Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

KARLOVIĆ, Ivan (Krbavski; Ivan Torkvat, Johannes Torquatus comes Corbauie, Zuan de Corbavia), hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban (?, 1485 — Medvedgrad kraj Zagreba, 9. VIII. 1531). Nakon smrti oca, kneza Karla Kurjakovića, naslijedio je 1493. naslov krbavskoga kneza i obiteljske posjede u županijama Krbavi, Odorju, Hotuči, Lapcu i dijelu Like, te utvrđene gradove u susjednim županijama. Nastojao ih je očuvati pred turskom ugrozom, bilo uz pomoć hrvatsko-ugarskoga kralja, Mletačke Republike ili Habsburgovaca, bilo priznavanjem turskoga vrhovništva. Prema bilješci u glagoljskom rukopisu Manipulus curatorum, porazio je 1500. Turke kraj Gradca. God. 1505. spominje se da je posjedovao grad Mutnicu (Mutnik) i zauzeo trgovište Belaj, koje je držao i 1509. Služio je 1506. na strani njemačkoga kralja Maksimilijana I. Habsburgovca u ratu protiv hrvatsko-ugarskoga kralja Vladislava II. Jagelovića, koji mu je nakon sklapanja mira zajamčio uživanje posjeda. Kako bi ih zaštitio od pustošenja, privremeno je priznao tursku vlast uz plaćanje harača 1506. i 1511. Ratovao je 1508. protiv Maksimilijanove vojske u zaleđu Venecije, a nakon povratka obranio Mutnicu od hrvatskih velikaša, pri čem su mu – prema nekim izvješćima – pomogli Turci. Između 1509. i 1524. s Mletačkom je Republikom sklopio više kondotijerskih ugovora, prema kojima je imao braniti njezine posjede u Dalmaciji. U Bagu je 1510. primio mletačkoga izaslanika Pietra Pasqualiga – koji je nastojao onemogućiti pristupanje Vladislava II. Cambraiskoj ligi – te ga potom pratio do Zagreba. Te je godine odbio postavljenje za jednoga od zapovjednika vojske koja je trebala osloboditi Dalmaciju od mletačke vlasti te je nastavio surađivati s Mlečanima (zbog nedostatka novca do pohoda nije ni došlo). Bio je podban i kapetan Hrvatske i Dalmacije 1512–13. te s Petrom Berislavićem sudjelovao u pobjedi nad Turcima kraj Dubice 1513. Turci su pak 1514. opustošili njegove posjede u Lici i Krbavi, a te se godine s njima sukobio i u Bosni. Oženivši se nećakinjom kardinala Tome Bakača, povezao se s mletačkim pouzdanicima na ugarskom dvoru. God. 1517. nudio je Republici svoje posjede u zamjenu za tvrđavice pod njihovom vlašću u Lombardiji, a 1519. u Veneciji je i u pape tražio pomoć protiv Turaka. U ime skupine hrvatskih velikaša neuspješno je 1521. pregovarao s Turcima. Kao ban 1521–24. uz vrlo malu pomoć Ludovika II. organizirao je obranu od Turaka, ali ih nije uspio spriječiti da zauzmu Knin, Skradin i Ostrovicu. Od 1522. za obranu je primao redovitu vojnu i novčanu pomoć nadvojvode Ferdinanda Habsburgovca. Osiromašio je ratujući, a kako ugovorenu pomoć od kralja nije dobivao, niti je zbog otpora plemića uspio povećati prihode Kraljevine novim porezima odobrenima na saboru u Križevcima 1523, odrekao se 1524. banske časti. Preostale svoje gradove ponudio je Mletačkoj Republici, koja ih je odbila obećavši mu samo novčanu pomoć. Kao izaslanik hrvatskoga plemstva pregovarao je u Beču u studenom 1526. s nadvojvodom Ferdinandom te podupro njegov izbor za kralja u Cetinu 1527. Te su godine Turci zauzeli njegove gradove Obrovac, Udbinu, Komić i Mrsinj, pa je od kralja Ferdinanda I. dobio Medvedgrad, Rakovec u Križevačkoj županiji i Lukavec u Turopolju. S Franjom Batthyányem imenovan je 1527. banom, a zbog navodno neodlučnoga ratovanja protiv pristaša Ivana Zapolje protiv njega su učestale pritužbe na dvoru. Zapovijedao je dijelom hrvatskih postrojba koje su 5. X. 1528. uz pomoć vojske iz austrijskih nasljednih zemalja porazile Turke kraj Belaja. Sljedeće godine vodio je hrvatske postrojbe u pomoć Beču pod turskom opsadom. Nakon pogibije Krste I. Frankapana Brinjskoga, vođe Zapoljinih pristaša u Slavoniji, Karlovićevim nastojanjem sklopljen je 1530. između dviju strana »sporazum mira«. Bio je posljednji muški pripadnik krbavskih knezova Kurjakovića, te su na osnovi ugovora o nasljeđivanju, što ga je 1509. sklopio s Nikolom Zrinskim, mužem svoje sestre Jelene, nakon njegove smrti posjedi (tada je držao 22 grada u Lici, Krbavi i u Kninskoj županiji) pripali Zrinskima. Pokopan je u crkvi pavlinskoga samostana u zagrebačkim Remetama. — Karlovićeva borba s Turcima bila je tema govora što ga je njegov kapelan Stjepan Posedarski održao 1519. pred papom Lavom X. Spominje se kao junak u epskim pjesmama moliških i gradišćanskih Hrvata te bosanskih muslimana (u njima često pod imenom Ivan Hrvaćanin), a glavni je lik u povijesnom romanu F. Biničkoga Ivan Hrvaćanin (Zagreb 1926).

LIT.: I. Kukuljević Sakcinski: Listine hrvatske. Zagreb 1863. — M. Mesić: Banovanje Petra Berislavića za kralja Ljudevita II. Rad JAZU, 1868, 3, str. 14, 16, 18, 31, 39–40. — Isti: Hrvati nakon bana Berislavića do Muhačke bitke. Ibid., 1872, 18, str. 78, 81–82, 86–87, 90–92, 94, 129, 133–137, 146, 149, 152, 157. — Š. Ljubić: Commissiones et relationes Venetae, 1. Zagrabiae 1876. — M. Sanudo ml.: I diarii, 6–10, 12, 15–20, 25–33, 35, 37–41, 43. Venezia 1879–1895. — V. Klaić: Ban Ivan Karlović (†1531). Vienac, 16(1884) 41, str. 656–658; 42, str. 672–674; 43, str. 687–688; 47, str. 751–756. — I. K. Tkalčić: Povjestni spomenici slob. kralj. grada Zagreba, 3. Zagreb 1896. — Oratio St. Possidarski. Bullettino di archeologia e storia dalmata, 22(1899) str. 190–192. — I. Bojničić: Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nürnberg 1899, 30. — V. Klaić: Ferdinand I. zalaže knezu Ivanu Karloviću Medvedgrad i Rakovec g. 1528. Vjestnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva, 3(1901) str. 266–267. — F. Šišić: Hrvatski saborski spisi, 1. Zagreb 1912. — R. Horvat: Hrvatska početkom 16. vijeka. Prosvjeta, 21(1913) 11, str. 57(793) –60(796). — E. Laszowski: Habsburški spomenici, 1–2. Zagreb 1914–1916. — P. Grgec: Hrvatski Job šesnaestoga vijeka – ban Ivan Karlović. Zagreb 1932. — Isti: Ivan Karlović u pjesmi i priči. Selo i grad, 4(1932) str. 78–87. — R. Horvat: Ban Ivan Karlović. Obzor, 73(1932) br. 9–16. — V. Klaić: Povijest Hrvata, 4. Zagreb 19752, str. 270, 273–274, 280–281, 285, 289, 294–296, 298, 300, 307, 336, 338, 341, 344, 358, 377–396, 414–416, 427–428; 5. str. 32–34, 73, 79–80, 82, 85, 88, 92–94, 97–98, 103–104, 108–110, 114, 118, 122, 125, 128–131. — A. Gulin: Ivan Karlović Krbavski. Istra, 17(1979) 4, str. 47–61. — N. Klaić: Medvedgrad i njegovi gospodari. Zagreb 1987. — T. Raukar: Il conte Ivan Karlović, un condottiero croato tra Venezia e Turchi ai primi del Cinquecento. U: Congressi sulle relazioni tra le due sponde adriatiche, 5. I rapporti politici e diplomatici. Roma 1988, 101–106. — A. Dabinović: Hrvatska državna i pravna povijest. Zagreb 19902. — A. Nazor: Bilješke o hrvatskim banovima Matiji Gerebu i Ivanu Karloviću u glagoljskom rukopisu iz zbirke Phillippica. Dometi, 27(1994) 12, str. 25–30. — M. Kruhek: Krajiške utvrde i obrana Hrvatskog Kraljevstva tijekom 16. stoljeća. Zagreb 1995. — T. Raukar: Hrvatsko srednjovjekovlje. Zagreb 1997. — I. Mažuran: Hrvati i Osmansko Carstvo. Zagreb 1998. — J. Rattkay: Spomen na kraljeve i banove Kraljevstava Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Zagreb 2001.
 
Dino Mujadžević i Redakcija (2009)