16. VIII 1513. Za taj uspjeh, koji je daleko odjeknuo, Papa ga je obdario mačem i šeširom, a Vladislav II imenovao vranskim priorom i dubičkim županom. Velik prihod priorata B. je upotrijebio za obranu Hrvatske, za što je zalagao i neka svoja imanja. Namičući navac B. je potkraj 1514. poslao vesprimskog kanonika Petra u Dubrovnik da dobije redovitu godišnju zaštitninu, koju je Dubrovnik plaćao hrvatsko-ugarskom kralju, i izvanrednu novčanu pomoć; Petar je isposlovao samo trogodišnju zaštitninu od 1500 zlatnih forinta. Veću pomoć dobio je od Pape u žitu, streljivu, topovima i novcu. U svibnju 1515, na ponovljene turske napade, odgovorio je protuudarom i bio teško poražen kod Novigrada (ne zna se pouzdano je li riječ o Novigradu na Uni ili u Dalmaciji). Taj je poraz omogućio Turcima da oslabe obranu Jajca zauzimanjem nedalekih utvrda Bočac i Jezero. O opskrbi Jajca raspravljalo se na saboru Kraljevine Slavonije u Čazmi kolovoza 1515. B. je, osim toga, uzalud tražio hranu od zagrebačkoga Kaptola i u Sloboštini kod Pleternice pokušao organizirati opskrbu Jajca potrebnim zalihama hrane i ratnog materijala, što mu je najposlije te godine i uspjelo. U ožujku 1516. poslao je iz Budima svojega biskupskog zamjenika Tomu Nigera s pismenom porukom papi Lavu X u Rim tražeći pomoć. Papa mu je udovoljio više prenošenjem poziva evropskim vladarima a manje materijalnom pomoći. U pismima francuskom kralju Franji I i poljskom kralju Žigmundu I Papa naziva Berislavića i potkraljem Hrvatske (praefecti Croatiae Pannoniaeque proregis, odnosno Dalmatiae et Croatiae bani seu viceregis); poslije se uobičajilo hrvatskog bana držati kraljevim zamjenikom u Hrvatskoj. Nakon dolaska kralja Ludovika II na hrvatsko-ugarsko prijestolje B. nije na saboru u Budimu 1516. potvrđen za bana, ali je ipak potkraj godine bio ban, i na saboru Kraljevine Slavonije izborio raspisivanje izvanrednog poreza za opskrbu krajiških utvrda. U travnju 1517. ponovno je nametnut izvanredni porez za obranu kraljevstva, a za to je i od Gradeca dobio 300 zlatnika povrijedivši gradske povlastice. B. je boraveći u Zrinu u lipnju 1517. uspio privoljeti Nikolu Zrinskog i Franju Berislavića da uspostave i održavaju straže na potrebnim mjestima. Zimi 1518. uspio je B. s oko 4000 konjanika i 6000 pješaka prodrijeti u Bosnu, poraziti tursku vojsku i opskrbiti Jajce, ali nije uspio zauzeti Bočac i Jezero. Poslije je bez većeg uspjeha ratovao kod Skradina. Na početku 1519. ponovno je uspio opskrbiti Jajce hranom i ratnim potrepštinama. Kako su se staleži odupirali izvanrednim nametima, B. se opet obraća Lavu X šaljući mu potkraj 1519. Tomu Nigera, koji je iduće godine, kada je B. već bio mrtav, s Papinom preporukom po istom poslu otputovao caru Karlu V u Bruxelles. Kad su Turci. 1520. učestalo prelazili hrvatsku granicu i pustošili po Hrvatskoj od Krbave i Une na zapad sve do Senja, zatekao se B. u Otočcu. Odatle je preko Bihaća krenuo u pomoć Drežniku. Budući da je dočuo kako se manji turski odred sklonio u Vražju goru, skrenuo je da ga uništi. U tome je uspio, ali je, zaostavši za svojom glavninom, poginuo u borbi s turskom zasjedom. Pokopan je u Vesprimu. — B. se istaknuo kao vješt vojni zapovjednik, a napose kao prethodnik i začetnik organiziranja krajine protiv Turaka. Surađivao je i prijateljevao s mnogim istaknutim ljudima podrijetlom iz Dalmacije, među kojima su neki bili protumletački orijentirani (F. T. Andreis, I. Statileo, T. Niger, M. Marulić i dr.). Rođak po majci, A. Vrančić, kojega je B. bio doveo k sebi u Vesprim, odužio mu se započevši njegov životopis, ali ga nije dovršio, već se tim bilješkama poslužio I. T. Mrnavić. Reljef s Petrovim likom izradio je I. Meštrović za gradsku ložu u Trogiru.

LIT.: Ivan Tomko Mrnavić: Vita Petri Berislavi Bosnensis, episcopi Vesprimensis, Dalmatiae, Croatiae, Slavoniae Bosnaeque bani. Venetiis, Apud E. Deuchinum 1620. — Matija Mesić: Hrvati na izmaku XV i na početku XVI vieka. Književnik, 2(1865) 2, str. 203–217. — Isti: Banovanje Petra Berislavića za kralja Ljudevita II. Rad JAZU, 1868, 3, str. 1–64. — Isti: Građa mojih razprava u »Radu«. Starine, 1873, 5, str. 165–181, 186, 189, 192, 196, 223. — Rudolf Horvat: Ban Petar Berislavić. Hrvatska Danica, 1(1904) 9/10, str. 143–145. — Ferdo Šišić: Dvije izprave o Petru Berislaviću. Vjestnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva, 6(1904) str. 135–136. — Lajos Thallóczy: Povijest banovine, grada i varoši Jajca 1450–1527. Zagreb 1916. — Marko Perojević: Petar Berislavić za oslobođenje Dalmacije. Jadran (Split), 2(1920) br. 81–96. — Ljubo Karaman: Meštrovićev ban Berislavić u Trogirskoj loži. Hrvatski dnevnik, 1(1936) 22, str. 9. — Ante Belas: Reljefni spomenik Petra Berislavića, biskupa i hrvatskog bana u Trogiru. Hrvatski glasnik, 2(1939) 182, str. 9–10. — Jakov Stipišić i Miljen Šamšalović: Isprave u Arhivu JAZU. Zbornik Historijskog instituta JAZU, 1961, 4, br. 4112, 4116, 4124, 4129, 4134, 4138, 4144, 4150, 4161, 4177, 4180–4183, 4186, 4190–4192, 4194. — András Kubinyi: Beriszló Péter és budai szerplése. Budimpešta 1962. — Ferdo Šišić: Pregled povijesti hrvatskoga naroda. Zagreb 19623. — Vjekoslav Klaić: Povijest Hrvata, 4. Zagreb 19732, 281, 289, 291, 301–302, 306–311, 320, 333–345. — Nada Klaić: Povijest Zagreba, 1. Zagreb 1982.
 
Redakcija (1983)