BLAZINA, Antun

BLAZINA, Antun, zvonoljevač (Novigrad u Istri, 2. I 1857 — Zagreb, 20. III 1922). Češkoga je podrijetla. Učio je strojobravarski zanat u Tvornici torpeda u Rijeci, gdje ostaje raditi nakon završena naukovanja. Potkraj stoljeća otvara samostalnu radionicu. Poslije se zapošljava u Zagrebu u ljevaonici R. Eisenhutha. God. 1903. uzima u zakup staru kaptolsku zvonoljevarnu i u Zvonarničkoj ul. na Kaptolu zajedno s Ivanom Lebišem osniva tvrtku »Lebiš i Blazina«, koju oglašuje kao »Prvu hrvatsku lijevaonicu zvonova, kovina, željeza i umjetnina«. Zvona su počeli označivati rednim brojevima tek 1905. Nakon smrti ortaka Lebiša 1910, i neuspjela nastavka rada s njegovim sinom Kvirinom, B. ovoga isplaćuje i ostaje jedini vlasnik ljevaonice. Do 1922. bilo je numerirano više od 800 zvona, što svjedoči o plodnorn radu te ljevaonice. Od 1922. do 1935. poslove ljevaonice vodio je Antunov sin Jakov.