Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

KERDIĆ, Ivo, medaljar i kipar (Davor, 19. V. 1881 — Zagreb, 27. X. 1953). U Zagrebu 1899. završio Obrtnu školu (kovačko-bravarski odjel u Đ. Burića). Potom radio u tvornicama mostovnih konstrukcija i u bravarskoj umjetničkoj radionici u Beču. Došavši na poč. 1901. s Burićem u Pariz radi vraćanja izložaka sa Svjetske izložbe, zaposlio se kao cizeler u ljevaonici umjetnina »Maison moderne« i upoznao francusko medaljarstvo (O. Roty). God. 1902–13. u Beču radi cizelerske i graverske poslove; 1903. sudjeluje u osnivanju društva slovenskih i hrvatskih umjetnika »Vesna« i upisuje (kao vanjski đak) medaljarstvo na Umjetničko-obrtnoj školi u S. Schwarza, a 1906–10. studira na Specijalnoj školi za sitnu plastiku i medaljarsku umjetnost pri ALU u R. Marschalla, te kao apsolvent dobiva godišnju nagradu za kompoziciju. Nakon završetka studija radi u Marschallovoj radionici, u Wiener Werkstätte i ljevaonici Frömmel. Na poziv R. Frangeša Mihanovića, 1913. doselio se u Zagreb i zaposlio na ALU, gdje je do umirovljenja 1947. predavao obradbu kovina (isprva kao učitelj, od 1919. profesor, od 1940. redoviti profesor) i do potkraj 1926. vodio Ljevaonicu, utemeljivši radionicu za cizeliranje i kovnicu medalja. — Tijekom polustoljetnoga umjetničkoga djelovanja radio je medalje, skulpture u punoj plastici i reljefu te djela primijenjene umjetnosti, s istančanim osjećajem za materijal, poglavito kovine, preuzimajući elemente različitih stilova, ali i stvarajući prepoznatljiv likovni izričaj. U golemu medaljarskom opusu od približno 500 radova, na kojima su zabilježeni znameniti ljudi i događaji prve pol. XX. st., ističu se portreti suvremenika i kompozicije s alegorijskim likovima i prizorima iz života. Veće stilsko jedinstvo pokazuje jedino rano razdoblje, u kojem pod utjecajem Rotyja i bečke secesije prevladava meka obradba, dopadljiva stilizacija i uglavnom plitki, slikarski shvaćen reljef (Na tkalačkom stanu, 1905; Vera Pija Pilar, 1906; Valeska Ludwig, 1910; II. hrvatski svesokolski slet u Zagrebu, 1911; Ples Hrvata u Beču, 1912; I. sveslavenski sokolski slet u Pragu, 1912; Spomen-medalja grada Zagreba, 1912). U zagrebačkom razdoblju više se okreće realizmu i visokomu, skulptorski modeliranomu reljefu, stvarajući portrete izrazitih psiholoških oznaka i plastičnijih oblika (Petar Dobrović, 1921; Vilko Gecan, 1923; Ksaver Šandor Gjalski, 1927; Stjepan Radić, 1928; Dr. Antun Bauer, 1929; Vladimir Becić, 1930; IV. kongres graditelja u Zagrebu, 1930; Ferdo Kovačević, 1935; XI. kongres za historiju medicine u Zagrebu, 1938; Autoportret, 1941; August Cesarec, 1946; Mihovil Abramić, 1950; Prof. Andre Vid Mihičić, 1951; Ivan Meštrović, 1953). Manji broj radova obilježava geometrijska stilizacija (II. pokrajinski slet u Osijeku, 1921) i stilizacija oslonjena na pleternu ornamentiku (III. svesokolski slet u Zagrebu, 1925). Na naličju dvostranih medalja često obrađuje alegorijske sadržaje služeći se simbolima hrvatskoga pučkoga života (škrinja, tikvica). Predstavio se i kao vrstan animalist (Zagrebački zbor, 1930; Stočarska izložba u Zagrebu, 1933). Medalje i plakete izvodio je u svim tehnikama, a signirao inicijalima IK i lipovim listom. Izrađivao odličja 1941–43. te skice za kovani novac za Državu SHS (1918), Kraljevinu Jugoslaviju (1937, 1938), Banovinu Hrvatsku (1939), NDH (1941, 1943) i FNRJ (1947–48). U punoj plastici oblikovao uglavnom portrete i aktove manjih dimenzija. Likovnom razinom izdvajaju se kompozicija Poljubac (1912, bronca, MG), nastala pod utjecajem secesije i Rodina, te idealizirani, meko modelirani dječji portreti (Nada Martić-Martek, 1914, bronca; Vidica, 1916, mramor, MG). God. 1914, prikazavši Madonu kao dojilju (mramor, izgubljeno, sačuvana brončana inačica), izazvao je polemiku. Suvremenike portretirao realistički (Blagoje Bersa, 1914, mramor, HGZ; Dr. Čepulić, 1916–20, Petar Knoll, 1917, oba sadra, Gliptoteka HAZU). Brončanim figuricama Sveti Sebastijan i Cigančica sudjelovao na Međunarodnoj izložbi dekorativne umjetnosti u Parizu 1925.Radio neoklasicističke aktove (Afrodita, 1922, sadra, Žena s knjigom, 1929, bronca, oba Gliptoteka HAZU), a nadahnuo se i barokom (Klečeći ženski akt, 1933). Brončane skulpture Sijač i Majka u molitvi (obje 1940) portreti su Vida i Jelke Matko u narodnim nošnjama. Povremeno se bavio i keramikom (Ivan Krstitelj, 1935 –40; Leda s labudom, 1938–39; Majka Božja Bistrička, 1940; Žena plete kosu, 1953). Svoju najpoznatiju skulpturu Zlatarovo zlato (Dora Krupićeva s ključem grada u jednoj i cehovskom škrinjom u drugoj ruci, bronca) postavio je 1929. u nišu na Kamenitim vratima u Zagrebu, a 1927. reljef Labor et medicina na portal bolnice za plućne bolesti u Klenovniku. Među javnim spomenicima zasebnu cjelinu čine djela vezana uza sakralne objekte. Za zagrebačku je crkvu sv. Blaža, radeći s prekidima 1924–43, izveo pleternu ornamentiku i svetačke likove na reljefu ciborija glavnoga oltara (1932), nacrte pala bočnih oltara Majke Božjei Presvetoga srca Isusova (iskucao I. Jäger 1938–43), mramorni reljef Sveti Antun (1942) te crkvena zvona po nacrtima V. Kovačića (1924). Isklesao je reljef jednostavne kompozicije s Kristom na prijestolju i anđelima sa strane (1938) na timpanu kapele Krista Kralja na zagrebačkom Mirogoju, u apsidi koje se nalazi njegova velika brončana skulptura Raspeće (1937–38). Autor je oltara bl. Nikole Tavelića s brončanim reljefom i vitrajima u crkvi sv. Ćirila i Metoda u Jeruzalemu (1936) te drvenih reljefa Krista i evanđelista (1930-ih) u crkvi sv. Ivana Kapistrana u Iloku. Sudjelovao je u obnovi svetišta Majke Božje u Mariji Bistrici (1943–45). Ostvario je nadgrobne spomenike, uglavnom u bronci, I. Banjavčiću u Karlovcu (Umirući genij, 1915), M. Ogrizoviću (Genij i usud, 1924, kamen), obiteljima Ohnleitner (Anđeo, oko 1930), Kerdić (Polaganje Krista u grob, 1935–40) i Matko (Pietà, 1943), sve na Mirogoju, te obitelji Sulimanović u Koprivnici (Pogrebna povorka, 1948). Baveći se primijenjenom umjetnošću, izradio je u plemenitim kovinama i bjelokosti, tehnikama iskucavanja, cizeliranja i graviranja, ukrasne i crkvene predmete (Ukras za pisaći stol, 1911–15, Lovački pehar, 1927, Ura ljubavi, 1937, sve u MUO; Raspelo i svijećnjaci za glavni oltar crkve sv. Blaža) te nakit (broševi, medaljoni, prstenje; rektorski lanac Sveučilišta u Zagrebu 1920, lanac Trgovačko-obrtničke komore u Osijeku 1928. i Velikoga meštra Družbe »Braća hrvatskoga zmaja« 1940, HPM). Slikao u ulju (Davor, Zavičajni muzej i galerija Kerdić u Novoj Gradiški), gvašu (Pogled s prozora, Goljak), akvarelu i pastelu te crtao skice i studije aktova, predmeta umjetničkoga obrta (Skica za keramički reljef Majke Božje Bistričke, Kabinet grafike HAZU, Zagreb) i neizvedenoga spomenika M. A. Relkoviću u Davoru. Nisu mu izvedeni ni prijedlozi za spomenike H. Luciću u Starom Gradu i A. Starčeviću u Zagrebu. Izlagao je samostalno u Zagrebu 1919. i na Međunarodnom numizmatičkom kongresu u Londonu 1936. te skupno na Jugoslovenskoj umetničkoj izložbi (Beograd 1904, 1912, 1922, Novi Sad 1927), izložbama Hrvatskoga društva umjetnosti (Zagreb 1906–07, 1913), Proljetnoga salona u Zagrebu (1916–17, 1919–24, 1927–28) i Osijeku (1917, 1920, 1925), Izložbi jugoslavenskih umjetnika u Parizu (1919), Izložbi jugoslavenske grafike i sitne plastike (Zürich 1926), izložbi društva »Djelo« u Zagrebu (1927), Međunarodnoj izložbi medalja u Washingtonu (1927), Međunarodnoj izložbi u Barceloni (1929), Izložbi jugoslavenskoga kiparstva i slikarstva u Londonu (1930), izložbama Zagrebački umjetnici (1934–35), Hrvatski umjetnici (1936–39), Pola vijeka hrvatske umjetnosti (1938–39), Hrvatski umjetnici u NDH (1941, 1943–44), sve u Zagrebu, te na izložbama Hrvatske umjetnosti (Beč, Berlin 1943), ULUH (od 1946), Slikarstvo i kiparstvo naroda Jugoslavije XIX. i XX. vijek (Beograd, Zagreb, Prag 1946–48). Posmrtno su mu priređene retrospektivne izložbe u Zagrebu 1958. i 1993, a djela izlagana na izložbama Umjetnička obrada metala naroda Jugoslavije (Beograd 1956–57), Lik žene u suvremenom hrvatskom kiparstvu (1979), Zbirka Bauer (1989), Tisuću godina hrvatske skulpture (1991), Odjeci simbolizma u hrvatskom slikarstvu i kiparstvu (1994), 125 vrhunskih djela hrvatske umjetnosti (1996), Akademija likovnih umjetnosti 1907–1997 (1997–98), sve u Zagrebu, Motiv konja i konjanika u hrvatskoj skulpturi XX. stoljeća (Klanjec 2001). Najvrjednije likovne rezultate postignuo je u medaljarstvu, koje je i utemeljio kao zasebnu umjetničku disciplinu, kako svojim djelima tako i odgojem naraštaja medaljara. Izvrsno lijevao u bronci i cizelirao radove suvremenika. Objavio Autobiografiju u časopisu Mitteilungen der Numismatischen Gesellschaft in Wien (1929), članak u obranu kipara Frangeša (Jutarnji list, 1940) i prikaz našega medaljarstva (Numizmatika, 1953). Od 1944. pisao Uspomene (rkp. u Likovnom arhivu HAZU). Portretirao ga je V. Gecan 1921. Njegovo ime nosi memorijal medaljarstva i sitne plastike utemeljen 1980. u Osijeku.

LIT.: A. Milčinović: Ivo Kerdić. Savremenik, 7(1912) 4, str. 269–270. — Isti (-nov-): Iz zagrebačkih umjetničkih ateliera. Književne novosti, 1(1914) 25, str. 397–398. — V. Lunaček: Nepodijeljena nagrada. Savremenik, 11(1916) 1/2, str. 50–53. — Đ. Vilović (Đ-o V-ć): Kiparstvo u »Proljetnom salonu«. Novine, 3(1916) 5. IV, str. 4. — J. Savić: Izložba Kerdićevih djela. Jugoslavenska njiva, 3(1919) 23, str. 371–372. — A. Jiroušek (A. J.): Ivo Kerdić. Vijenac, 1(1923) I/12, str. 224–225, 229–233, 237–238. — Iz ateliera Ive Kerdića. Svijet, 3(1928) VI/16, str. 332–333. — V. Cvetišić (V.C.): Plakete Ive Kerdića na izložbi u Washingtonu. Jutarnji list, 17(1928) 5753, str. 12. — W. C. Langdon: The Medal Work of Ivo Kerdić. The Slavonic Review (London), 7(1928–29) str. 171–178. — Kip Dore Krupićeve pred Kamenitim vratima. Ibid., 18(1929) 6220, str. 12. — Lj. Babić (Lj. B.): Ivo Kerdić. Obzor, 72(1931) 114, str. 2. — Isti: Prigodom predaje spomenice za Svetu godinu. Jutarnji list, 22(1933) 7658, str. 5. — M. Hanžeković (H. Gabrijel): Starohrvatska arhitektonska umjetnost i crkva Sv. Blaža u Zagrebu. Danica, 3(1933) 71, str. 3–4. — I. Uzorinac: Sveslavenska medaljerska izložba u Lavovu. Numismatika, 1933, 1, str. 133. — Isti: Medaljerski rad Ive Kerdića. Ibid., 1934–36, 2/4, str. 140–141. — L. Perinić: Ivo Kerdić. Omladina, 18(1934–35) 4, str. 115, 119, 125, 129, 131, 143, 154–155. — I. Esih (ie.): Djela zagrebačkog umjetnika pred međunarodnim numizmatičarima. Jutarnji list, 25(1936) 8783, str. 7–8. — L. Perinić: Ivo Kerdić. Prigodom izložbe njegova najnovijeg djela Jerusalemskog oltara. Obitelj, 8(1936) 11, str. 205, 207, 209–211. — M. Hanžeković (G. M.): Skulpture na XII izložbi Hrvatskih umjetnika. Hrvatska Danica, 1937, 10, str. 7. — Z. Munk (Zem): Kiparske izložbe u Zagrebu. Novosti, 33(1939) 348, str. 16. — Lj. Babić: Umjetnost kod Hrvata. Zagreb 1943, 160–162. — D. Mandl: 50 godina medaljerskog rada prof. Ive Kerdića. Numizmatika, 1953, 5, str. 90–97. — (Nekrolozi): R. Matejčić, Riječki list, 7(1953) 5. XI, str. 3. — R. Putar, Narodni list, 9(1953) 3. XI, str. 7. — M. Peić, Bulletin JAZU, 2(1954) 5, str. 1–2. — Ljetopis JAZU, 1955, 60, str. 182–184. — M. Montani: Ivo Kerdić. Zagreb 1958. — V. Radauš: Retrospektivna izložba I. Kerdića. Bulletin JAZU, 6(1958) 3, str. 207–208. — Spomenica Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu prigodom 50-godišnjice njenog osnutka (1907/8–1957/8). Zagreb 1958. — V. Zlamalik: Ivo Kerdić. Numizmatičke vijesti, 8(1961) 15/16, str. 23–31. — A. E. Brlić i B. Crlenjak: Plakete i medalje (katalog izložbe). Vukovar 1962. — N. Todorović: Jugoslovenske i inostrane medalje. Beograd 1964. — V. Zlamalik: Medalja u Hrvatskoj (katalog izložbe). Zagreb 1964, 17–19, 47–61. — T. Bobovački: Crkva i župa sv. Blaža u Zagrebu. Zagreb 1966, 6, 10, 12, 14, 20, 34. — Jugoslovenska skulptura 1870–1950 (katalog izložbe s potpunijim popisom lit. do 1969). Beograd 1975. — V. Zlamalik: Memorijal Ive Kerdića (katalog izložbe). Osijek—Zagreb 1980, 1–5, 8–12, 17. — V. Kušan: Imago mundi. Zagreb 1982. — D. Ivančić: Velikan Kostrene na Savi. Vjesnik, 44(1984) 21. X, str. 10. — Slikari i kipari članovi Razreda za likovne umjetnosti JAZU (katalog izložbe). Zagreb 1986. — Gj. Krasnov: Kerdićevi modeli novca u vrijeme Banovine Hrvatske (1939–1941). Numizmatika, 7(1988) str. 62–66. — I. Mirnik: Radovi Valdeca, Frangeš-Mihanovića i Kerdića u numizmatičkoj zbirci Arheološkog muzeja u Zagrebu. Peristil, 1988–89, 31/32, str. 267–275. — H. Göricke-Lukić: Medalje i plakete iz zbirke Muzeja Slavonije Osijek (katalog izložbe). Osijek 1993, 24. — Gj. Krasnov: Skup o Kerdiću. Marulić, 26(1993) 3, str. 458–460. — L. Roje-Depolo i V. Mažuran-Subotić: Ivo Kerdić (katalog retrospektivne izložbe s potpunijom lit.). Zagreb 1993. — I. Reberski: Moderno slikarstvo i kiparstvo u sakralnoj funkciji. U: Sveti trag. Devetsto godina umjetnosti Zagrebačke nadbiskupije 1094–1994 (katalog izložbe). Zagreb 1994, 546, 550, 552. — V. Mažuran-Subotić: Uz Kerdićeve predloške za novac Nezavisne Države Hrvatske. Numizmatičke vijesti, 39(1997) 50, str. 161–165. — Ista: Prijedlozi Ive Kerdića za novac Kraljevine Jugoslavije 1937. godine. Ibid., 40(1998) 51, str. 89–92. — E. Fabry: Nepoznati Kerdićevi crteži – predlošci za novac Nezavisne Države Hrvatske 1941.–1945. Ibid., 41(1999) 52, str. 160–179. – G. Gamulin: Hrvatsko kiparstvo XIX. i XX. stoljeća. Zagreb 1999. — B. Prister: Portreti na Kerdićevim medaljama. Obol, 38(2000) 52, str. 3–10. — Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu 1907–1997. Zagreb 2002, 175–176, 212–213. — Secesija u Hrvatskoj (katalog izložbe). Zagreb 2003. — Z. Dukat i I. Mirnik: Arheološki muzej u Zagrebu. Numizmatička zbirka (vodič). Zagreb 2004. — I. Mirnik: Ivo Kerdić. Medalje i plakete iz fundusa Arheološkog muzeja u Zagrebu (katalog izložbe). Zagreb 2004. — Isti: Zbirka medalja Berislava Kopača (katalog izložbe). Zagreb 2005. — Potpunija lit. do 1941. u: Bibliografija rasprava i članaka LZ, 12. Zagreb 1977.
 
Vesna Mažuran-Subotić i Višnja Flego (2009)