BIZANTI, Marijan

BIZANTI, Marijan, humanist i pjesnik (Kotor, početkom XVI st. — Kotor, oko 1572). Poput drugih članova obitelji B. školovao se u Kotoru i u Italiji, vjerojatno u Padovi, gdje je prema kasnijim službama u domovini zasigurno studirao pravo. U rodnom gradu obavljao je administrativne i pravne službe. Više je puta bio sudac, zatim općinski odvjetnik, nadzornik Lazareta i pekara te kao ugledni građanin član Velikoga vijeća (1552), Vijeća umoljenih i Maloga vijeća (1553, 1557). U kotorskom arhivu ima relativno dosta podataka o njemu, no o njegovu pjesničkom radu gotovo se ništa ne zna, niti je do danas što sačuvano. Ipak, iz triju elegija koje mu je posvetio Lj. Paskvalić, očigledno je da se bavio pjesništvom i s Paskvalićem razmjenjivao pjesme. Dvije od tih elegija (jedna od 37, druga od 19 distiha) objavljene su u zbirci Ludovici Pascalis, Iulii Camilli, Molsae, et aliorum illustrium poetarum. Carmina (Venecija, 1 i 2, 1551) pod zajedničkim naslovom Ad Marianum Bizantium. Prijepis ovih dviju elegija zajedno s rukopisom treće, posvećene Bizantiju (od 23 distiha), nalazi se u rukopisnoj zbirci Carmina (prijepis iz 1812) koja sadržava i neke neobjavljene Paskvalićeve pjesme (Knjižnica Male braće u Dubrovniku). Kako Paskvalić u sve tri pjesme govori ponajviše o sebi i svojim dogodovštinama, o samom se Bizantiju ne doznaje mnogo, no svakako dovoljno da, zbog bliskih veza s Paskvalićem koji ga je kao obrazovana čovjeka očito cijenio, bude ubrojen u redove kotorskih humanista.