Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

BEZENŠEK, Anton, kulturni djelatnik (Bukovje pri Slivnici, 15. IV 1854 — Sofija, 11. XII 1915). Gimnaziju je polazio u Celju, gdje se upoznao s njemačkim Gabelsbergerovim sustavom stenografije, a maturirao 1874. u Zagrebu. Tu je započeo studij slavistike i klasične filologije te prava, a 1876. odlazi u Dresden i Prag (slavistika i stenografija). Položivši u Pragu ispit za učitelja stenografije, vraća se u Zagreb. God. 1876–1879. stenograf je u Hrvatskom saboru, a 1878. pokušao postati predavač stenografije na Sveučilištu u Zagrebu, ali ne uspijeva. God. 1879. završava započeti studij u Zagrebu. Prilikom proslave sedamdesete godišnjice J. Bleiweisa 19. XI 1878. u Ljubljani istaknuo se stenografiranjem na nekoliko slavenskih jezika te, na preporuku predstavnika Bugarske Vacova, postaje 1880. upravitelj stenografskog ureda Narodnog sobranja i gimnazijski profesor u Sofiji. Od 1884. profesor je u Plovdivu, a od 1905. ponovno u Sofiji, gdje 1910. postaje honorarni sveučilišni lektor stenografije. Kao poznavatelj Magdićeve hrvatske stenografije na temelju češke Hegerove stenografije, priredio je Gabelsbergerov sustav za Južne Slavene (slovenski: 1876. i 1878. u Zagrebu, 1893. u Ljubljani; hrvatski: 1876. u Zagrebu; bugarski: 1880, 1893. i 1900. u Sofiji) i Ruse (1907. u Sofiji). Danas se samo još Bugari služe Bezenšekovim stenografskim sustavom. Za boravka u Zagrebu izdavao je stručni stenografski časopis Jugoslavenski stenograf, od 1877. Jugoslavjanski stenograf (Zagreb 1876–1878). Među njegovim učenicima istakli su se Mijo Vamberger i Stanko Mihalić. U Bugarskoj je B. bio jedan od urednika omladinskog lista Zdravec (1881); 1884. pokreće časopis Balkanpost, a 1890. u Plovdivu Jugoslavjanski stenograf te 1895. Jugoslavjanski glasnik (od 1896. dva potonja lista izlaze pod imenom Jugoslavjanski stenograf i glasnik). Kao slavenski poliglot bavio se i prevođenjem. Bio je prvi predsjednik i pet godina glavni tajnik najstarije bugarske čitaonice Slavjanska beseda u Sofiji. God. 1899. ponovno je pokrenuo Slovensko stenografsko društvo, kojemu je od 1901. bio predsjednik. Bio je počasni član Centralnoga Gabelsbergerova stenografskog društva u Münchenu, dopisni član Češkoga stenografskog društva u Pragu, redoviti član Stenografskog društva u Beču i dr. — Surađivao je u pripremama i radu stenografskih kongresa (Pariz 1889, Prag 1891, Žalec 1899. i Šent Jurij 1901). Bavio se i književnošću; pjesme, pripovijetke, članke i prijevode objelodanjivao je u periodicima: Besednik (1871–1875), Vestnik (1873), Zora (1873; 1874) Vrtec (1874); Slovenski narod (1875, 1876; 1884, 1889, 1893), Hrvatski učitelj (1878), Novice gospodarske, obrtniške in narodne (1878), Vienac (1879), Kres (1881, 1884), Ljubljanski zvon (1881, 1882, 1884, 1902), Slovan (1884, 1886, 1887, 1902/1903, 1904/1905), Kroatische Revue (1886), Srpske novine (1889), Zastava (1889), Popotnik (1890, 1906, 1909), Škola (1890), Koledar družbe sv. Mohorja (1891, 1914), Narodni dnevnik (1910), Obnovljeni vrtec (1911), Narodni list (1912), Primorski list (1912), Samouprava (1912, 1913), Slovenec (1912, 1913), Slovenski gospodar (1913), Slovenski ilustrovani tednik (1913), Soča (1913), Straža (1913). Osim u navedenim listovima, 1912. i 1913. pisao je o balkanskim ratovima u češkim i njemačkim periodicima. Ističu se studije o F. Palackom i utemeljitelju češke stenografije I. J. Hegeru (Slovenski narod, 1876) te prilog povijesti stenografije Anfänge und Entwickelung der Stenographie bei den Südslaven (Archiv für Stenographie, Berlin 1901). Stenografske radove objavljivao je u stručnim glasilima: Korrespondenzblatt des königlichen stenographischen Instituts in Dresden (1878–1915), Stenografičeskii vestnik (Sofija 1892), Archiv für Stenographie (Berlin 1901–1903), Stenograf (1906/1907). Za zasluge u razvitku stenografije postao je vitez Reda Sv. Aleksandra te bio odlikovan ordenom Sv. Save i Zlatnim križem Bugarske. Potpisivao se pseudonimima Tone i Boleslav Bukovski te šifrom B. T.

DJELA: Stenografička čitanka. Zagreb 1875. — Stenografske pisanke za početnike. (Zagreb 1877). — Izvješče o stenografskih tečajih na Kr. Velikoj gimnaziji zagrebačkoj obdržavanih u petgodištu 1874/5–1878/9. Zagreb 1879. — Svečanost o priliki sedemdesetletnice Dr. Janeza Bleiweisa dne 19. Novembra 1878. Zagreb 1879. — Ocjenenie na blgarskit narodni pjesni. Sofija 1881. — Pisma iz Pariza. Ljubljana 1889. — Beiträge zur Geschichte der Stenographie bei den Südslaven. Berlin 1890. — Slovenska stenografija po sestavu Frančiška Ks. Gabelsbergerja. Ljubljana 18932. — Etika ili pravoučenie. Plovdiv 1894. — Bolgarija in Srbija. Celovec 1897. — Spanie i snuvanje. Plovdiv 1897. — Balkanska vojska. Celovec 1913. — Bolgarska slovnica in čitanka s slovensko-bolgarskimi razgovori. Sofija 1914.
 
LIT.: Franjo Magdić: Kritika »Slovenske stenografije« prirejene po g. Ant. Bezenšek-u. Stenograf, 3(1893) 9/10, str. 65–80. — Isti: Odgovor g. Bezenšku na njegove napadaje. Ibid., 4(1894/1895) 5/6, str. 36–44. — Goluban Dvorski: Jugoslavenski stenografski glasnik. Obzor, 37(1896) 16, str. 3. — Jernej Pavlin: Bezenškove zasluge za jugoslovansko stenografijo. Čas, 14(1920) str. 301–308. — Alojzij Bolhar: Anton Bezenšek. Njega življenje in delo. Celje 1934. — (Fran Roš): Antonu Bezenšku ob odkritju spominske plošče na njegovi rojstni hiši v Bukovju dne 24. VI 1934. Stenograf, 32(1934/1935) 8, str. 63. — (Ivan Esih): August Šenoa i Bugarska. Pismo A. Bezenšeka Šenoi iz Sofije. Jutarnji list, 30(1941) 10 420, str. 23. — Đorđe Zukanović: 100 godina Hrvatskog stenografskog društva u Zagrebu. Stenodaktilograf, 28(1982) 1/2, str. 3, 7.
 
Mladen Švab (1983)