BLAŽEVIĆ, Ivan

BLAŽEVIĆ, Ivan (Blazović, Blaževich), pjesnik i prozaik (Frakanava, njem. Frankenau, Gradišće. 17. VI 1888 — Szombathely, Mađarska, 29. III 1946). Osnovnu školu polazio je u rodnom selu (1895–1901), srednju u Kőszegu i Veszprému (1901–09), bogosloviju završio u Győru 1913, gdje je 1914. zaređen za svećenika. Kao dušobrižnik djelovao je 1919–25. i 1935–45. među Gradišćanskim Hrvatima u Koljnofu (Kophaza) blizu Soprona te 1925–35. u Hrvatskom Jandrofu (danas Jarovce, ČSSR). Posljednju godinu života proveo je na liječenju u Szombathelyu. — Po uzoru na M. Meršića Miloradića pisao je pjesme, uglavnom religiozne i rodoljubne te ratne i socijalne tematike. Uspjeliji su mu stihovi u kojima slika domaći krajolik. Sastavljao je crtice, kraće priče te igrokaze (Marija gre k malom Jezušu), a ogledao se i u putopisima (Deset dan na Talijanskoj i U hrvatskoj Podravini). Pjesme i prozne priloge potpisivao je i pseudonimom Tugomir te ih objavljivao u periodičnom tisku zapadnougarskih Hrvata, primjerice u kalendarima Sveta familija (1909–19) i Naša domovina (1933–42) te u listovima Naše novine (1910–22), Katoličanski ljudski savez (1927–41), Male crikvene i školske novine (1931–39). — Premda u Blaževićevim stihovima, prema strožim estetskim mjerilima. nema umjetničke vrijednosti, on je ustrajnim spisateljskim radom u tijeku četiriju desetljeća dao vrijedan prinos književnim nastojanjima Gradišćanskih Hrvata.