Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

KATANČIĆ, Matija Petar (Katancsich, Katancius Pannonius, Katanich; Petro, Petrus), pjesnik, književni teoretičar, prevoditelj, leksikograf, povjesničar, arheolog, numizmatičar, geograf i kartograf (Valpovo, 12. VIII. 1750 — Budim, 23. V. 1825). Gramatičku školu polazio u Pečuhu 1764–66, Budimu 1767. i Baji 1768, a humaniora u Szegedu 1769–70. U Baču 1771. stupio u franjevačku Provinciju sv. Ivana Kapistrana i primio redovničko ime Petar; za svećenika zaređen u Đakovu 1775. Filozofiju i teologiju studirao 1772–78. na franjevačkom Generalnom učilištu I. razreda u Osijeku u I. Velikanovića, J. Paviševića i M. Lanosovića, koji su pratili njegov studijski napredak i usmjerivali zanos prema pjesništvu, antici, povijesti Panonije i jezika. Nakon studija otišao na aprobacije za gimnazijskoga profesora humanistike u Budim, gdje je na Filozofskom fakultetu 1778–79. slušao predavanja G. Szerdahelya iz opće estetike i S. Schönwisnera iz antičkih starina, arheologije i numizmatike. U budimskom je samostanu uz pjesnički poticajne prijatelje I. D. Martinovića, F. S. Đuroševića i G. Peštalića pisao prigodnice, a uz pomoć J. Jakošića produbio historiografski studij te ekscerpirao povijesna, književna i epigrafska vrela. Nakon povratka u Osijek bio je profesor poetike, retorike, grčkoga i drugih nastavnih predmeta te 1783/84. vakantni ravnatelj franjevačke gimnazije, izložene ponjemčivanju. Ne htijući predavati na njemačkom jeziku, 1788. prešao u Zagreb, gdje je, uz Paviševićeve preporuke i potporu N. Škrlca Lomničkoga, postao akademskim ekshortatorom Kraljevske akademije znanosti, a 1789/90. profesorom trećega godišta gramatičke škole u arhigimnaziji; od 1791, nakon neuspjela natjecanja za katedru estetike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Pešti, do 1795. bio profesor poetike i kateheta. Iz Zagreba je odlazio na terenska istraživanja o geografiji hrvatskih gradova u rimsko doba te o njima objavljivao arheološko-povijesne rasprave i vodio zapaženu polemiku s A. Blaškovićem (o Šćitarjevu, Sisku). Djelovao je u krugu književnika i znanstvenika J. Mikoczija, A. A. Baričevića i J. F. Dijanića. Kao pjesnik i znanstvenik odužuje se »prijateljima lijepih umjetnosti i domaćih starina«: knjigom o pradomovini Hrvata Škrlcu Lomničkomu, prigodnicama na hrvatskom, latinskom i mađarskom banu Ivanu Nepomuku II. Erdődyju, zbirkom Fructus auctumnales (1791) Szerdahelyu, odama B. Tadijanoviću, Martinoviću, Peštaliću, M. Vrhovcu, a zbornikom geografskih rasprava Specimen philologiae et geographiae Pannoniorum (1795) Szerdahelyu, Schönwisneru, Paviševiću i Jakošiću. Otkrićem Martinovićeve »jakobinske zavjere« i progonom njegovih pristaša, zbog političkih je stajališta bio prisiljen napustiti profesorsko mjesto u Zagrebu (A. Tóth). Zauzimanjem F. Lehnaua, prodirektora Zagrebačkoga školskoga okružja i Akademije znanosti s arhigimnazijom, i J. F. Domina, dekana Filozofskoga fakulteta u Pešti, 1795. dodijeljena mu je na tom fakultetu katedra starina, arheologije i numizmatike te služba drugoga kustosa Sveučilišne knjižnice, a 1797. i naslov doktora filozofije. No 1798. otvoren je »slučaj Katančić«, za koji građa iz budimpeštanskih arhiva (S. Marijanović, 2001) potvrđuje da je 1799. bio nastavno onemogućen te maknut s Fakulteta i mjesta kustosa kao »mentalno neizlječiv i trajno radno nesposoban«, a zatim prisiljen naknadno zamoliti mirovinu, uvjetovanu odredbom da ima predati Sveučilištu sve znanstvene radove i trajno ostati u Pešti. Umirovljen je 1800. Do 1809. boravio u franjevačkom samostanu Provincije sv. Marije u Pešti, potom u središnjem samostanu Provincije sv. Ivana Kapistrana u Budimu, ne izlazeći do kraja života izvan samostana, niti djelujući u javnosti. Pokopan je u kripti budimskoga samostana sv. Stjepana Prvomučenika. — Već 1803. i 1805. priredio je poslije tiskana djela velike znanstvene vrijednosti, Orbis antiquus ex tabula itineraria (1–2, 1824–1825) i Istri adcolarum geographia vetus (1–2, 1826–1827), popraćena iznimno pozitivnom Schönwisnerovom recenzijom, a 1804–17. dovršio je u rukopisima sačuvane (Nacionalna knjižnica u Budimpešti, sign. G 191–G 196) geografske komentare djela Plinija (1–2, 1804–07; djelomično objavljeno 1829), Ptolemeja (1808–11), Herodota (1809–13), Strabona (1–3, 1810–13), Homera (1813–14) te Mojsija (1813–17). Posvetio se potom djelima pisanima pro domo, kojima je obogatio hrvatsku biblistiku, književnu znanost i leksikografiju: 1809–16. s latinskoga je preveo Sveto pismo (tiskano dvojezično, Sveto pismo Starog’ zakona, Sixta V. p. naredbom prividjeno, i Klementa VIII. pape vlastjom izdano; sada u jezik slavno-illyricski izgovora bosanskog’ prinesheno, 1–4 i Sveto pismo Novog’ zakona, 1–2. Budim 1831), 1815–24. izradio Pravoslovnik, hrvatsko-latinski rječnik u dvama svescima (Nacionalna knjižnica u Budimpešti, sign. H 13 I–II), 1817. napisao estetičku raspravu o hrvatskom pjesništvu De poesi Illyrica libellus (latinski izvornik s hrv. prijevodom Knjižica o ilirskom pjesništvu, 1984) i danas nepoznatu dvosveščanu monografiju o Valpovu Memoria Valpo, a 1818–23. svoj »gazofilacij«, latinsko-hrvatski rječnik Etymologicon Illyricum (Franjevački samostan u Budimu, sign. k/VI. 4), s uvodnim prosudbama o hrvatskim leksikografima te stilistikom »iliričkog narječja bosanskoga izgovora« Observationes quaedam gramaticae i dvama uvodima u srednjovjekovnu ćirilometodijanu, Literatura Cyrillica i Literatura glagolitica. Međutim, od prijevoda na latinski priručnika Elementa numismaticae veteris J. Eckhela 1799. do izdanja Orbisa 1824–25. nije objavljeno nijedno njegovo djelo. U knjizi Istri adcolarum geographia vetus nije pak tiskana već složena autobiografija Vitam suam auctor od dolaska u Peštu 1795. do umirovljenja. — Pisao je na hrvatskom i latinskom jeziku opsežno i raznovrsno. Nevelik pjesnički, postbarokni i klasicistički opus obuhvaća prigodnu pjesmu Poskočnica Pana i Talije na Crnom brdu (prema prijepisu danas nepoznata tiskanoga predloška iz 1788. objavio Marijanović u Povratku zavičajnicima, 1983, 88–92) i zbirku Fructus auctumnales. Znanstveni rad, nastao u pedesetogodišnjem trajanju, uglavnom je filološki, arheološki i historiografski. Kao pjesniku eruditu i interdisciplinarnomu znanstveniku, klasična mu je filologija s jezikoslovljem i pomoćnim povijesnim disciplinama istraživačko vrelo, matična znanost i temeljna metodološka disciplina, kako navodi u predgovoru djela Specimen philologiae. Pod filologijom razumijeva znanost o jeziku, od retoričkoga ustroja i pismenosti do književnosti, iz koje potječu ostale, tijesno povezane discipline – etnologija (među prvima u nas rabi i tumači taj naziv), koja raspravlja o narodima i plemenima, arheologija, koja se grana na epigrafiju i numizmatiku, te stara geografija, od kartografije do astronomije – koje su po njemu kao »oči povijesti«, podvrgnute umijeću i iskustvu vlastita uvida. Zbog kompleksnih metoda, primjene terenskoga istraživanja, zabilježena (do 1798) u sačuvanim a neproučenim kartografskim mapama, i načela in situ, in visu, in usu te uporabe vrela njegova su djela stare hrvatske geografije i epigrafike Orbis antiquus i Istri adcolarum geographia vetus među kapitalnima, a on nezaobilazno ime u izgradnji moderne hrvatske arheologije. Od prvoga objavljenoga djela, Dissertatio de columna milliaria ad Eszekum reperta (1782), koje nosi sva obilježja i smjernice njegova budućega rada i neporecive erudicije, do posljednjega, Istri adcolarum geographia vetus, koje sadržava prvi hrvatski teorijsko-epigrafski udžbenik (Geographiae epigraphicae proemion), ostao je vrijedan izvor arheolozima, te mu je i T. Mommsen u zbirci Corpus inscriptionum Latinarum (Berlin 1873) pronio i sačuvao svjetski glas. — U djelu Istri adcolarum geographia vetus (sa životopisom Stirps Katanich) oblikuje i svoje prve klasicističke ode u heksametru i sapfičkoj strofi (Valpo I, II, III), koje sadržavaju teze o autohtonizmu, što ih je, iako neupućen u znanstvena polazišta slavenske filologije i etimologije, razvijao u filološkim raspravama In veterem Croatorum patriam indagatio philologica (1790), Specimen philologiae te u knjizi De Istro eiusque adcolis (1798), prvoj opširnijoj i ozbiljnijoj hrvatskoj poredbeno-filološkoj i dijalektološkoj raspravi o suodnosu, pozajmicama i podrijetlu slavenskih jezika. Etničko-indigenističke teze o podrijetlu Hrvata od Ilira, a njih od Tračana, primijenio je i na hrvatsko pjesništvo u De poesi Illyrica, prvom književno-teorijskom spisu u nas. Postanje pjesništva, a i lijepe umjetnosti, tumačio je prožet antičkim idealom ljepote, sa stajališta estetičkih pravila (ad leges aestheticae). Nakon što je T. Matić utvrdio njegov pjesnički i poetičko-neoklasicistički korpus, Katančić je privukao najistaknutije hrvatske i strane kroatiste. Istraženi su jasni utjecaji staroklasičnih pjesnika (u žanru i stihu) te klasicističke estetike Szerdahelya, J. C. Gottscheda, prije njih A. Kačića Miošića, Paviševića i drugih (Matić, M. Kravar, Dunja Fališevac, Marijanović, N. Batušić). Temeljito je analiziran i njegov pokušaj oblikovanja kvantitativnoga stiha prema teorijsko-metričkim pravilima objavljenima u prvoj hrvatskoj versološkoj raspravi Brevis in prosodiam Illyricae linguae animadversio (tiskana u Fructus auctumnales). Promotrena je i klasicistička poetika kao supostojeći izvor s mađarskoga »panonskog Helikona«, a i utjecaj prozodijskih rješenja i načela stihotvorstva mađarskih klasicista (D. Baróti Szabó, J. Rájnis, M. Révai). Njegov »istinski klasicizam« u zbirci Fructus auctumnales zasniva se na antičkoj književnoj topici i grčko-rimskim lirskim vrstama i oblicima uklopljenima u hrvatski jezik i sintaksu, koja se »odlikuje horacijevskom mixtura verborum« (Z. Kravar, 1992). Proučeni elementi stilskom, motivskom i tematskom čestotom nagovješćuju dolazeći predromantizam, a njegovo pjesništvo unutar hrvatske književne tradicije smještaju »na razmeđe klasicizma i romantizma« (D. Fališevac, 1977). Na tom je razmeđu Knjižica o ilirskom pjesništvu jedinstvena novina, koja ima »trajnu vrijednost kao prvi pokušaj, da se hrvatsko pjesništvo promatra s umjetničkoga, estetskoga stajališta« (Matić, 1945). Vrstan poetičar i nasljedovatelj antičkoga, graditelj je i jezika. Njegovi rukopisni rječnici, etimološki i frazeološki Pravoslovnik, pronađeni i neproučeni Etymologicon Illyricum, te prijevod Biblije, vrjednovani kao »pionirski počeci u razvoju novog štokavskog standarda« (R. Katičić, 1992) izniman su jezikoslovni prinos. Rukopisna mu se ostavština čuva u Nacionalnoj knjižnici u Budimpešti, NSK i Arhivu HAZU u Zagrebu te u arhivima franjevačkih samostana u Budimu i Požegi. God. 1873. u perivoju valpovačkoga dvorca Prandau-Normann postavljeno mu je poprsje peštanskoga kipara Grünwalda, jedan je od likova na kompoziciji Razvitak hrvatske kulture V. Bukovca (1913, HDA) te na svečanom zastoru HNK u Osijeku (1996; izrađen prema skici B. Čikoša Sesije iz 1916), a u čast četrdesetogodišnjice Hrvatskoga numizmatičkoga društva V. Radauš izradio je 1968. medalju s njegovim likom. O njem su održani znanstveni skupovi u Osijeku 1976, Valpovu 1990. i Budimpešti 1995, a u povodu 175. obljetnice prvotiska prijevoda Biblije u Đakovu 2006.

DJELA: Dissertatio de columna milliaria ad Eszekum reperta. Eszeki, Typis Ioann. Mart. Diwalt, 1782; Zagrabie, Typis episcopalibus, 17942; hrv. prijevod Rasprava o rimskom miljokazu pronađenom kod Osijeka. Osječki zbornik, 18–19(1987) str. 349–373; 20(1989) str. 299–318; 21(1991) str. 55–75. — In veterem Croatorum patriam indagatio philologica. Zagrabiae, Typis Kotscheanis, 1790. — Fructus auctumnales in iugis Parnassi Pannonii maximam partem lecti Latia et Illyrica cheli decori. Zagrabiae, Typis Trattnerianis, 1791; Typis episcopalibus, 17942; (Izbor). Zbornik stihova i proze XVIII. stoljeća. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 19. Zagreb 1973, 239–251. — Specimen philologiae et geographiae Pannoniorum in quo de origine lingua et literatura Croatorum simul de Sisciae, Andautonii, Nevioduni, Poetovionis urbium in Pannonia olim celebrium et his interiectarum via militari mansionum situ disseritur. Zagrabiae, Typis episcopalibus, 1795; Typis Novoszelli, 17972. — De Istro eiusque adcolis commentatio in qua autochthones Illyrii ex genere Thracio advenae item apud Illyrios a primis rerumpublicarum temporibus ad nostram usque aetatem praesertim quod originem linguam et literaturam eorumdem spectat deducuntur. Budae, Typis Regiae Universitatis Pestinensis, 1798. — Orbis antiquus ex tabula itineraria quae Theodosii imp et Peutingeri audit ad systema geographiae redactus et commentario illustratus, 1–2. Budae 1824–1825. — Istri adcolarum geographia vetus e monumentis epigraphicis, marmoribus, numis, tabellis eruta et commentariis illustrata, 1–2. Budae 1826–1827. — Commentarius in Caii Plinii Secundi Pannoniam. Budae 1829 (hrv. prijevod Komentar Panonije Gaja Plinija Starijeg. Osijek 1991). — Pjesme Antuna Kanižlića, Antuna Ivanošića i Matije Petra Katančića. Stari pisci hrvatski, 26. Zagreb 1940, 257–344. — Hrvatski latinisti. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 3. Zagreb 1970, 708–749. — Knjižica o ilirskom pjesništvu izvedena po zakonima estetike. De poesi Illyrica libellus ad leges aestheticae exactus (Budae 1817). Osijek 1984. — Izabrane pjesme. Vinkovci 1994. — Izbor iz djela. Zagreb 1994. — Izabrana djela. Vinkovci 2000. — Potpunija bibliografija u: M. Malbaša, Bibliografija Matije Petra Katančića. Kolo, 15(2005) 2, str. 373–388.
 
LIT.: G. Čevapović: Synoptico-memorialis catalogus. Budae 1823, 303, 322–326. — Životopis Matie Petra Katančića. Danica ilirska, 4(1838) 18, str. 69–71. — P. Stijić (Dr. P. Stiich): Uspomena Mate Petra Katančića. Zora dalmatinska, 4(1847) 32, str. 177–178. — R. Kauk: Spomenik dr. Matije Petra Katančića. Obzor, 3(1873) 7. XI, str. 1–2. — T. Mommsen: Corpus inscriptionum Latinarum, III/1. Berolini 1873, 414. — F. Rački (a): Matija Petar Katančić. Vienac, 13(1881) 15, str. 236–237; 16, str. 248–250; 17, str. 265–267. — F. Maixner: »Pastirski razgovori« u Katančićevih »Fructus auctumnales«. Rad JAZU, 1883, 65, str. 71–91. — J. Forko: Crtice iz »slavonske književnosti« u 18. stoljeću. Izvješće o Kralj. velikoj realci u Osieku koncem školske godine 1883/4. Osiek 1884, 91–102. — V. Dukat: Jedno pismo Katančićevo. Građa za povijest književnosti hrvatske, 1912, 7, str. 106–107. — B. Vodnik: Povijest hrvatske književnosti, 1. Zagreb 1913. — J. Bösendorfer: Diarium sive prothocollum venerabilis conventus s. Crucis Inventae Essekini intra muros ab anno 1686. usque ad annum 1851. Starine, 1916, 35, passim. — S. Pelz: Osobni susretaj Reljkovića s Katančićem. Nastavni vjesnik, 25(1917) str. 564–568. — V. Dukat: Pismo Josipa Pavlovića-Lučića pisano Matiji Petru Katančiću. Građa za povijest književnosti hrvatske, 1920, 9, str. 238–243. — I. Medved: Prvi dio Katančićeve autobiografije. Nastavni vjesnik, 36(1928) str. 43–49. — T. Matić: Matija Petar Katančić, profesor u osječkoj gimnaziji. Ibid., 37(1929) str. 19–28. — A. Petravić: Matija Petar Katančić (1750–1825). Hrvatsko kolo, 18(1937) str. 162–170. — F. Fancev: Engel contra Katančić. Građa za povijest književnosti hrvatske, 1938, 13, str. 315–318. — S. Mihaldžić (S. M.): Prvi i najveći istorik Slavonije. Slavonija, 1(1939) 6, str. 1. — T. Matić: Život i rad Matije Petra Katančića. Stari pisci hrvatski, 26. Zagreb 1940, str. LIX–XC. — J. Hamm: Etymologicon Illyricum. Nastavni vjesnik, 51(1942–43) str. 12–36. — I. Medved: Iz Katančićeva dopisivanja. (Prinos biografiji prvog hrvatskog arheologa u starom Osijeku). Osječki zbornik, 1(1942) str. 25–29. — T. Matić: Trag jedne do sada nepoznate Katančićeve pjesme. Časopis za hrvatsku poviest, 1(1943) 3, str. 240–243. — M. Kombol: Poviest hrvatske književnosti do narodnog preporoda. Zagreb 1945. — T. Matić: Katančićev De poesi Illyrica libellus ad leges aestheticae exactus. Rad HAZU, 1945, 280, str. 148–186. — Isti: Prosvjetni i književni rad u Slavoniji prije Preporoda. Zagreb 1945, 41. — Isti: Matija Petar Katančić, hrvatski učenjak i pjesnik. Osječki zbornik, 2–3(1948) str. 163–173. — V. Nazor: Kristali i sjemenke. Zagreb 1949, 268–270. — D. Pinterović: Prilog topografiji Murse. Osječki zbornik, 5(1956) str. 55–94. — N. Pribić: Studien zum literarischen Spätbarock in Binnenkroatien. Adam Aloisius Baričević. München 1961, 88–90, 120–125, passim. — A. Tóth: Az Egyetemi könyvtár a ferenci abszolutizmus korában 1790–1823. Budapest 1963, 8. — M. Franičević: Slavonski pisci XVIII. stoljeća u okviru hrvatske književnosti. Forum, 7(1968) 2/3, str. 324–325, 328–329. — J. Georgević: Katančićev prilog objašnjenju najstarijeg slavenskog pisma. Godišnjak Matice hrvatske Vinkovci, 6(1968) str. 209–212. — V. Gortan: Hrvatski latinisti iz Slavonije. U: Doprinos Slavonije hrvatskoj književnosti. Vinkovci—Zagreb 1968, 134–135. — D. Pinterović: O Katančićevu naučnom prvijencu. Arheološki vestnik (Ljubljana), 19(1968) str. 393–401. — K. Georgijević: Hrvatska književnost od XVI do XVIII stoljeća u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni. Zagreb 1969, 266–272. — R. Bogišić: Književnost prosvjetiteljstva. U: Povijest hrvatske književnosti, 3. Zagreb 1974, 342–345. — V. Gortan: Latinisti 18. stoljeća u sjevernoj Hrvatskoj. Zbornik Zagrebačke slavističke škole, 3(1975) 3, str. 44–45. — M. Stojanović: Matija Petar Katančić’s Latin Poems. Živa antika (Skopje), 25(1975) 1/2, str. 217–221. — Z. Vince: Književni jezik Matije Petra Katančića, posebno u prijevodu Svetoga pisma. Zbornik Zagrebačke slavističke škole, 3(1975) 3, str. 87–99. — Izložba Matija Petar Katančić, 1750 –1825. Život i djelo (katalog). Osijek 1976, 1–28. — R. Bogišić: Matija Petar Katančić – pionir hrvatske književne teorije. Umjetnost riječi, 21(1977) 1/3, str. 31–35. — D. Fališevac: Jesenski plodovi M. P. Katančića. Radovi Zavoda za slavensku filologiju, 15(1977) str. 51–59. — M. Kravar: Nacrt prozodijske tipologije hrvatske klasičke metrike. Croatica, 8(1977) 9/10, str. 103–107. — Z. Posavac: Slavonski neoklasicistički krug. Revija, 17(1977) 4, str. 63–69. — V. Vratović: Katančićev Carmen bucolicum. Umjetnost riječi, 21(1977) 1/3, str. 217–219. — V. Bazala: Pregled hrvatske znanstvene baštine. Zagreb 1978. — M. Kravar: Prilozi povijesti hrvatske klasičke metrike. Croatica, 9(1978) 11/12, str. 79–105. — S. Marijanović: Matija Petar Katančić u Osijeku (bio-bibliografske teme i teze). Ibid., str. 7–32. — I. Slamnig: Hrvatska književnost osamnaestoga stoljeća. U: Hrvatska književnost u evropskom kontekstu. Zagreb 1978, 284–285. — Z. Vince: Putovima hrvatskoga književnog jezika. Zagreb 1978, 140–151. — R. Bogišić: Književne rasprave i eseji. Split 1979, 221–237. — D. Pinterović: Katančić – inicijator istraživanja antičke Murse. Osječki zbornik, 17(1979) str. 95–106. — V. Vratović: O odnosu i uzajamnim vezama književnosti pisane na latinskome i narodnim jezicima. Umjetnost riječi, 23(1979) 1, str. 21–22. — Isti: O latinskom pjesništvu Matije Petra Katančića. Forum, 19(1980) 12, str. 1055–1063. — R. Katičić: Matija Petar Katančić i počeci novoštokavskog standardnog jezika u Hrvata. Ibid., 22(1983) 10/12, str. 539–556. — S. Marijanović: Povratak zavičajnicima. Osijek 1983. — I. Lőkös: Katančićev klasicizam i Sveučilišna tiskara u Budimu. Budapest (1984), 217–222. — S. Marijanović: »Knjižica o ilirskom pjesništvu« – jesenski plod Katančićeva klasicizma (pogovor). U: M. P. Katančić, Knjižica o ilirskom pjesništvu izvedena po zakonima estetike. Osijek 1984, str. I–XIV. — M. Peić: Slavonija – književnost. Osijek 1984, 70–74. — Z. Posavac: Objavljena je Katančićeva poetika. Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 11(1985) 1/2, str. 211–216. — S. Sršan: Ilirstvo Matije Petra Katančića. Revija, 26(1986) 2, str. 5–11. — J. Vončina: Jezična baština. Split 1988, 183–186. — V. Vratović: Hrvatski latinizam i rimska književnost. Zagreb 1989. — D. Dukić: Katančićev deseterac. Narodna umjetnost, 27(1990) str. 121–140. — (Prilozi R. Bogišića, J. Majdandžića i V. Belaja): Zbornik radova o fra Grguru Čevapoviću. Osijek 1990, 173–185, 187–193, 219–231. — I. Lőkös: Hrvatsko-madžarske književne veze u vrtlozima stoljeća. Forum, 30(1991) 3/4, str. 344–347. — R. Katičić: Novi jezikoslovni ogledi. Zagreb 1992. — Z. Kravar: Barok u staroj slavonskoj književnosti. Književna revija, 32(1992) 3/6, str. 195–231. — B. Kuntić-Makvić i M. Šegvić: Katančićev opis Siscije. Opuscula archaeologica, 16(1992) str. 165–175. — F. E. Hoško: Duhovni lik Matije Petra Katančića. Bogoslovska smotra, 64(1994) 1/4, str. 398–407. — N. Batušić: Drama i kazalište u Katančićevoj Knjižici o ilirskom pjesništvu izvedenoj po zakonima estetike. U: Ključevi raja. Zagreb 1995, 191–198. — R. Bogišić: Hrvatski latinizam u XVIII. stoljeću. Forum, 34(1995) 5/6, str. 479–498. — B. Kuntić-Makvić: Podrijetlo Hrvata prema Matiji Petru Katančiću u njegovu opisu Podunavlja (Budim 1798). U: Etnogeneza Hrvata. Zagreb 1995, 61–72. — S. Marijanović: Matija Petar Katančić, leksikograf, o hrvatskoj leksikografiji i leksikografima. Dani hvarskog kazališta, 21. Split 1995, 103–120. — Ž. Dadić: Katančićeva geometrija na hrvatskom jeziku. Dani hvarskog kazališta, 22. Split 1996, 309–318. — S. Marijanović: Matija Petar Katančić, hrvatski leksikograf i paleograf. Croatica, 26(1996) 42/44, str. 249–268. — Isti: Nobelovac Theodor Mommsen o Matiji Petru Katančiću. Smotra, 2(1996) 3/4, str. 118–124. — M. Tatarin: Kako su u Slavoniji u 18. stoljeću prepjevavani psalmi. Dani hvarskog kazališta, 22. Split 1996, 256–262, 282–284. — (Prilozi S. Marijanovića, S. Sršana, I. L. Magyara, F. E. Hoška, J. Majdandžića, A. Sekulića, I. Zalara, I. Pótha i D. Šokčevića): Znanstveni spomen-skup o Katančiću. Budimpešta 1996. — D. Fališevac: Kaliopin vrt. Split 1997. — B. Kuntić-Makvić: Hrvatska povijest i panonska povijest. Osječki zbornik, 22–23(1997) str. 123–127. — L. Farkaš: Prvi otisnuti prijevod Biblije u Hrvata. Jezikoslovlje, 1(1998) 1, str. 20–34. — M. Moguš: Pristup jeziku Katančićeva prijevoda Svetoga pisma. Radovi Zavoda za slavensku filologiju, 32(1998) str. 155–159. — M. Hadžihusejnović-Valašek: O poeziji i glazbi u djelu Matije Petra Katančića. U: Glazba, folklor i kultura. Svečani zbornik za Jerka Bezića. Zagreb 1999, 84–99. — L. Korčmaroš: Matija Petar Katančić, utemeljitelj hrvatske nacionalne numizmatike. Numizmatičke vijesti, 41(1999) 1(52), str. 22–39. — V. Čuržik: U zavičaju slavnog učenjaka. Književna revija, 40(2000) 1/2, str. 251–289. — J. Bratulić: Značenje Katančićeva prijevoda Svetoga pisma. U: Drugi hrvatski slavistički kongres, 2. Zagreb 2001, 507–513. — F. E. Hoško: Franjevci i poslanje Crkve u kontinentalnoj Hrvatskoj. Zagreb 2001. — (Prilozi L. Despot i S. Marijanovića): Hrvati u Budimu i Pešti. Zbornik radova 1997.–2000. Budimpešta 2001, 243–258, 369–403, 405–418. — V. Čuržik: Katančić i Valpovo u njegovo doba. Valpovački godišnjak, 8(2003) str. 56–73. — D. Fališevac: Kaliopin vrt II. Split 2003. — H. Sablić-Tomić i G. Rem: Slavonski tekst hrvatske književnosti. Zagreb 2003. — D. Jelčić: Povijest hrvatske književnosti. Zagreb 2004. — S. P. Novak: Povijest hrvatske književnosti, 1. Split 2004. — S. Marijanović: Iznovljavanja. Povratak zavičajnicima, drugi. Osijek 2005. — L. Despot: Jezik hrvatskoga biblijskog prvotiska (poveznice). Osijek 2006. — S. Kraljević, J. Marošević i D. Papratović: »Riječ Božja u riječi hrvatskoj«. Glas Koncila, 45(2006) 50, str. 10.
 
Stanislav Marijanović (2009)