BEZIĆ, Krešimir

BEZIĆ, Krešimir, pedagog (Grohote na Šolti, 14. VII 1930). Četiri razreda osnovne škole završio je u Grohotama, jednogodišnju školu za zadružne instruktore 1948. u Osijeku. Radio je 1948–1950. u NO kotara Split, 1953–1956. u NO općine Šolta. God. 1956–1959. polazio je II učiteljsku školu u Zagrebu (Odjel za omladinske rukovodioce). Do 1962. bio je učitelj u Grohotama na Šolti, a 1960–1964. studirao je pedagogiju i etnologiju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Nakon studija postao je predavač, potom profesor više škole na Pedagoškoj akademiji u Rijeci (1972–1976, dekan). Kad je osnovan Pedagoški fakultet u Rijeci, postaje viši predavač. Tu je 1981. obranio doktorsku disertaciju Tehničko-tehnološke determinante transformacije nastavničke funkcije. Od 1982. dekan je Pedagoškog fakulteta u Rijeci. — Stručni i znanstveni Bezićev rad utemeljen je na proučavanju odgoja i obrazovanja studenata, nastavnika i nastavne tehnologije. O tome, kao i o pedagoškim problemima slobodnog vremena, TV nastavi i obiteljskom odgoju objavio je mnoge radove u zbornicima, časopisima i listovima: Pedagoški rad (1965, 1967, 1970, 1971, 1973, 1979), Pedagogija (1966, 1973), Školske novine (1967, 1973–1980), Školski vjesnik (1967), Univerzitet danas (1968), Zbornik radova Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu (1968, 1971), Pogledi i iskustva (1971, 1975/1976), Roditelji i škola (1972), Dometi (1974), Zbornik radova Pedagoške akademije Rijeka (1975–1977), Zajednica osnovnih škola (zbornik, 1976), Nastavna tehnologija i obrazovanje nastavnika (zbornik, 1977), Zbornik radova Pedagoškog fakulteta Rijeka (1980), Zbornik Prvog kongresa Pedagoga Hrvatske (1980) i dr. Autor je i suautor knjigâ iz područja pedagogije, te nekoliko nastavnih programa za osnovne škole i pedagoške akademije. Sudjelovao je u radu više stručnih i znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu: Drugog, Trećeg, Četvrtog i Petog kongresa pedagoga Jugoslavije u Zagrebu (1965), Ohridu (1973), Budvi (1977) i Sarajevu (1982); Prvog kongresa pedagoga Hrvatske u Varaždinu (1980) te u Beču (1973), Parizu (1974), Münchenu (1975), Londonu (1976). B. je i aktivan društveno-politički radnik. Od 1972. član je republičkog (u dva mandata i predsjednik) i saveznog odbora Sindikata radnika društvenih djelatnosti. Za stručnu i znanstvenu te političko-društvenu djelatnost dobio je više pohvala i priznanja: Nagradu grada Rijeke (1974), Orden rada sa zlatnim vijencem (1979) i dr.