BOGDANOVIĆ, Milan

BOGDANOVIĆ, Milan (Emin), prevodilac i pravnik (Dubranec kod Velike Gorice, 23. XI 1876 — Samobor, 31. XII 1942). Pravo prezime Šrabec. Osnovnu školu polazio je u Dubrancu (1884–88), srednju u Zagrebu (1889–96), gdje je završio i studij prava (1896–1900). Od 1901. bio je gradski službenik u Zagrebu, radeći u mnogim granama uprave, a od 1936. do umirovljenja 1939. ravnatelj magistrata. Obavljao je više dužnosti u Društvu gradskih činovnika grada Zagreba i odboru Saveza gradova. — B. je pisao o komunalnim problemima Zagreba, izradio je nekoliko statuta grada, a po njegovu su prijedlogu preimenovane zagrebačke ulice. Bio je urednik lista Gradska opština (1937–41). Pravne radove objavio je u Gradskoj opština (1937–41), Gradskom namješteniku (1939), Zagrebu (1939). U Suvremenoj opštini (1927, 6) tiskao je rad Grad Zagreb u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, a u Spomenici (1941), prigodom 700-obljetnice Samobora, tiskao je raspravu o povijesti grada. B. je autor nekoliko pjesama, književnih i kazališnih članaka te dvaju kazališnih komada. Javljao se u Književnim novostima (1914), Obzoru (1925), Komediji (1934, 1939), Zagrebu (1935), Sraki (1940). Napisao je Slavu Kukuljeviću, dodatak Ogrizovićevoj prigodnici Slava njima (HNK 1917). Matica hrvatskih dobrovoljaca nagradila je 1930. njegovu političku komediju Žabovački preporod (neizvedena). Glavna mu je djelatnost prevodilaštvo. Prevodio je s engleskog, francuskog, njemačkog, ruskog, češkog, mađarskog, talijanskog i slovenskog za kazalište i Zabavnu biblioteku. Prijevode 17 drama W. Shakespearea tiskala je, uz prevodiočeve komentare, Matica hrvatska i Pozorišna biblioteka: Otelo, 1919; Kralj Lear, 1919; Mletački trgovac, 1919; Julije Cezar, 1920; Antonije i Kleopatra, 1920; Ukroćena goropadnica, 1922; Na tri kralja, 1922; Henrik IV, 1922; Hamlet, 1925. i dr. Preveo je Kaina G. Byrona, Čovjeka H. von Hoffmannsthala, Igrača F. M. Dostojevskog, Junaka našeg doba M. J. Ljermontova, knjigu O slobodi J. S. Milla i dr. Osim djela grčkih klasika (Eshila, Aristofana), koja je preveo s njemačkog, B. je prevodio s jezika izvornika. Prevodeći Shakespeareove drame sastavio je akcentološki rječnik hrvatskog jezika s oko 13 000 riječi, koji je ostao u rukopisu. U rukopisu su i šaljive pjesme na kajkavskom. U svojim prijevodima B. je nastojao sačuvati poetičnost i autentični izraz izvornika, a s osobitim je uspjehom prenio Shakespeareov blank verse (A. Vidaković).