Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

BERITIĆ, Lukša, konzervator (Sustjepan, Rijeka dubrovačka, 20. II 1889 — Dubrovnik, 24. III 1969). Nakon završene mornaričke strojarske škole u Puli, bio je strojarski časnik u Ratnoj mornarici; postigavši čin strojarskog majora, postao je upravitelj stroja na brodu »Dalmacija«. Umirovljen je 1940. kad je, privremeno zamjenjujući komandanta na brodu stacioniranom u Boki Kotorskoj odbio postupiti protiv podoficira i mornara optuženih zbog komunizma. Od tada živi i radi u Dubrovniku. Nakon umirovljenja isključivo se bavio dubrovačkom prošlošću. Poslije oslobođenja Dubrovnika u listopadu 1944. postaje referent za zaštitu spomenika u Gradskomu narodnom odboru i predsjednik Sabirnog centra pokretnih spomenika. Od 1946. do 1960. bio je povjerenik Konzervatorskog zavoda Dalmacije za Dubrovnik. Osnovao je Društvo prijatelja dubrovačke starine i bio njegov prvi predsjednik 1952; poslije je izabran za doživotnoga počasnog predsjednika. Konzervatorskim radom bavio se i poslije 1960, a 1961. izabran je za počasnog člana Društva konzervatora Jugoslavije. Proučavaujem dubrovačke prošlosti, navlastito utvrda i vojnog naoružanja, bavio se od mladosti te prve članke objavio za časničkih dana u dubrovačkoj Narodnoj svijesti (1936–1938) i Dubravi (1940) potpisujući ih L. B. Nastavio je istraživanjem dokumenata u dubrovačkom arhivu, rukopisa Knjižnice Male braće, a povremeno je radio u arhivima Zagreba i Beča. Istraživanja je proširio proučavanjem fortifikacija duž obale. Kao povjerenik Konzervatorskog zavoda Dalmacije za Dubrovnik pridonio je očuvanju i održavanju dubrovačkih zidina i povijesnih spomenika u gradu i na području nekadašnje Dubrovačke Republike. Njegovim nastojanjem, osim dubrovačkih zidina, obnovljena je Gradska straža i luža za zvona, gradska vrata s mostovima, popravljen je i pretvoren u muzej Knežev dvor te Divona u koju je zatim smješten Državni arhiv, uređeni su Lazareti i bivši samostan Sv. Klare, na Stradunu su postavljeni starinski ferali, a dućani su dobili vrata na koljeno. Osobito je zaslužan za proučavanje, čuvanje i restauriranje spomenika Stona, Kneževa dvora, predromaničke crkvice Sv. Mihajla i tvrđavskog kompleksa. Isposlovao je da Društvu prijatelja dubrovačke starine, kojemu je bio predsjednik, dubrovačka Općina preda na upravu gradske zidine. Pisao je o urbanističkom razvitku Dubrovnika, Stona, Cavtata i Konavala, o dubrovačkomu fortifikacijskom sustavu, gradskim objektima (luka, arsenal, vodovod, žitni magazini) i o vojnoj organizaciji, a te svoje radove objavljivao je u stručnim listovima, časopisima i zbornicima: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji (1948, 1954–1959, 1962), Dubrovački festival (1950), Urbanizam i arhitektura (1950), Dubrovački vjesnik (1951), 1956, 1957), Dubrovačko pomorstvo (1952), Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku (1954, 1956–1959, 1960/1961 i 1970), Naše more (1954, 1955), Dubrovnik (1956, 1958/1961, 1962, 1963, 1965), Mornarički glasnik (1956, 1961), Zbornik zaštite spomenika kulture (1959, 1961, 1962), Pomorski zbornik (1962, 1964). Osim objavljenih knjiga važniji su mu radovi: O zaštiti spomenika u Dubrovniku kroz stoljeća (Zbornik zaštite spomenika kulture, 1959, 10), Problemi zaštite i spasavanja urbanističkih cjelina i utvrda na području bivše Dubrovačke Republike (Zbornik zaštite spomenika kulture, 1963, 14), Brodsko naoružanje kod nas od dolaska Slavena do konca XVIII stoljeća, Obalna utvrđenja na našoj obali, Urbanizam dubrovačkih luka (Pomorski zbornik, 1964, 1/2). — B. je »radio sa znanstvenom akribijom i dobrim poznavanjem predmeta i stručne literature, ispitivanjem zgrada i ruševina, ubiciranjem nestalih spomenika, točnom ocjenom i opreznim korištenjem arhivskih spisa. U svojim radovima pružio je neiscrpnu i pouzdanu građu budućim estetskim i sintetičkim prikazima i ocjenama dubrovačke kulture i umjetničke baštine« (C. Fisković). U povodu 70-godišnjice njegova života Društvo prijatelja dubrovačke starine izdalo je 1961. Beritićev zbornik u kojem je tiskana i bibliografija njegovih radova objavljenih 1948–1961.

DJELA: Utvrđenja grada Dubrovnika. Zagreb 1955. — Dubrovačke zidine. Dubrovnik, 1958 (do 1980. više izdanja). — Stonske utvrde. Dubrovnik 1958. — Urbanistički razvitak Dubrovnika. Zagreb 1958. — Dubrovačka artiljerija. Beograd 1960. — Tvrđava Sokol u Konavlima. Dubrovnik 1966.
 
LIT.: Zlatko Kauzlarić: Radovi na umjetničkim spomenicima u Dubrovniku. Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, 2(1953) 1, str. 10–11. — Vinko Foretić: Lukša Beritić, Utvrđenja grada Dubrovnika. Mogućnosti, 3(1956) br. 5. — Josip Seissel: Predgovor (u knjizi: Lukša Beritić, Urbanistički razvitak Dubrovnika). Zagreb 1958. — Štefica Habunek-Moravac: Lukša Beritić, Dubrovačke zidine. Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, 8(1959) 4, str. 118. — Vinko Foretić: O znanstvenom i konzervatorskom radu Lukše Beritića (s bibliografijom radova). Beritićev zbornik, 1960, 7–17. — Miroslava Despot: Izdanja Vojnog muzeja JNA u Beogradu. Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, 11(1962) 2, str. 57. — Vinko Foretić: O »Dubrovačkoj artiljeriji« Lukše Beritića. Dubrovnik, 6(1963) br. 3/4. — Cvito Fisković: Pred grobom Lukše Beritića. Dubrovački horizonti, 1(1969) 1, str. 49–51. — Vinko Foretić: In memoriam. Lukša Beritić 1889–1969. Dubrovnik, 12(1969) 1, str. 130–134. — In memoriam Lukše Beritića. Dubrovački vjesnik, 19(1969) br. 963. — Josip Lučić: Lukši Beritiću (1889–1969) in memoriam. Dubrovački horizonti, 1(1969) 1, str. 52–53. — Trpimir Macan: In memoriam. Lukša Beritić (s bibliografijom radova od 1961, dalje). Historijski zbornik, 1970–71, 23/24, str. 559–560. — Branka Skakić-Simatović: U spomen gospara Lukše Beritića. Zbornik zaštite spomenika kulture, 1970–71, 20/21, str. 206–209.
 
Vinko Foretić (1983)