GRGUR NINSKI, biskup (?, druga pol. IX. st. — ?, nakon 928). Kao episcopus Chroatorum spominje se u spisima splitskih crkvenih sabora 925. i 928. Prema njima se može zaključiti da se G. N., kao biskup u Ninu i jedini biskup Tomislavove Hrvatske, nastavljajući politiku jednog od svojih prethodnika ninskoga biskupa Teodozija, pokušao domognuti ne samo Splitske nadbiskupije nego, uz potporu kralja Tomislava, i izboriti metropolitansku čast, tj. primat nad biskupima dalmatinskih gradova od Osora do Kotora. U tom su mu nastojanju takmaci bili zadarski biskup Formin kao biskup upravnog i političkog središta Dalmacije i splitski nadbiskup Ivan, koji je na temelju legende o propovijedanju u Saloni sv. Dujma, tobožnjeg učenika apostola Petra, zastupao apostolicitet Salone i kontinuitet salonitansko-splitske crkve. G. N. je, u vrijeme slabljenja Bizanta i stoga položaja dalmatinskih biskupa pod jurisdikcijom carigradskog patrijarha, u početku uživao potporu kralja Tomislava i drugih prvaka hrvatske države, nositelja njezine aktivnije politike prema Dalmaciji. Odgovarajući na poziv Tomislava, zahumskoga kneza Mihajla Viševića te biskupa Ivana, Formina i Grgura, papa Ivan X. poslao je u Split ankonitanskog biskupa Ivana i palestrinskog biskupa Leona, pod čijim je vodstvom 925. održan crkveni sabor. U biskupskom prijeporu sabor je na temelju odluka koncila održanog 343. u Serdici, koje se izrijekom ne spominju u saborskim zaključcima, zabranio postavljanje biskupa u malim gradovima ili selima gdje nema dovoljno svećenstva i vjernika te prihvatio tobožnji apostolicitet Salone i utemeljio splitsku metropoliju. Tako je propao Grgurov pokušaj da stekne metropolitanski primat, a na njega se odnosio saborski zaključak: »Neka biskup Hrvata zna, da je, kao i svi mi, podložan našoj metropolitanskoj crkvi.« G. N. nije se pomirio s tom odlukom, nego je uložio prosvjed papi Ivanu X. Papa, koji je iz Dalmacije dobivao i druga izvješća, ovlastio je biskupa Madalberta da kao njegov izaslanik na povratku iz Bugarske riješi pitanje metropolije. Ovaj je 928. u Splitu, u prisutnosti hrvatskog vladara i njegovih prvaka te biskupâ Ivana, Formina i Grgura, potvrdio zaključak iz 925, a kako »ninska crkva u starini nije imala biskupa, nego arhiprezbitera pod vlašću biskupa«, prepušteno je Grguru Ninskom da izabere Skradinsku, Sisačku ili Duvanjsku (prema M. Baradi Omišku) biskupiju ili pak sve tri. Sljedeći papa Lav VI. potvrdio je ukinuće Ninske biskupije i dodijelio mu Skradinsku biskupiju. — Kako je u pripremi splitskih sabora i u njihovim zaključcima izraženo papino protivljenje uporabi slavenskoga jezika u bogoslužju, tako se u znanosti i publicistici pojavila kriva predodžba o Grguru Ninskom kao protivniku latinskog svećenstva u borbi za glagoljicu i uporabu hrvatskog jezika u crkvi, pa čak i kao borcu za samostalnu hrvatsku crkvu, što je poslužilo kontroverznoj povijesnoj i političkoj argumentaciji u XIX. i u XX. st. Monumentalna skulptura Grgura Ninskog, rad I. Meštrovića, bila je 1929. postavljena ispred splitske prvostolnice na peristilu Dioklecijanove palače, uklonjena za II. svjetskog rata i ponovno postavljena nakon rata ispred sjevernih gradskih vrata. Manje replike spomenika postavljene su poslije u Varaždinu i Ninu. G. N. bio je predmetom obradbe u slikarstvu (C. Medović, J. Kljaković), poeziji (I. Kukuljević Sakcinski, J. Kapić, V. Nazor, R. Katalinić Jeretov, Paula von Preradović) i glazbi (J. Hatze).
LIT.: F. Rački: Documenta historiae Chroaticae periodum antiquam illustrantia. Zagrabiae 1877. — T. Smičiklas: Poviest Hrvatska, 1. Zagreb 1882, 224. — F. Šišić: Grgur Ninski. Obzor, 34(1893) 293, str. 2. — Isti: Priručnik izvora hrvatske historije, I/1. Zagreb 1914, 211–224. — J. Srebrnič: Papež Ivan X. v svojih odnosih do Bizanca in Slovanov na Balkanu. Bogoslovni vestnik (Ljubljana), 2(1922) str. 205–240. — V. Klaić: Dva slovenska učenjaka o starijoj historiji Hrvata do 1102. Zbornik kralja Tomislava. Zagreb 1925, str. LXXXI–LXXXII, 188–211. — V. Novak: Kralj Tomislav i Grgur Ninski. Politika (Beograd), 22(1925) 6242, str. 1. — F. Šišić: Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. Zagreb 1925. — M. Perojević: Grgur Ninski. Jugoslavenski list, 9(1926) 229, str. 2. — S. Zagorac: Grgur Ninski. Starokatolik, 3(1927) 9, str. 2. — N. Bartolović: O Grguru Ninskom i o sv. Savi kao borcima za nacionalnu državu. Ibid., 5(1929) 9, str. 5–6. — J. Bervaldi: Grgur Ninski i glagolica. Novo doba, 12(1929) 156, str. 9–10; 238, str. 5–6; 18(1935) 245, str. 9–10; 300, str. 39–40. — Z. Dugački: Grgur Ninski. Orlovska straža, 7(1929) 6/7, str. 140–142. — V. Foretić: Grgur Ninski. Narodna svijest, 11(1929) 40, str. 1–2. — L. Katić: Borba Grgura Ninskoga sa splitskim nadbiskupom Ivanom. Split 1929. — M. Matulić: Grgur Ninski. Hrvatska straža, 1(1929) 17, str. 2. — M. Nehajev: Oko Grgura Ninskog. Hrvatska revija, 2(1929) 9, str. 534–536, 538–539. — I. Pilar: Bosansko bogomilstvo i Grgur Ninski. Nova Evropa, 10(1929) 1/2, str. 3–9. — I. Bogdan (I. B.): Grgur Ninski i glagolica. Luč, 25(1929–30) 3/4, str. 113–116. — K. Šegvić: Borba za hrvatsko bogoslužje i Grgur Ninski ili Skižma u Hrvatskoj i Dalmaciji 1059–1075. Zagreb 1930. — Engleska revija o spomeniku Grgura Ninskog. (The Tablet). Hrvatska straža, 2(1930) 49, str. 5. — M. Barada: Episcopus Chroatensis. Croatia sacra, 1(1931) 2, str. 161–215. — P. von Preradović: Standbild des Grgur Ninski in Split. Aus dem Zyklus »Dalmatinische Sonette«. Morgenblatt, 46(1931) 1, str. 10. — Francuski učenjak o spomeniku Grgura Ninskog u peristilu Dioklecijanove palače. Obzor, 73(1932) 123, str. 3. — M. Perojević: Akta splitskog sabora 925–928 i Toma arciđakon. Jadranski dnevnik, 4(1937) 73, str. 29. — M. Barada: Istina o hrvatskom biskupu Grguru Ninskom. Zlatno klasje, 2(1939) 1, str. 5–6. — Govor preuzv. g. dr A. Bauera prigodom otkrića spomenika Grguru Ninskom u Splitu. Glasnik Biskupija bosanske i srijemske, 67(1939) 19, str. 153–154. — Lj. Karaman: O Grguru Ninskom. U: Eseji i članci. Zagreb 1939, 167–191. — I. Guberina: Je li Grgur Ninski bio glagoljaš? Hrvatska smotra, 8(1940) 9, str. 449–457. — M. Perojević: Je li kip Grgura Ninskog ogroman falsifikat hrv. povijesti kako tvrdi dr Ivo Guberina. Hrvatski glasnik, 3(1940) 242, str. 9. — M. Barada, L. Katić i J. Šidak: Hrvatska poviest za VIII. razred srednjih škola, 1. Zagreb 1941, 42–43. — V. Novak: Supetarski kartular. Zagreb 1952. — J. Šidak: Historijska čitanka za hrvatsku povijest, 1. Zagreb 1952, 17–19. — F. Šišić: Pregled povijesti hrvatskoga naroda. Zagreb 19623. — D. Mandić: Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti. Rim 1963. — N. Klaić: Historijska podloga hrvatskoga glagoljaštva u X i XI stoljeću. Slovo, 1965, 15/16, str. 225–281. — Ista: Historia Salonitana maior. Beograd 1967. — Ista: Izvori za hrvatsku povijest do 1526. Zagreb 1972, 30–37. — S. Gunjača: Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji, 2. Zagreb 1973, 178–234. — N. Klaić: Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku. Zagreb 1975. — I. Goldstein: O Tomislavu i njegovu dobu. Radovi Instituta za hrvatsku povijest, 1985, 18, str. 36–39. — M. Švab: Neke napomene o Grguru Ninskom. Oko, 13(1985) 351, str. 8. — N. Klaić: Povijest Hrvata u srednjem vijeku. Zagreb 1990. — D. Mandić: Hrvati i Srbi dva stara i različita naroda. Zagreb 1990, 78–79. — I. Goldstein: Bizant na Jadranu. Zagreb 1992. — T. Macan: Povijest hrvatskog naroda. Zagreb 1992, 30–31. — S. Antoljak: Pregled hrvatske povijesti. Zagreb 1994, 44–45. — N. Budak: Prva stoljeća Hrvatske. Zagreb 1994, 159–198. — I. Goldstein: Hrvatski rani srednji vijek. Zagreb 1995.
Redakcija (2002)
