BINČULIĆ

BINČULIĆ (Benčulić), plemićka obitelj u Dubrovniku od XIII do XVII st. (u latinskom obliku Benciola, Benzola, Benziola, Binçola, Bintiola, Binciola). Njezini su članovi potekli od plemićke obitelji Bodatia (Budačić), koja se u Dubrovniku spominje od kraja XII do XV st., a prema tradiciji zabilježenoj u analima dubrovačkog Anonima (XV st.) podrijetlom je iz starog Epidaura. Od Binzole (spominje se 1226–1238), člana obitelji, koji je u ime Dubrovnika sudjelovao u sklapanju mletačko-dubrovačkog ugovora (1232), potekla je obitelj zvana Binzola (Binčulić). Mihoilo i Marin, sa slavenskim oblikom prezimena Binčulić, Binzolini sinovi spominju se među članovima Velikog vijeća u ugovoru Dubrovnika s bugarskim carem Mihajlom I Asenom (1253). Drugi slavenski oblik njihova prezimena, Benčulić, naveden je u pismu srpske kraljice Jelene dubrovačkom nadbiskupu i općini te nekim pojedincima, među kojima je bio i Mihoilo. Binçola Binçola, Marinov sin, sukobio se 1266. s mletačkim knezom u Dubrovniku Mihaelom Morosinijem te bio s još nekolicinom protjeran iz grada. Kad ga je knez, saznavši za njegov potajni povratak, ponovno uhitio, građani su ga oslobodili i omogućili mu bijeg; o tom događaju vođena je iscrpna istraga. Stjepan Benčulić bio je od 1313. do 1336. slavenski kancelar dubrovačke općine; u državnoj upravi obavljao je i druge dužnosti (1283–1336). Između 1357. i 1400. isticao se Dobrin sin Andrija. Prema podacima S. Crijevića, benediktinac Anselmo Binciola zaređen je oko 1430. u benediktinskom samostanu Sv. Marije na otoku Mljetu. Bio je ispovjednik i savjetnik bosanskih kraljeva Stjepana Tomaša i Stjepana Tomaševića i jedan od učenih ljudi svog vremena. Dosad nije poznat ni jedan njegov spis. Prema istom izvoru, umro je nešto prije pada Bosne (1463). I. M. Matijašević zabilježio je podatak o njegovu portretu s natpisom u nekadašnjemu benediktinskom samostanu Sv. Jakova u Višnjici u Dubrovniku (portret nije sačuvan). Bernardo Binciola bio je 1532–1533. poslanik dubrovačke vlade u Napulju radi rješavanja nekih sporova. Marin Binciola boravio je 1565. kao dubrovački poslanik kod španjolskoga sicilijanskog namjesnika u Messini, a od 1578. do 1580. na dvoru španjolskog kralja Filipa II i kod španjolskog namjesnika u Napulju zbog potvrde dubrovačkih privilegija. U popisu plemića poginulih u potresu u Dubrovniku 1667. spominje se Nikolin sin Marin Binciola. Prema zapisu u službenoj knjizi Speculum Maioris Consili, zabilježeno je da je obitelj izumrla smrću Marinova sina Nikole Binciole (1684).