BLAŽ JURJEV TROGIRANIN

BLAŽ JURJEV TROGIRANIN (Blasius Georgii de Lapaç, Blassius, Blaxius Georgii pictor de Tragurio), slikar (Lapac?, oko 1390 — Zadar, 1450). Prvi se put spominje 1412. u Splitu kad se obvezao ukrasiti svod nad glavnim oltarom crkve Sv. Frane, a potom 1419. u Trogiru, gdje slika stijeg hrvatsko-ugarskog kralja Žigmunda, i 1420. svjedoči pri sklapanju nekog ugovora. Već 1421. nalazi se u Dubrovniku, gdje se zadržao sve do 1427; tu je imao radionicu u koju je 1423. primio Martina Petkovića iz Jajca, 1425. Radosava Vukčića, a 1426. Lancelota, sina Andrije vunara. God. 1429. ponovno se spominje u Trogiru kao bratim bratovštine Sv. Duha, a 1431. djeluje na Korčuli. Tu ima radionicu u koju uzima đaka Antuna Grbašića i obvezuje se naslikati poliptih u crkvi Svih svetih u Blatu (isplaćen 1439) po uzoru na poliptih s glavnog oltara korčulanske katedrale. Od 1433. do 1442. boravi ponovno u Trogiru: 1435. obvezuje se naslikati poliptih na oltaru Sv. Jeronima u benediktinskoj crkvi Sv. Ivana Krstitelja, 1436. potpisuje poliptih u crkvi Sv. Jakova na Čiovu, a 1437. slika poliptih u franjevačkoj crkvi Sv. Marije. U ožujku 1445. završio je radove na orguljama franjevačke crkve u Zadru, a u svibnju iste godine boravio je u Splitu. God. 1447. potpisuje kao Blaž Zadranin sliku Gospa od Kaštela, a 1448. piše u Zadru oporuku u kojoj se spominju obje ranije preminule supruge: Draga i Anka. — Blažev opus sačinjavaju raspela u crkvi Sv. Frane u Splitu i Sv. Nikole u Stonu, potom – Bogorodica s djetetom u Sv. Đurđu na Boninovu u Dubrovniku, minijatura matrikule bratovštine Sv. Duha u Trogiru s prikazom bratima koji se klanjaju Presvetom Trojstvu (Zbirka crkvenih umjetnina u Trogiru, ranije u kaptolskom arhivu), poliptih u Opatskoj riznici u Korčuli (ranije u kapeli Sv. Marije i katedrali), poliptih u Zbirci crkvenih umjetnina u Trogiru (ranije u benediktinskoj crkvi Sv. Ivana Krstitelja i katedrali), Gospa u ružičnjaku (Zbirka crkvenih umjetnina u Trogiru), poliptih u trogirskoj Zbirci crkvenih umjetnina sa slikarevom signaturom ispod drvenog reljefnog lika Sv. Jakova (ranije u crkvi Sv. Jakova na Čiovu), Bogorodica s djetetom (Kaštel-Štafilić, vlasništvo obitelji Ćipiko), poliptih u zbirci dominikanskog samostana u Trogiru,poliptih u korčulanskoj crkvi Svih svetih, Bogorodica s djetetom (Muzej grada Šibenika) i poliptih u šibenskoj Zbirci crkvenih umjetnina u Sv. Barbari (ranije u crkvi Sv. Antuna). Od ovih se slika stilski razlikuje Bogorodica s djetetom, tzv. Gospa od Kaštela (Stalna izložba crkvene umjetnosti u Zadru, nekoć u crkvi Gospe od zdravlja i katedrali), za koju se drži da je Blaževo kasno djelo; vjerojatno parafraza neke ranije Madone. Ima još nekoliko slika na kojima je prepoznatljiv Blažev utjecaj, a neke su barem djelomično njegov rad: triptih na groblju u Segetu, fragment predele s likom Bogorodice u Opatskoj riznici u Korčuli, neki dijelovi poliptiha iz crkve Sv. Vlaha u Dubrovniku, Bogorodica s djetetom (Galerija umjetnina u Splitu), veliko raspelo u crkvi Sv. Ivana Krstitelja u Trogiru i dr. — Prema stilskoj analizi Blaževih djela pretpostavlja se da je slikarstvo učio u Veneciji u početku XV st. te nastavio i poslije pratiti kretanja u njemu (Niccolo i Zanino di Pietro, Gentile da Fabriano, Jacobello del Fiore, Giambono). Unatoč utjecajima, B. je originalan slikar kasnogotičkoga slikarskog izraza s nizom osobnih i lokalnih crta te jedan od najvažnijih predstavnika »dalmatinske slikarske škole«. Duh kasne gotike prisutan je u stavu likova, u naborima tkanina, u oblikovanju prijestolja, jastuka i aureola te u bogato izrezbarenim okvirima. Najosobniji je Blažev izraz u tipologiji: svetačka lica dugih bademastih očiju, izbočenih bjeloočnica i prodorna pogleda, likovi kratkih podbradaka i naglašenih jagodica te dugih i tankih prstiju. Trečentističke reminiscencije prepoznaju se u tamnoputim staračkim likovima stroga izraza, a Bogorodice i mladenački sveci (četiri varijante Sv. Mihovila) istančane su elegancije. Na zlatnim pozadinama ističu se u veoma uspjelim odnosima nijanse srebrnosivog i ružičastog, tamnomodrog; smeđeg i zelenog te crvenog i crnog. Blaževe su slike neujednačene kvalitete; tome su razlogom još uvijek nedovoljno razjašnjena suradnja s pomoćnicima ili starenje umjetnika u provincijskoj sredini. Mišljenja o rekonstrukciji njegova opusa bila su podijeljena sve do otkrića potpisa na poliptihu u crkvi Sv. Jakova na Čiovu pri restauraciji 1961. te otkrića nekih dokumenata vezanih uz sačuvana djela.