BJELANOVIĆ, Sava

BJELANOVIĆ, Sava (Savo), političar i publicist (Đevrske, 15. X 1850 — Zadar, 2. III 1897). Osnovnu školu i klasičnu gimnaziju završio u Zadru. Pravne znanosti studirao u Beču, gdje je bio predsjednik đačkog društva »Jedinstvo« u kojemu se, njegovom zaslugom, njegovao srpski patriotizam. Nakon razlaza hrvatskih i srpskih političara u Narodnoj stranci u Dalmaciji, osniva Srpsku stranku na Primorju te pokreće i uređuje Srpski list (1880–88), a nakon njegove zabrane Srpski glas (1888–97), koji je učinio glasilom Srpske stranke. Od 1883. do 1889. zastupao je u Dalmatinskom saboru izborni kotar Benkovac, Obrovac i Kistanje u kuriji vanjskih općina, a od 1889. do 1895. izborni kotar Drniš, Knin i Vrliku u kuriji trgovačko-obrtničkih komora. U mandatu od 1895. do 1897. zastupao je isti izborni kotar u kuriji vanjskih općina. — Bjelanovićevo idejno sazrijevanje složeno je i kontroverzno. U svomu političkom razvitku prošao je kroz dvije faze. U prvoj je zagovarao srpski nacionalizam, surađivao s autonomašima, napose za izbora. Protivio se hrvatskomu državnom pravu i sjedinjenju Dalmacije s ostalom Hrvatskom. Od 1866. postupno se približava hrvatskim političarima u Dalmaciji, što će dovesti do tzv. zadarskog kompromisa između hrvatskih i srpskih političara (1888). U drugoj je fazi evoluirao k jugoslavenstvu. U Srpskoj stranci pripadao je lijevoj demokratskoj skupini i sukobljivao se sa srpskim i hrvatskim klerikalcima. U cjelini uzevši, veoma je zaslužan za buđenje srpske nacionalne svijesti i širenje srpske nacionalne misli u Dalmaciji. — Još kao đak sudjelovao je u pokretu Ujedinjene omladine srpske i u literarnoj družini »Prvenac« u Zadru. Za studentskih dana u Beču počeo se javljati u novosadskoj Zastavi i tršćanskom listu Cittadino. I poslije je surađivao u Zastavi kao »Dopisnik iz Bukovice«. Kao urednik, uvodničar i suradnik piše u svim godištima Srpskoga lista i Srpskoga glasa pod pseudonimom Srbin katolik ili pak inicijalima, odnosno punim imenom. Osim političkih članaka, pisao je putopise, feljtone, književne recenzije i kraće osvrte u Srpskom listu (1881–84, 1886–87) i Srpskom glasu (1890–96).