Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

KARLOVČAN, Grgur, pjesnik, prozaik i pedagoški pisac (Kalinovac, 11. III. 1913 — Stara Gradiška, 29. IX. 1942). Učiteljsku školu polazio u Pakracu i Zagrebu te završio 1934. u Karlovcu. Zbog ljevičarskih ideoloških pogleda i suradnje u učeničkoj publikaciji Srednjoškolci govore bio isključivan iz škole te uhićivan. Od 1935. učiteljevao u Tasovčićima, gdje je sudjelovao u utemeljivanju i radu Narodne čitaonice te bio zaslužan za osnutak društva Seljačko kolo i mjesne knjižnice. God. 1938. položio je učiteljski ispit u Cetinju, a od 1939. do premještaja u Cazin 1941. studirao na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu. Zatočen i ubijen kao komunist i partizanski agitator. Prvim stihovima javio se u časopisu Mladost (1929, 1931–33), a pjesme, pripovijetke i crtice objavljivao u periodicima Selo i grad (1932–33), Snaga (1932), Glas (1933), Hrvatska revija (1933–34, 1941), Kronika (1933), Dani i ljudi (1935–36, 1941), Književnik (1937–38), Naša stvarnost (1938) i Izraz (1939–40). Stvarajući pod utjecajem socijalno-tendenciozne književne struje novoga realizma s poč. 1930-ih te naglašavajući u književnom opusu potrebu dokumentarnosti i traganja za socijalnom pravdom, uglavnom tematizira siromaštvo i bijedu poniženih i obespravljenih društvenih slojeva. Nadahnut podravskom zavičajnom okolinom te dojmovima i slikama hercegovačkoga kraja, u pjesničkim zbirkama Srce nad ravnicom (1933) i Lice dana (1940) zaokupljen je motivima neiživljena i teška djetinjstva te iskustvom siromašna seljačkoga života (Pjesma o ranim ljetima, Pod jesenjim zrakama). Temeljena na činjenicama i naturalističkom osjećanju života (Utopljenik, Bilješke o materama, Težakova smrt), njegova socijalno angažirana pjesnička riječ često je puna boli i mržnje (Bratova nenapisana pjesma), a samo u nekoliko stihova odzvanja intimističkim tonovima (Romon žudnje) ili zrači pastoralnom vedrinom (Ljeto). U kajkavskom ciklusu Pesniku prostrelenega srca, posvećenomu F. Galoviću, uz tople zavičajne tonove i tjeskobne osjećaje prolaznosti prepoznatljiva su galovićevska sjetna raspoloženja i idilični ugođaji. Stihovi su mu uvršteni u antologije Ogenj reči (Kaj, 1986, 4/6), Hrvatsko pjesništvo Bosne i Hercegovine od Lovre Sitovića do danas (Mostar—Split—Međugorje 1996), Rieči sa zviranjka (Zagreb 1999), Pjesme o Podravini (Koprivnica 2000), Hercegovina (Zagreb 2002) i Lirika đurđevačke Podravine (Đurđevac 2003). Pisao je novelističko-romanesknu prozu pretežno socijalno-didaktične motivacije, u kojoj uz prikaz socijalne bijede i lirski opis podravskoga krajolika uspijeva ponegdje i psihološki nijansirati unutarnja stanja likova (Sedmo dijete). U mozaično komponiranom realističnom romanu Natopljene brazde (1939), tematizirajući posljedice gospodarske krize na podravskom selu i propadanje seljačkih zadruga, zbog crno-bijele karakterizacije likova i nedostatka psihološke motivacije ne uspijeva prevladati patetiku i romantičarski idealizam. Novele su mu prevedene na esperanto (Novelaro. Zagreb 1981), a zastupljen je i u Antologiji hrvatske kratke priče (Zagreb 2001). — U teorijsko-pedagoškom radu istaknuo se kao kritičar pedagogije »radne škole«. Sudjelujući u radu kulturno-pripomoćne zadruge »Ivan Filipović« (1937) te proučavajući hrvatske školske prilike, upozorava na nemogućnost ostvarivanja »nove škole« bez gospodarske reorganizacije društva i temeljite promjene materijalne osnove škola. Studijom Problem škole rada (Zagreb 1935) i raspravama o dodirnim točkama školskoga i izvanškolskoga rada, uzrocima neuspjeha »nove škole«, materijalnom stanju škola i utjecaju imovnoga stanja obitelji na uspjeh školske djece te dužnostima učitelja (Hrvatski učiteljski dom, 1937; Napredak, 1938–40; Naši dani, 1938) prvi je u Hrvatskoj teorijski uopćio težnje mladoga, marksistički orijentiranoga učiteljskoga naraštaja (D. Franković).

DJELA: Srce nad ravnicom. Đurđevac 1933, 1968. — Natopljene brazde. Zagreb 1939. — Lice dana. Zagreb 1940. — Pjesme i proza. Zagreb 1946. — Sabrana djela. Đurđevac 1978. — Izabrana djela. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 136. Zagreb 1991, 457–519.
 
LIT.: (O knj. Srce nad ravnicom): Mladost, 12(1933) 1, str. 18 –20. — S. Devčić, Hrvatska revija, 6(1933) 10, str. 596–597. — I. G. Kovačić, Književnik, 6(1933) 7, str. 301. — I. Lendić (-Ile-), Hrvatska straža, 5(1933) 244, str. 4. — J. Tomasović (J. T.), Jadranska vila, 6(1933) 8/9, str. 95. — I. Kozarčanin: Front lirike. 15 dana, 3(1933) 14, str. 216. — I. Ladika: Naša najmlađa književna generacija. Mladost, 12(1933–34) 7, str. 145–147. — U.: G. Karlovčan, Problem škole rada. Književnik, 8(1935) 11/12, str. 487. — (O knj. Natopljene brazde): M. Ž. Čiplić, Letopis Matice srpske (Novi Sad), 113(1939) CCCLI/5–6, str. 476–477. — P. Grgec (P.), Hrvatska straža, 11(1939) 142, str. 4. — Z. Kulundžić, Srpski književni glasnik (Beograd), NS 1939, LVII/4, str. 313–314. — G. Vitez, Hrvatski učiteljski dom, 17(1939–40) 3, str. 6. — Isti: Grgur Karlovčan. U: Za slobodu. Zagreb 1955, 64–65. — M. Kudumija: Zakon bezakonja. Beograd 1959. — D. Franković: Pedagoško-književni rad Grgura Karlovčana. Pedagoški rad, 16(1961) 7/8, str. 261–277. — M. Kudumija: Grgur Karlovčan. Kaj, 2(1969) 6, str. 3–5. — M. Dolenec: Grgur Karlovčan – pjesnik poniženih i uvrijeđenih. Podravski zbornik, 1(1975) str. 119–128. — T. Čolak: Portreti iz novije hrvatske književnosti, 2. Beograd 1976, 157–172. — S. Jakopović: Pokret radne škole u Hrvatskoj. Zagreb 1984. — N. Mihanović: Dva portreta. Forum, 27(1988) 10/11, str. 609–615. — K. Nemec: Povijest hrvatskog romana od 1900. do 1945. godine. Zagreb 1998. — Z. Seleš: Grgur Karlovčan 2002. Podravski zbornik, 28(2002) str. 368–373.
 
Nevenka Videk (2009)