BIĆANIĆ, Rudolf

BIĆANIĆ, Rudolf, ekonomist, sociolog i političar (Bjelovar, 5. VI 1905 — Zagreb, 9. VII 1968). Osnovnu školu i realnu gimnaziju završio u Bjelovaru. God. 1925. studirao na École des Hautes Études Commerciales u Parizu i upisao se na Pravni fakultet u Zagrebu, gdje je 1931. doktorirao. Kraće vrijeme službovao je u Bjelovaru (1928–1930) i Zagrebu (1930–1932). Zbog pokušaja prijenosa u zemlju brošura Ujedinjene revolucionarne omladine Sud za zaštitu države u Beogradu osudio ga je 1933. na tri godine zatvora, koje je izdržao u mitrovačkoj kaznionici, gdje se povezuje s V. Mačekom. Nakon izdržane kazne kao tajnik Odbora za pomoć pasivnim krajevima provodi velike ankete (zajedno s J. Mikletićem i O. Štefekom) o gospodarskom i društvenom položaju seljaka. God. 1936. postaje član ravnateljstva »Gospodarske sloge« i zatim osniva Zavod za proučavanje seljačkog i narodnog gospodarstva, kojemu je bio na čelu do 1940. Istodobno uređuje Gospodarsku slogu te izdaje i uređuje Politički vjesnik. Kao predsjednik Banovinskoga električnog poduzeća provodi od 1939. plansku elektrifikaciju u Hrvatskoj. U to vrijeme postaje član Državnoga privrednog odbora u Beogradu, Ekonomsko-koordinacijskog odbora Ministarstva vanjskih poslova i 1940. direktor Direkcije za vanjsku trgovinu Jugoslavije. U travnju 1941. odlazi s vladom u izbjeglištvo u London, gdje je bio član Odbora za propagandu, prvi viceguverner Narodne banke (1941–1943), predsjednik ekonomskog odbora Sveslavenskog komiteta i član Komiteta za obnovu i ishranu zemlje. U prosincu 1941. sastavlja poznati Memorandum u kojem se pobijaju optužbe iz Memoranduma Srpske pravoslavne crkve njemačkom generalu Heinrichu Danckelmannu o odgovornosti hrvatskog naroda za zločine nad srpskim življem. Na položaju viceguvernera Narodne banke čuva od pljačke i rasipanja njezinu imovinu (blokira novac Narodne banke u Brazilu i stavlja na raspoloženje KNOJ-u). Početkom 1944. distancirao se od politike vlade u emigraciji pozvavši preko radio-stanice BBC sve one koji se još nisu pridružili NOB-u da to učine. Iste godine Komitet nacionalnog oslobođenja Jugoslavije opunomoćuje ga da zastupa njegove interese u Londonu. Kao član Državnog odbora za obnovu i član Savjeta UNRRA-e (United Nations Relief and Rehabilitation Administration) nastojao je pronaći i osigurati sredstva za pomoć postradaloj Jugoslaviji. Bio je vođa delegacije i predstavnik KNOJ-a na II zasjedanju Savjeta UNRRA-e u rujnu 1944. u Montrealu. U veljači 1945. vratio se u Jugoslaviju na čelo Uprave za vanjsku trgovinu u Beogradu. Tijekom iste godine sudjeluje u pregovorima u Londonu, San Franciscu, Washingtonu (sâm ili s V. Velebitom) o produženju ugovora s UNRRA-om i načinu raspodjele njezine pomoći u Jugoslaviji. Od 1946. bio je predstojnik katedre ekonomske politike na Pravnom fakultetu u Zagrebu i kao redoviti profesor predavao plansko gospodarstvo, ekonomsku politiku Jugoslavije te povremeno ekonomsku povijest Hrvatske i ekonomiku vanjske trgovine. Godine 1957/1958. bio je gost-profesor na Sveučilištu u Austinu (Texas), 1965/1966. u Centru za postdiplomske studije gospodarstva na Stanford sveučilištu (Palo Alto, Californija), a predavao je još u Hagu, Parizu, Londonu, Rimu, Beču, Grazu i Tokiju. — Počevši pisati već od 1924. B. je u mnogim domaćim i inozemnim listovima i časopisima publicirao oko 250 rasprava, članaka i prikaza (Uroš Dujšin: Bibliografski podaci…, 1968. i Stanko Pintarić: Život i rad profesora Rudolfa Bićanića, 1969), surađujući i po više godina u nekim vodećim stručnim i znanstvenim periodicima, kao što su npr.: Historijski zbornik (1948–1951, 1955, 1957, 1960, 1974/1975), Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu (1948, 1951, 1953, 1954, 1956, 1957, 1960, 1961, 1967, 1969), Ekonomski pregled (1950, 1951, 1955, 1956, 1959, 1960, 1963, 1965), Ekonomska politika (1953, 1957, 1960, 1964, 1968), International Association for Research in Income and Welth (1953–1955, 1957, 1959), Ekonomist (1954, 1955, 1959, 1963–1968), Statistička revija (1954, 1955, 1957, 1968), Economie appliquée (1959, 1960, 1962), Sociologija sela (1963, 1964, 1967, 1969) i dr. Pisao je o sociologiji sela, gospodarskoj povijesti, osobito u Hrvatskoj, gospodarskom razvitku, planiranju, te napose poljoprivredi. Jedno od prvih empirijskih istraživanja hrvatskog i bosanskog sela jest njegov rad Kako živi narod, vrijedan prilog sociologiji sela, kao i rad Agrarna kriza u Hrvatskoj 1873–1895 (Ekonomist, 1937). U svom glavnom predratnom djelu Ekonomska podloga hrvatskog pitanja, B. je, u duhu onog vremena, kao pripadnik lijevog krila HSS-a, dao utemeljenu analizu materijalne podloge međunacionalnih odnosa u Kraljevini Jugoslaviji i svojim tezama potaknuo reakciju gotovo svih političkih stranaka i njihovih glasila. Autor je više radova o gospodarskoj povijesti Hrvatske: Industrijska revolucija u Hrvatskoj i godina 1848 (Historijski zbornik, 1948), prvi poslijeratni pristup prekretnoj 1848. s gospodarskog stajališta, zatim opsežno djelo Doba manufakture u Hrvatskoj i Slavoniji 1750–1860; Počeci kapitalizma u hrvatskoj ekonomici i politici, koje nalazi već u XVI st. u doba velike seljačke bune (neka gledišta u ovoj raspravi, unatoč svojoj kontroverznosti, nisu izgubila na značenju), Ekonomske promjene u Hrvatskoj izazvane stvaranjem Jugoslavije 1918 (Prilozi za ekonomsku povijest Hrvatske, 1967) i Ekonomska podloga događaja 1903. g. u Hrvatskoj (Historijski zbornik, 1974/1975). U Historiji naroda Jugoslavije (II, Zagreb 1959) napisao je Pregled ekonomske povijesti Hrvatske i Slavonije u XVIII stoljeću. U područje gospodarskog razvitka i planiranja ubrajaju se radovi koji su pobudili znatno međunarodno zanimanje: Kapitalni koeficijent, tehnički napredak i teorija praga ekonomskih razvoja (Ekonomski pregled, 1961; prevedeno na više jezika) i Problems of Planning East and West. O gospodarstvu poljoprivrede važan je rad Zaokreti u ekonomskom razvoju i agrarna politika (Ekonomski pregled, 1965). Napisao je također niz članaka o međunarodnim gospodarskim odnosima, osobito Jugoslavije prema integracijskim procesima na Istoku i Zapadu. Posljednji je njegov rad Problematika jedinstva privrede u Jugoslaviji (Zbornik Pravnog fakulteta, 1969); publiciran je posmrtno kao i neka druga njegova djela koja se ponovo izdaju ili prevode. — Sudjelovao je u radu mnogih domaćih i međunarodnih skupova ekonomista i sociologa: III konferencija međunarodnog društva za izučavanje narodnog dohotka i bogatstva (Castel Gandolfo 1953), III svjetski kongres sociologa (Amsterdam 1956), V konferencija međunarodnog udruženja za istraživanje narodnog dohotka i bogatstva (Pietersberg 1957), IV svjetski kongres sociologa (Stresa 1959), II međunarodni kongres ekonomista (Beč 1963), Posavetovanje društva ekonomistov (Maribor 1965), XIII međunarodni kongres agrarnih ekonomista (Sydney 1967) i dr. Surađivao je s UNESCO-om (United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization) i specijaliziranom agencijom FAO (Food and Agriculture Organization) te bio pravi ili počasni član više stranih društava ekonomista i sociologa, kao i Društva ekonomista te Povijesnog društva Hrvatske. Između više stotina istaknutih znanstvenika iz čitava svijeta, s kojima je održavao korespondenciju, mogu se spomenuti R. Aron i J. K. Galbraith.