KLEPAČ, Rudolf

traži dalje ...

KLEPAČ, Rudolf, fagotist i pedagog (Majerje kraj Varaždina, 30. III. 1913 — Zagreb, 1. I. 1994). U vojnoj glazbenoj školi u Vršcu 1926–30. učio klarinet i fagot, potom svirao 1930–34. u Simfonijskom orkestru kraljevske garde u Beogradu i 1934–39. u vojnoj glazbi u Subotici; učenje fagota nastavio 1940–43. u Antuna Kubina u srednjoj školi Muzičke akademije u Zagrebu. Ondje predavao fagot 1945–48. i 1951–54, a 1954–59. bio prvi profesor toga glazbala na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Karijeru orkestralnoga glazbenika počeo 1943. kao član radijskoga orkestra, od 1945. svirao u orkestru HNK i u Zagrebačkom duhačkom kvintetu, kojega je suosnivač, 1950–56. bio solo-fagotist Državnoga simfonijskoga orkestra (od 1955. Zagrebačka filharmonija), od 1951. svirao i u Komornom orkestru Radio-Zagreba. U Salzburgu od 1955. do umirovljenja 1978. bio profesor fagota i komorne glazbe na Akademiji za glazbu i scensku umjetnost Mozarteum, ujedno solo-fagotist Mozarteum-orkestra, 1965. osnivač i dugogodišnji umjetnički voditelj Salzburškoga serenadnoga ansambla i Salzburškoga puhačkoga komornoga društva, a do 1990. vodio i majstorske tečajeve za fagot i komornu glazbu na međunarodnoj Ljetnoj akademiji Mozarteuma. Također se godinama zauzimao za organizaciju gostovanja naših umjetnika i ansambala u Salzburgu i u drugim austrijskim gradovima. Međunarodnu solističku karijeru počeo je 1954. na salzburškim Svečanim igrama, na kojima je potom često nastupao. Kao solist i komorni glazbenik svirao je i na drugim festivalima (Dubrovnik, Prag, Edinburgh, Venecija, Verona, Beč) te u svim većim glazbenim središtima Europe i SAD. Pod vodstvom uglednih dirigenata (M. Horvat, A. Janigro, L. Matačić, E. Jochum, K. Kondrašin, J. Martinon, K. Münchinger, B. Paumgartner, C. Zecchi) nastupao sa Zagrebačkom filharmonijom, Bečkim simfoničarima, Stuttgartskom filharmonijom, Češkom filharmonijom, Bonnskim simfonijskim orkestrom, Münchenskim komornim orkestrom, Zagrebačkim solistima, Bečkim solistima, komornim orkestrima Camerata Academica iz Salzburga, Festival Strings iz Luzerna, Solisti Veneti iz Padove. Izvodio je skladbe širokoga stilskoga raspona. Istančano je interpretirao djela W. A. Mozarta, osobito njegov Koncert za fagot i orkestar u B-duru (Srebrna medalja Mozarta Međunarodne zaklade Mozarteum u Salzburgu, 1975), koji je svirao više od 150 puta. Među dvadesetak koncerata za fagot i orkestar na njegovu su repertoaru bili oni u e-molu, d-molu, B-duru i g-molu A. Vivaldija (snimio na gramofonske ploče sa Zagrebačkim solistima za tvrtke Vanguard potkraj 1950-ih i Jugoton 1981), u F-duru C. M. von Webera i F. Danzija, u Es-duru J. C. Bacha (prva izvedba u Zagrebu 1961) te Koncert za dva fagota i orkestar u B-duru C. L. Dietera, koji je izvodio sa sinom Željkom (snimljeno na CD, Orfej, 1996). Praizveo je koncerte za fagot koje su za njega skladali B. Bjelinski 1950, M. Kelemen 1957 (Nagrada grada Zagreba, 1957), B. Papandopulo 1958. i S. Šulek 1958 (snimljeno na CD, Orfej, 1996). Snimao ploče za tvrtke Deutsche Grammophon Gesellschaft, BASF Records i Amadeo Records. U Zagrebu je 1985. osnovao i vodio Zagrebački komorni oktet te povremeno dirigirao (Zagrebačka filharmonija, Simfonijski orkestar HRT, Hrvatski komorni orkestar). Kritika je isticala njegov decentan, iznimno fleksibilan, pjevan i »odnjegovan ton plemenitih pianissima i sugestivne izražajnosti« (N. Turkalj), tehnički perfekcionizam i razvijen smisao za interpretaciju glazbe različitih stilskih razdoblja, a ocrtavan je i kao »prvi fagotist Europe«. Dobitnik je austrijske Medalje Maxa Reinhardta 1962. i Nagrade »Vladimir Nazor« 1987. za životno djelo.

LIT.: A. Reiching: »Heifetz fagota« iz Zagreba. Telegram, 2(1961) 38, str. 11. — Isti (A. R.): »Heifetz fagot« kao dirigent. Večernji list, 10(1968) 10. II, str. 6. — (arg: Rudolf Klepač – zaslužena počast. Telegram, 10(1969) 4. IV, str. 24. — Z. Berković: Ambasador glazbe. Hrvatski tjednik, 1(1971) 3, str. 22 (pretisak Vjesnik, 1994, 15. I, Pr., str. 19). — K. Filić: Glazbeni život Varaždina. Varaždin 1972. — J. Puljizević: Fagotist sudi Zagrebu. VUS, 21(1972) 13. IX, str. 32–33. — Rudolfu Klepaču »Srebrna medalja Mozarta«. Vjesnik, 37(1976) 28. I, str. 12. — (Đ. Z.): Sjajni Rudolf Klepač. Ibid., 18. II, str. 11. — Uspomene na Mozarta. Večernji list, 23(1979) 15. I, str. 9. — J. Juračić: Elita u kratkim hlačama. Studio, 16(1979) 770, str. 14–15. — Ž. Slunjski: Klepačev salcburški jubilej. Vikend, 1979, 583, str. 31. — S. Martinović: Ambasador u Mozartovu gradu. Arena, 1980, 1001, str. 24. — V. Trčak: Pet minuta više. Večernji list, 24(1980) 22. V, str. 31. — B. Vukšić: Kome sviraju oni. Ibid., 25(1981) 26–27. XII, str. 11. — Isti (vu): Priznanje Rudolfu Klepaču. Ibid., 26(1982) 15. IX, str. 9. — Isti: Rudolf Klepač – ambasador naše glazbe. Matica, 32(1982) 1/2, str. 38–39. — A. Ambrožić-Paić: Hvastanja dosta! Svijet, 1984, 13. IV, str. 32. — J. Martinčević-Lipovčan: Svjetski fagot br. 1 ponovo u Zagrebu! Vjesnik, 45(1984) 11. I, str. 7. — B. Magdić: Kvaliteta koja se čuje. Večernji list, 29(1985) 10. I, str. 12. — J. Martinčević-Lipovčan: Stilski uzorno. Vjesnik, 47(1987) 7. VII, str. 13. — B. Magdić: Fagotist za pultom. Večernji list, 32(1988) 17. III, str. 11. — Isti: Jubilej za pultom. Ibid., 20. III, str. 9. — J. Martinčević: Odnjegovan umjetnik. Vjesnik, 48(1988) 21. III, str. 8. — R. Vnuk: Život u fraku. Ibid., 19. III, Pr., str. 17. — N. Ožegović: Manjak profesionalnosti. Ibid., 50(1990) 14. XII, str. 12. — S. Hribar: Fagot za oca i sina. Novi list, 45(1991) 20. I, str. 10. — D. Schopf: Ugledajmo se u Salzburg. Novi vjesnik, 53(1992) 21. X, str. 12B. — (Nekrolozi): N. Turkalj, Vjesnik, 55(1994) 3. I, str. 11. — P. Knezović, Ibid., 7. I, str. 15.
 
Marijana Pintar (2009) 

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

KLEPAČ, Rudolf. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 19.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/216>.