BOJNIČIĆ

BOJNIČIĆ, plemićka obitelj. Od XIII st. spominju se u Kninskoj županiji, u XIV st. na ušću Zrmanje posjeduju grad Bojnik, prema kojemu se i nazivaju. U XV st. Tomaš Bojničić de Plavno bio je skrbnik djeci bana Matka Talovca, a od listopada 1451. podban Dalmacije i Hrvatske, naslijedivši na tome položaju Tomaša Tvrtkovića. God. 1453, kad je nakon smrti bana Petra Talovca banska stolica neko vrijeme bila nepopunjena, obavlja banske poslove. Na strani je protivnika, koje podupiru Venecija i Dubrovnik, Ulrika Celjskog i hercega Stjepana Vukčića Kosače. S mletačkim knezom Splita sklapa ugovor protiv hercega Stjepana i stavlja pod venecijansku zaštitu Klis; Sinj, Čačvinu, Petrovac, Ključ, Knin i Lab, koji su pripadali pokojnomu banu. God. 1456. Tomaš se pokorava Ulriku i predaje mu Knin i Lab. Nakon pada Knina u turske ruke 1522, Bojničići sele u Slavoniju. Juraj je 1542–51. poslanik Ivana Zapolje u kralja Ferdinanda I. Staro plemstvo s grbom i pridjevkom de Tininio (od Knina) potvrđuje 19. IV 1563. Ferdinand I Baltazaru, Gašparu, Nikoli i Ivanu, podbanu (1555–71) i velikom županu Zagrebačke i Križevačke županije. Među članovima obitelji ističu se povjesničar i arhivist → IVAN te njegov sin → STJEPAN, glumac, i kći → VJERA, slikarica.