BETTERA, Vito Marija

BETTERA, Vito Marija, pisac i diplomat (Dubrovnik, 11. XII 1771 — Munkačevo, danas Mukačevo, u Ukrajinskoj SSR, 4. X 1841). Sin Bara, pjesnika i pisca, i Pavle Vodopić, čije je prezime često stavljao uz obiteljsko. Napustivši Dubrovnik, bio je 1793–1797. časnik u carskoj gardi Katarine II. Zatim je boravio 1798. u Carigradu, 1798–1801. u Hersonu na Dnjepru, gdje se bavio trgovinom i u Parizu. God. 1803. stupa u Beču u kontakt s rođakom Barom Prosperom i radi kod bankara Schullera s kojim je Dubrovačka Republika imala znatne novčano-poslovne sveze. Za borbi oko dubrovačke neodvisnosti, 1806, B., gorljivi republikanac, prijavljuje se kao dobrovoljac u rusku vojsku i s eskadrom admirala D. N. Senjavina nalazi se u blizini Dubrovnika. Potom odlazi ponovno u Pariz, gdje je spletkario protiv Napoleona koji je bio ukinuo Dubrovačku Republiku. Velikom je upornošću i spretnošću uspostavljao veze po evropskim središtima radi njezine obnove. God. 1812. u Beču je tajnik kneza N. Eszterházyja, generala i poznatoga antibonapartista. Tu je bio upleten u aferu u svezi sa smrću i ostavštinom J. B. Mallije, ruskoga državnog savjetnika, svoga prijatelja i istomišljenika, i bio osuđen na mjesec dana zatvora zbog klevete. Poslije je to opisao u brošuri Mémoire sur une époque de ma vie… (1816). Memoarski obilježen, s autentičnim dokumentima i s ekskursom u evropsku politiku, spis je zapravo uperen protiv austrijskog ministra vanjskih poslova, kneza Metternicha, i njegove političke doktrine. Zatim je B. pokušao poći u Rusiju i tamo voditi akciju za obnovu Dubrovačke Republike, ali mu ruske vlasti nisu izdale putnicu. Isto je tako uzalud pokušao stupiti u britansku službu i boriti se u britanskoj floti u Jadranskome moru. U vrijeme preustrojstva Evrope nakon napoleonskih ratova i Bečkoga kongresa B. je djelovao protiv Metternicha, pogotovo zbog pripojenja Dubrovnika Austriji. Stoga napušta Beč 1814. i preko Italije dolazi u travnju 1815. u Pariz. Iz Genove je poslao svome rođaku Baru Prosperu u Dubrovnik na hrvatskome pismo u kojem je iznio svoju osnovu o upostavljanju Dubrovačke Republike uz pomoć Napoleona. Austrijske vlasti su pismo zaplijenile i učinile lokalnu aferu. Postavši gorljiv pristaša povratnika s Elbe, B. je, ufajući se isprazno u njegovu pomoć, stupio u Napoleonovu vojsku i služio za vrijeme »sto dana«. Nakon definitivnoga Napoleonova pada našao je utočište u Engleskoj, gdje piše dvije brošure, onu već spomenutu i pamflet Observations sur l’usurpation de Raguse pour servir d’appendice su discours de Mr. Brougham sur l’Etat de la Grande Bretagne. Kao povod poslužio mu je govor lorda H. Broughama u britanskom parlamentu 12. III 1817. u kojem je govornik osudio ravnodušnost Velike Britanije spram sudbine Dubrovnika. Spis Bettere, koji se počeo s Broughamom dopisivati, bio je uperen protiv odluka Bečkoga kongresa, protiv ponašanja Metternicha i službenoga predstavnika Velike Britanije H. R. Castlereagha. Poznavajući međunarodnu politiku, B. vješto raspreda o evropskome načelu legitimiteta, koje je zapravo značilo supremaciju velikih sila i brisanje malih naroda. Antun Sorkočević, tada u Parizu, skeptično se izrazio o Betterinim akcijama držeći da je obraćanje široj javnosti besmisleno kada je ionako čitav svijet u kaosu. Zbog svojih stajališta i kritika B. je morao 1818. napustiti i Veliku Britaniju. Nakon lutanja po Evropi (Madrid, Amsterdam i, vjerojatno, Petrograd), za kojega je, čini se, ponovno propagirao svoja politička gledišta, došao je 1824. na austrijski teritorij i bio odmah uhićen i utamničen. Nakon punih šest godina tek je 1830. izveden pred sud i oslobođen svake krivice. Ipak nije bio pušten na slobodu. Policija ga je zatočila u tvrđavu Munkačevo, gdje je i umro, uporno osporavajući austrijskim oblastima pravo da mu sude, jer nikada nije postao austrijskim podanikom. U literaturi se spominje još jedna njegova brošura Il Patriota Raguseo (Genova ili London, 1814, ili 1815), prožeta navedenim idejama. — B. je bio obrazovan čovjek, znalac jezika, koji se vješto snalazio u evropskim diplomatskim krugovima. Njegove brošure, zabranjene u Austrijskoj Carevini, danas su bibliofilski raritet. One su zanimljivo svjedočanstvo jednog našinca u međunarodnim okvirima, izljev fanatičnoga patriotizma koji je dobrano prožet povijesnim pasatizmom i nemoći da se Dubrovnik situira u realni evropski kontekst. Po svemu sudeći, B, se bavio ponešto i pjesništvom na talijanskome jeziku. Od brojnih poznanstava znamenito je ono s generalom i knezom Ch. J. de Ligneom, koji mu je upućivao poslanice u stihu i prozi. Nekoliko svojih pisama, a i onih njemu upućenih, uvrštavao je u svoje brošure da dokumentira tekst. Pisma u svezi s Betterom nalaze se u Zavodu za književnost JAZU u Zagrebu, a podaci o njegovu djelovanju u policijskim spisima bečkog, zadarskog i dubrovačkog arhiva.