Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

GREGORIĆ, Ilija, glavni vojni zapovjednik u seljačkoj buni 1573 (Ribnik kraj Karlovca, o. 1520 – Zagreb, 1574). Prema starijoj je historiografiji bio podložnik Stjepana Frankapana (B. Grafenauer), a Nada Klaić dokazuje da je bio krajišnik. Sudjelovao je u borbama protiv Turaka iz čijega je zarobljeništva dva puta uspio pobjeći (1545. i 1568). Zbog toga je dobio nadimak Prebeg (Pribeg). Oko 1550. naselio se u Brdovcu, dijelu susedgradsko-stubičkog vlastelinstva obitelji Hennyngh. Tu je imao posjed, bavio se trgovinom i služio kao vojnik na granici. Posjed mu je za nemira na vlastelinstvu oduzeo F. Tahy. God. 1572. zbog svoga vojničkog znanja i, čini se, veza sa žumberačkim uskocima, izabran je za glavnoga vojnog zapovjednika sudionikâ bune. »G. je izradio zreo i širok vojnički plan i zapovijedao najvažnijim dijelom ustaničke vojske, koji je trebao proširiti ustanak na slovenski teritorij ‘do mora’« (Grafenauer). Potkraj siječnja 1573. između Susedgrada, Brdovca i Stubice skupila se brojna pobunjenička vojska s njim na čelu. G. se s dijelom pobunjenika 4. II. 1573, nakon što je odvojio dio koji je trebao napasti Krško i napredovati do Metlike te u Dolenjskoj do Kostanjevice, zaputio od Videma prema Sevnici. Budući da mu nisu uspjeli pregovori sa žumberačkim uskocima te da je doznao za poraz ustanika kraj Krškog (5. II) odustao je od prvotnog cilja – Celja i krenuo prema Hrvatskoj. Na tom putu 8. II. kraj Šentpetra (Bistrica na Sutli) vojska štajerskih staleža potpuno je razbila pobunjenike, dok se G. bijegom spasio. Uhvaćen je o. 20. II. 1573. u okolici Jasenovca te odveden u Beč na preslušavanje. Njegove su izjave u istražnom postupku sačuvane i dragocjen su izvor podataka o buni. Nakon završetka istrage vraćen je u Zagreb, gdje je najvjerojatnije u drugoj pol. 1574. pogubljen.

LIT.: F. Rački: Gradja za poviest hrvatsko-slovenske seljačke bune god. 1573. Starine, 1875, 7, str. 164–322; 1876, 8, str. 243–252. – R. Horvat: Seljačka buna 1573. Sarajevo 1897. – J. Hartinger: Hrvatsko-slovenska seljačka buna godine 1573. Osijek 1911. – F. Šišić: Seljačka buna od 1573. Jugoslavenska njiva, 7(1923) I/3, str. 89–94; 4, str. 170–173; 5, str. 204–205; 6, str. 235–241. – M. Durman: Hrvatska seljačka buna godine 1573. Zagreb 1936. – S. Antoljak: Bune pučana i seljaka u Hrvatskoj. Zagreb 1956. – B. Grafenauer: Zgodovina slovenskega naroda, 3. Ljubljana 1956, 134–150. – J. V. Bromlej: Krest’janskoe vostanie 1573 g. v Horvatii. Moskva 1959. – J. Adamček: Novi dokumenti o ugušivanju seljačke bune 1573. Arhivski vjesnik, 10(1967) str. 69, 72–73. – Isti: Prilozi povijesti seljačke bune 1573. Radovi Filozofskog fakulteta. Odsjek za povijest, 6(1968) str. 89–93. – Isti: Seljačka buna 1573. Zagreb 1968. – N. Klaić: »Ostaci ostataka« Hrvatske i Slavonije u XVI stoljeću (od mohačke bitke do seljačke bune 1573. godine). Arhivski vjesnik, 16(1973) str. 280–325. – Ista: Neki novi pogledi na uzroke hrvatsko-slovenske seljačke bune 1572–1573. god. Zgodovinski časopis (Ljubljana), 27(1973) 3/4, str. 219–303. – U povodu 400. godišnjice hrvatsko-slovenske seljačke bune. Radovi Instituta za hrvatsku povijest, 1973, br. 5. – B. Grafenauer: Boj za staro pravdo v 15. in 16. stoletju na Slovenskem. Ljubljana 1974, 190, 214, 236, 238, 239, 246, 253–254, 264–309. – N. Klaić: Društvena previranja i bune u Hrvatskoj u XVI i XVII stoljeću. Beograd 1976, 73–121. – J. Adamček: Seljačka buna 1573. U: Društveni razvoj u Hrvatskoj od 16. do početka 20. stoljeća. Zagreb 1981, 43, 45, 49–50, 55. – J. Šidak: Kroz pet stoljeća hrvatske povijesti. Zagreb 1981. – N. Klaić: Historijska pozadina Šenoine pripovjetke i romana. Croatica, 13(1982) 17/18, str. 40–105. – Ista: Historijska pozadina Šenoine »Seljačke bune«. Gordogan, 7(1985) 19, str. 50–136; 8(1986) 20/21, str. 3–57. – M. Strecha: Anno domini 1573 – križarski rat ili antifeudalna buna. Ibid., 9(1987) 23/24, str. 123–147.
 
Mladen Švab (2002)