GOGLIA, Antun

GOGLIA, Antun, povjesničar glazbe, glazbeni pisac, violončelist, pravnik i pravni pisac (Rijeka, 7. III. 1867 — Zagreb, 4. XI. 1958). U Zagrebu je završio gimnaziju te studij prava s doktoratom 1896. Uz to učio 1879–85. u glazbenoj školi HGZ; violončelo u I. Oertla, teoriju glazbe u A. Stöckla. Radio najprije u sudbenoj službi u Karlovcu a 1899–1925. u pravnoj službi Odjela za narodno gospodarstvo Zemaljske vlade. God. 1900–30. predavao šumarsko i lovno pravo na Šumarskoj akademiji (potom Gospodarsko-šumarski fakultet). Umirovljen u zvanju banskog savjetnika. Usporedo se bavio glazbom od svojih dvadesetih godina. Kao violončelist amater nastupao je solistički te u različitim komornim sastavima i orkestrima. Sudjelovao je u utemeljenju i radu Odbora za unapređivanje komorne glazbe u Zagrebu (1897–1918). Bio je tajnik (1898–1910), potom predsjednik HGZ (1929–46) te nadzornik glazbene škole HGZ (1907–10). Glavni dio njegove glazbene spisateljske djelatnosti povezan je s dugogodišnjom amaterskom suradnjom u HGZ. Kada mu je kao članu ravnateljstva povjereno da napiše prvu povijest HGZ o stotoj obljetnici njegova postojanja, G. je od 1925. iznimnom marljivošću, upornošću i smislom za kroničarsku sistematičnost istražio i povijesno obradio opsežnu glazbenu faktografiju i biografiku iz razdoblja dotadašnjeg djelovanja HGZ. S tom je djelatnošću nastavio proširujući istraživanje i na druge glazbene ustanove, ansamble i glazbenike u Hrvatskoj. Tekstove je redovito objavljivao od 1926. do 1944. u časopisu Sv. Cecilija, a glavni radovi tiskani su potom kao zasebna izdanja. Pojedine je glazbene sastavke objavio i u časopisima Stari i Novi Zagreb (1925), Zvuk (1933–34), Zagreb (1943), Hrvatski zmaj (1944) i Muzička revija (1950). Njegov stil i način pisanja muzikografskoga su karaktera. G. se ne upušta u prosudbe i promišljanja, već nastoji o svakoj temi koju obrađuje ponajprije utvrditi kronološki slijed događaja ili činjenica te je potkrijepiti što većim brojem podataka: popisima izvedaba, repertoara, izvoditelja ili opusa, osobnim sjećanjima i reminiscencijama na glazbena zbivanja u kojima je i sam sudjelovao, literaturom i citatima kritika, izvještaja i opisa te starijim i suvremenim, danas ponekad dragocjenim slikovnim prilozima. Stoga su njegovi radovi i danas nezaobilazno vrelo podataka o glazbenoj kulturi u Hrvatskoj u XIX. i prvoj pol. XX. st. Najvrjedniji su mu radovi prve povijesti HGZ te komornoga i orkestralnoga glazbovanja u Zagrebu, zatim velik broj životopisa hrvatskih skladatelja, teoretika i izvoditelja pretežito iz XIX. i dijelom iz XX. st., a objavio je više biografskih prikaza manje poznatih glazbenika. Uredio je i spomenspis Osvrt na I. sastanak violončelista (1951). — Kao pravnik radio poglavito na zakonima i predmetima o gruntovnicama, služnostima, lovstvu i šumskom gospodarstvu, pa su u njegovoj redakciji objavljene zbirke zakonskih propisa, pojedine i u suradnji. Priloge objavljivao u periodicima Mjesečnik Pravničkog društva u Zagrebu (1895, 1897–98, 1901–02, 1908–09, 1915, 1917–18, 1923), Šumarski list (1898–1902, 1909) i Općinar (1901–02).