KOLESAR, Irena

traži dalje ...

KOLESAR, Irena, glumica (Slavonski Brod, 22. XI. 1925 — Zagreb, 3. IX. 2002). Supruga Š. Šimatovića. Počela naukovati za frizerku 1940, a 1943. priključila se partizanskomu pokretu. Polazila je glumački tečaj Šimatovića i J. Gregorina; od 1944. članica Centralne kazališne družine pri ZAVNOH-u i Kazališta narodnog oslobođenja Hrvatske, 1945. nastupala u Šibeniku i Splitu. Članica Drame zagrebačkoga HNK 1945–53, isprva je bila zapažena u ulogama domaćega repertoara kao Mara (M. Bogović, Matija Gubec, 1945) i Pere (M. Držić, Dundo Maroje, 1946). Potom je uspjelo nastupala u ulogama mladih karakternih žena (Hermija, W. Shakespeare, San Ivanjske noći, 1946; Hedviga, H. Ibsen, Divlja patka, 1951; Kćerka, T. Williams, Staklena menažerija, 1952) te u drugima iz stranoga repertoara u kojima se potvrdila kao glumica živa scenskoga temperamenta (Anuška, L. M. Leonov, Običan čovjek, 1947; Nina, I. Cankar, Kralj Betajnove, 1947; Polja, M. Gorki, Malograđani, 1947; Angélique, Molière, Umišljeni bolesnik, 1949). Na poziv B. Stupice 1953. postala je članicom Jugoslovenskoga dramskoga pozorišta u Beogradu, gdje je nastavila kreirati likove mlađih karakternih žena klasičnoga repertoara (Mimi, K. Čapek, Lupež, 1958; Glorija i Gđa Ajnsford Hil, G. B. Shaw, Nikad se ne zna, 1960. i Pigmalion, 1969; Gospođa Hopreht, C. Zuckmayer, Kapetan iz Kepenika, 1970), nerijetko ističući smisao za komiku. Uspjelo je igrala i Noru (S. O’Casey, Plug i zvijezde, 1957), Idu (I. Vojnović, Dubrovačka trilogija, 1958), Devojku (R. Tagore, Gradinar, 1961), Lizetu (P. Marivaux, Igra ljubavi i slučaja, 1963) i Iju (Eshil, Okovani Prometej, 1964), a u drugoj pol. 1960-ih nastupala je sve rjeđe, ostvarujući srednje uloge poput Rozete (A. de Musset, Ne igraj se ljubavlju, 1968), Gđice Marvud (W. Congreve, Takav je svijet, 1968) i Veselkine (Gorki, Barbari, 1972). Posebno se istaknula u Shakespeareovim dramama kao Lejdi Ana (Rikard III, 1961) i Ofelija (Hamlet, 1962), a najbolje kreacije njegovih likova ostvarila je nastupajući kontinuirano petnaestak godina na Dubrovačkim ljetnim igrama kao Hermija (San ljetne noći, 1954), Ofelija (Hamlet, 1960), Desdemona (Othello, 1964) te Lady Macduff (Macbeth, 1970). Nakon umirovljenja 1973. i povratka u Zagreb povremeno je nastupala u Teatru u gostima kao Marina (A. P. Čehov, Ujak Vanja, 1978) i Grofica Madeleine Petrovna (M. Krleža, U agoniji, 1980) te u Teatru »Žar ptica« (A. Šenoa, Zmijska kraljica, 1982). Uspješna u dramskom repertoaru, s razvijenim smislom za komiku, najrazličitije ženske likove klasičnoga domaćega i stranoga repertoara donosila je na scenu predano i lako. Svojim prvim filmskim nastupom, naslovnom ulogom odvažne partizanke, vrsnom interpretacijom tipične junakinje socrealističke filmske estetike u Slavici (1947) V. Afrića stekla je status prve hrvatske i jugoslavenske filmske zvijezde. Istaknula se također glavnim ulogama obilježenima duhom socrealizma u kojima je njezina suzdržana glumačka tehnika bila u skladu s isticanjem značajka stvarnosti: kao plivačica koja se nakratko prepušta sanjarijama o lagodnu životu u komediji Plavi 9 (1950) K. Golika te kao moralno neiskvarena siromašna seoska djevojka koju zlostavljaju poslodavci u Šimatovićevim Kamenim horizontima (1953). Glumila je i u nekoliko jugoslavenskih filmova izvan Hrvatske: Besmrtna mladost (1950) V. Nanovića, Ne diraj u sreću (1954) M. Đukanovića, Poslednji kolosek (1956) Ž. Mitrovića, Vrnul se bom (1957) J. Galea. Nastupala na radiju i TV (Klupa na Jurjevskom, 1972).

LIT.: V. Cerić: Borac XIII. proleterske brigade Irena Kolesar nosilac glavne uloge filma »Slavica«. Ilustrirani vjesnik, 2(1947) 8. VI, str. 9. — M. Konjhodžić: »Mala«. Borba, 18(1953) 22. II, str. 9. — S. Šošić: U očekivanju Čehova. Studio, 19(1982) 928, str. 62–63. — I. Mrduljaš: Deset godina druženja. Teatar u gostima 1974–1984. Zagreb 1984, passim. — P. Volk: Pozorišni život u Srbiji 1944–1986. Beograd 1990. — I. Škrabalo: 101 godina filma u Hrvatskoj 1896.–1997. Zagreb 1998. — G. Jovetić: Život joj je bio kazalište, a zvijezda je postala na filmu. Vjesnik, 63(2002) 8. IX, str. 18. — N. Polimac: Kako se Irena Kolesar proslavila »Slavicom« i upropastila filmsku karijeru. Nacional, 2002, 356, str. 75–76. — N. Gilić: Kameni horizonti – model socrealističke prezentacije i hrvatska kultura pedesetih. Komparativna povijest hrvatske književnosti, 5(2003) str. 159, 162–164.
 
Lucija Ljubić (2009) 

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

KOLESAR, Irena. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/232>.