Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

BINČULIĆ (Benčulić), plemićka obitelj u Dubrovniku od XIII do XVII st. (u latinskom obliku Benciola, Benzola, Benziola, Binçola, Bintiola, Binciola). Njezini su članovi potekli od plemićke obitelji Bodatia (Budačić), koja se u Dubrovniku spominje od kraja XII do XV st., a prema tradiciji zabilježenoj u analima dubrovačkog Anonima (XV st.) podrijetlom je iz starog Epidaura. Od Binzole (spominje se 1226–1238), člana obitelji, koji je u ime Dubrovnika sudjelovao u sklapanju mletačko-dubrovačkog ugovora (1232), potekla je obitelj zvana Binzola (Binčulić). Mihoilo i Marin, sa slavenskim oblikom prezimena Binčulić, Binzolini sinovi spominju se među članovima Velikog vijeća u ugovoru Dubrovnika s bugarskim carem Mihajlom I Asenom (1253). Drugi slavenski oblik njihova prezimena, Benčulić, naveden je u pismu srpske kraljice Jelene dubrovačkom nadbiskupu i općini te nekim pojedincima, među kojima je bio i Mihoilo. Binçola Binçola, Marinov sin, sukobio se 1266. s mletačkim knezom u Dubrovniku Mihaelom Morosinijem te bio s još nekolicinom protjeran iz grada. Kad ga je knez, saznavši za njegov potajni povratak, ponovno uhitio, građani su ga oslobodili i omogućili mu bijeg; o tom događaju vođena je iscrpna istraga. Stjepan Benčulić bio je od 1313. do 1336. slavenski kancelar dubrovačke općine; u državnoj upravi obavljao je i druge dužnosti (1283–1336). Između 1357. i 1400. isticao se Dobrin sin Andrija. Prema podacima S. Crijevića, benediktinac Anselmo Binciola zaređen je oko 1430. u benediktinskom samostanu Sv. Marije na otoku Mljetu. Bio je ispovjednik i savjetnik bosanskih kraljeva Stjepana Tomaša i Stjepana Tomaševića i jedan od učenih ljudi svog vremena. Dosad nije poznat ni jedan njegov spis. Prema istom izvoru, umro je nešto prije pada Bosne (1463). I. M. Matijašević zabilježio je podatak o njegovu portretu s natpisom u nekadašnjemu benediktinskom samostanu Sv. Jakova u Višnjici u Dubrovniku (portret nije sačuvan). Bernardo Binciola bio je 1532–1533. poslanik dubrovačke vlade u Napulju radi rješavanja nekih sporova. Marin Binciola boravio je 1565. kao dubrovački poslanik kod španjolskoga sicilijanskog namjesnika u Messini, a od 1578. do 1580. na dvoru španjolskog kralja Filipa II i kod španjolskog namjesnika u Napulju zbog potvrde dubrovačkih privilegija. U popisu plemića poginulih u potresu u Dubrovniku 1667. spominje se Nikolin sin Marin Binciola. Prema zapisu u službenoj knjizi Speculum Maioris Consili, zabilježeno je da je obitelj izumrla smrću Marinova sina Nikole Binciole (1684).

LIT.: Obitelj. — Franc Miklošič: Monumenta serbica spectantia historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii. Beč 1858, 40. — Carl Georg Friedrich Heyer von Rosenfeld: Der Adel des Königreichs Dalmatien. Nürnberg 1873, 29, 98. — Vitaliano Brunelli: Philippi Diversis de Quartigianis. Programma dell’ I. R. ginnasio superiore in Zara 1880–81, str. 9. — Annales Ragusini Anonymi item Nicolai de Ragnina. Zagreb 1883, 149. — Johann Christian Engel: Povjest Dubrovačke republike (preveo i dopunio Ivan Stojanović). Dubrovnik 1903, 69. — Konstantin Jireček: Die Romanen in den Städten Dalmatiens während des Mittelalters. Beč 1903, II, 26; 1904, III, 7. — Milan Rešetar: Popis dubrovačkijeh vlasteoskijeh porodica. Glasnik Dubrovačkog učenog društva »Sveti Vlaho«, 1929, 1, str. 10–11. — Gregor Čremošnik: Odnos Dubrovnika prema Mlecima do g. 1358. Narodna starina, 12(1933) 32, str. 169–178. — Jovan Radonić: Dubrovačka akta i povelje. Beograd 1934, I/1, 2; 1935, II/1; 1938, II/2. — Irmgard Manken: Dubrovački patricijat u XIV veku. Beograd 1960. — Mihoilo Benčulić. — Ljubomir Stojanović: Stare srpske povelje i pisma, I/1. Beograd—Sremski Karlovci 1929, 29. — Stjepan. — Konstantin Jireček: Die mittelalterliche Kanzlei der Ragusaner. Archiv für slavische Philologie, 1904, XXVI/2, str. 201. — Gregor Čremošnik: Postanak i razvoj srpske ili hrvatske kancelarije u Dubrovniku. Anali Historijskog instituta u Dubrovniku, 1952, 1, str. 79–80. — Andrija. — Serafino Razzi: La storia di Raugia. Dubrovnik 1903, 73. — Anselmo. — Ivan Marija Matijašević: Zibaldone, 2 (rkp. XVII st., Knjižnica Male braće u Dubrovniku, str. 408). — Franjo Marija Appendini: Notizie istorico-critiche sulle antichite, storia e letteratura de’ Ragusei, 2. Dubrovnik 1803, 311. — Vid Vuletić Vukasović: Natpisi ispod slika u manastiru sv. Jakoba u Višnjici na Pločama kod Dubrovnika. List Dubrovačke biskupije, 24(1924) 1/2, str. 10. — Serafin Marija Crijević: Bibliotheca Ragusina, 1. Zagreb 1975, 95–97. — Marin (XVII st.). — Radovan Samardžić: Borba Dubrovnika za opstanak posle velikog zemljotresa 1667 g. Beograd 1960.
 
Vinko Foretić (1983)