KIŠPATIĆ, Mijo

KIŠPATIĆ, Mijo (Mišo), prirodoslovac, mineralog i petrolog (Osijek, 22. IX. 1851 — Zagreb, 17. V. 1926). U Osijeku 1869. završio gimnaziju, na Sveučilištu u Beču 1873. studij grupe prirodopis, matematika i fizika, specijalnost mineralogija i petrologija, te 1874. položio profesorski ispit. Ondje završio 1881. doktorsku tezu O postanku poluopala u Gleichenberžkom augit-andezitu, a formalni doktorat stekao te godine na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu. God. 1873. namjesni, 1874. pravi učitelj u gimnaziji u Osijeku, 1874–75. profesor na Gospodarsko-šumarskom učilištu u Križevcima te 1875–93. u Velikoj realci u Zagrebu. Od 1875. radio i u Đ. Pilara na mikroskopskim i kemijskim analizama stijena te se 1882. habilitirao na Mudroslovnom fakultetu za docenta iz petrologije. God. 1893. postao je pristavom Mineraloškoga odjela Narodnoga muzeja, 1894. izabran za izvanrednoga, a 1896. za redovitoga profesora mineralogije i petrologije na Sveučilištu u Zagrebu. Od 1910. do umirovljenja 1918. bio je predstojnik Mineraloško-petrografskoga zavoda Mudroslovnoga fakulteta. I nakon umirovljenja ostao je honorarnim profesorom i nastavio raditi u Muzeju do 1919, kad je teško obolio. Kao istraživač i publicist postignuo je visoke znanstvene rezultate u prirodoslovnim disciplinama, među kojima su glavni oni iz petrologije. U istraživanje i znanstveni rad uveo je najsuvremenije optičke metode, nabavio i adaptirao najbolje instrumente, što mu je uz izvrsna terenska opažanja omogućilo vrhunska znanstvena dostignuća. Istraživao je magmatske i metamorfne stijene, napose andezite, trahite, zelene škriljce, serpentine, gabre, amfibolite, kloritne škriljce, dacite, silimanit-staurolitne škriljce u kristalinskim masivima u Hrvatskoj te BiH (Rad JAZU, 1886, 78; 1889, 95; 1892, 111; 1901, 147). Otkrio je do tada nepoznate stijene – glaukofanite Fruške gore, kloritne škriljce Psunja i Moslavačke gore, zelene škriljce Medvednice. Za tadanju i današnju svjetsku znanost iznimno su vrijedni njegovi radovi o serpentinskoj zoni u Bosni i Hrvatskoj (Rad JAZU, 1897, 133; 1899, 139), u kojima je opisao sve stijene koje se danas definiraju kao ofioliti. Pisao je i o kremenim pijescima na Susku i boksitima u hrvatskom kršu. Od 1879. do 1917. napisao je skupinu članaka, studija i izvješća o potresima, među kojima i pionirski rad o vertikalnom gibanju morskoga dna u Jadranu. Izradio je i kartu Potresi u Hrvatskoj, koja se čuva u HDA. Radove, od kojih su mnogi tiskani kao posebni otisci, objavljivao je najčešće u Radu JAZU (1882–84, 1886–88, 1891–99, 1901–02, 1904–07, 1909, 1913) te u publikacijama Godišnje izvješće Kraljevske velike realke u Zagrebu (1879), Jahrbuch der K. k. geologischen Reichsanstalt (Beč 1882, 1887), Tschermak’s mineralogische und petrographische Mitteilungen (Beč 1882, 1906, 1909–10), Verhandlungen der K. k. geologischen Reichsanstalt (Beč 1885, 1893, 1910, 1912), Viestnik Hrvatskoga arkeologičkoga družtva (1885), Földtani közlöny (Budimpešta 1889, 1891), Mitteilungen aus dem Jahrbuche der K. ungarischen geologischen Anstalt (Budimpešta 1889), Glasnik Zemaljskog muzeja BiH (1893), Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und Herzegowina (Beč 1895, 1900), Centralblatt für Mineralogie, Geologie und Paläontologie (Stuttgart 1910, 1912), Neues Jahrbuch für Mineralogie, Geologie und Paläontologie (Stuttgart 1912–13), Glasnik Hrvatskoga prirodoslovnoga društva (1915–18), Izvješća o raspravama matematičko-prirodoslovnoga razreda JAZU (1916–17). Popularizirao je prirodne znanosti mnogobrojnim znanstveno-popularnim i stručnim člancima iz geologije, biologije, meteorologije i drugih područja u listovima i časopisima Vienac (1872, 1875–80, 1886), Obrtnik (1885–86, 1888, 1890–92, 1894), Pobratim (1891–92), Mladi Istranin (1909), Vjerni drug (1910–11, 1915–17), Novosti (1916), Priroda (1917). Autor je prvoga hrvatskoga udžbenika iz pedologije Zemljoznanstvo (1877), više knjiga i udžbenika iz geologije, zoologije i botanike te suautor knjige Novovjeki izumi u znanosti, obrtu i umjetnosti, 1–2 (Zagreb 1882–1883, pretisak 1997). Od 1883. bio je dopisni, od 1887. pravi član JAZU.