BIZANTI, Antun
traži dalje ...BIZANTI, Antun, pravnik i povjesnik (Kotor, 15. VI 1683 — Kotor, 4. IV 1742). Potomak stare kotorske plemićke obitelji koja se u dokumentima spominje kao Bisanti, Bižanti i Bysantius od XI do sredine XIX st. Pravne znanosti završio i doktorirao iz obaju prava u Padovi. Dulje je živio u Veneciji gdje je prijateljevao s poznatim talijanskim književnikom i bibliofilom Apostolom Zenom. Vrativši se u Kotor, godinama je obavljao različite pravne dužnosti (više puta bio je član sudskoga kolegija). — Od mladosti se počeo intenzivno baviti proučavanjem izvora za povijest naših južnih krajeva, posebice Dalmacije i Boke kotorske. Kao veoma obrazovan i znalac B. je bio informator, savjetnik i jedan od glavnih suradnika Filippa Riceputija za djelo Illyricum sacrum. Između 1717. i 1719. B. je Riceputiju napisao dvadeset pisama, koja su dijelom objavili S. Vulović, G. Zerboni, B. Desnica te G. Brajković i M. Milošević. Danas se o njima ništa ne zna i vjerojatno su netragom nestala. Ta epistolografska svjedočanstva s obilnim bibliografskim podacima znamenita su za političko-kulturne prilike u južnoj Hrvatskoj. B. često ocjenjuje svoje suvremenike, koje vjerojatno zbog cenzure aluzivno označuje astronomskim i mitološkim pseudonimima. Zanimljivo je da se B. nudio Riceputiju da napiše kritičko povijesno djelo o Slavenima. On je ugostio uglednoga stranca u svome domu kada je taj radi proučavanja putovao 1720. po Dalmaciji. Bizantijevim ispisima iz domaćih i inozemnih arhiva i knjižnica (navlastito u Veneciji) služili su se i Riceputijevi nasljednici Farlati i Coleti. Od mnoštva tih ispisaka nekoć su postojala u gimnazijskoj knjižnici u Zadru tri oveća rukopisa (Selecta fragmenta pontificalia ex archiviis venetis; Collectanea rerum ecclesiasticarum et civilium Spalatensium, Scadrensium et Ragusiensium ex archiviis venetis; De rebus Cathari sacris et profanis ex archiviis Catharensibus et Venetis), vjerojatno uništena u bombardiranju 1943. Koliko se zna, B. nije ostavio niti jedan samostalan rad; doduše, bez potankosti se spominje Cronologia di Cattaro u rukopisu (nekad u obitelji Raffaelli), koja je, čini se, izgubljena već u XIX st. Od njegova skupljačkoga rada sačuvani su iscrpni izvodi iz Biskupskoga arhiva u Kotoru od XV do XVII st. pod nazivom Benefizi di Chiese (u istoimenoj zbirci) te prijepis izvješća anonimnog pisca o Albaniji s opisom geografskih značajki, iz 1570 (objavio Š. Ljubić u Starinama JAZU, knj. 12, 1880). U literaturi se navode i prijepisi latinskih pjesama Marina Bolice iz tiskane zbirke u Modeni te Ludovika Paskvalića (Rime volgari), oba datirana godinom 1722. B. se zanimao i za narodne pjesme (među ostalima sačuvani su zapisi Gospin plač i Bugarke od Kotora), što svjedoči o njegovu dobrom poznavanju hrvatskoga jezika. Neki mu pripisuju (Vulović) i rukopisnu verziju domaće predaje oko čudotvorne slike Gospe od Škrpjela. Bizantijevih tragova ima i u Nadžupnom arhivu Perasta (Kazalo za Knjige privilegija peraške općine iz XVIII st.). Posjedovao je bogatu knjižnicu od koje je sačuvano mnogo knjiga (danas u Biskupskoj biblioteci u Kotoru). — Kao tipičan izdanak našega baroknog slavizma, s neznatnim originalnim prinosima, B. je prvenstveno zaslužan što je utjecao na Riceputija da povijest Južnih Slavena dobije zasluženo mjesto u sklopu svjetske povijesti. To je dobrim dijelom poslije i provedeno u Illyricumu sacrumu. Prema sačuvanoj dokumentaciji, vidljivo je da je B. posjedovao odlike »istoričara modernih koncepcija« (Brajković i Milošević). Bio je u tom pogledu napredan, zastupajući egzaktan i analitičan pristup, temeljen na izvorima. Nastavljajući tako zasade Ivana Luciusa, ostao je na žalost nedorečen, više-manje u okviru pomaganja i savjeta.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.
BIZANTI, Antun. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 19.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/2014>.