BOLIĆ, Vlaho

BOLIĆ, Vlaho (Blaž), pjesnik (Dubrovnik, 21. IX 1717 — Dubrovnik, 16. II 1756). Pripadnik bogate dubrovačke trgovačke obitelji. U rodnom gradu završio srednje obrazovanje (Collegium ragusinum) i pristupio Družbi Isusovoj. God. 1733. odlazi u Rim i stupa u novicijat Sv. Andrije, gdje je studirao retoriku. Potom je učio filozofiju te izučavao grčki jezik i klasičnu književnost. Nekoliko godina predavao je humanističke nauke u isusovačkim učilištima (Pistoia, Livorno, Loreto i Perugia). Nakon povratka u Rim studira teologiju te poučava studente s Collegiuma Romanuma i Germanicuma. Vrativši se u Dubrovnik 1749, postao je prvi predavač na netom osnovanu filozofskom studiju. Kako je tečaj ubrzo ugasnuo zbog slaba zanimanja, B. je obavljao pastoralne misije u Dubrovniku i okolici. Bio je revni propovjednik bratovštine Dobre smrti, o čemu je ostavio i pismeno svjedočenje (autograf 64-ju njegovih propovijedi na hrvatskom nalazi se u arhivu Venecijansko-milanske isusovačke provincije u Padovi). — Zarana je pokazao pjesničke sklonosti. Pisao je, isključivo na latinskom, religiozno-nabožne, prigodničarske i bukoličko- pastoralne pjesme različitih vrsta (elegije, epigrami, ode, ekloge i dr.). Sačuvalo se i nekoliko prepjeva s talijanskog na latinski. Njegovu pjesmu u smrt dubrovačkog latinista V. Petrovića, i elegiju o čudima Sv. Alojzija tiskao je 1803. F. M. Appendini (Notizie, 2), a tri nabožne pjesme (Christus resurgens, Virginibus Christo desponsis epithalamium, S. Aloysius jussus a deo mentem advertere) i jednu prigodnicu, posvećenu pjesniku Ignjatu Đurđeviću, uvrstio je 1811. U. Appendini u antologiju dubrovačkih pjesnika (Carmina, II dio). Veći dio Bolićeva pjesništva ostao je u rukopisu, kao i odulji pjesnički panegirički govor iz 1754 (20 pjesama) u čast vojvode de Beryja (Charles de France, duc de Berry, unuk Luja XIV). B. je, poput mnogih dubrovačkih pjesnika, parafrazirao klasične uzore (sačuvana su dva prepjeva Horacijevih oda) i pjevao u čast Lukrecija (De Natura Roris Carmen, stylo Lucretii) i Ovidija (Cupidinis in Aurum Metamorphosis). Neki su mu pripisivali latinski prijevod poznate pjeme P. Metastasija La Liberta a Nice (odnosno Grazie agl’inganni tuoi), što se danas pridaje njegovu rođaku I. K. Anđeliću. Rukopisi njegovih djela pohranjeni su u Zavodu za povijesne znanosti Istraživačkog centra JAZU u Dubrovniku (Rukopisi Bizar), u Knjižnici Male braće i Historijskom arhivu. — Bolićevo pjesništvo ostalo je gotovo potpuno prešućeno, a za njegove prepjeve (Horacija) V. Vratović kaže da su »netalentirano prepričavanje originala, uz rijetke mjestimične proplamsaje inventivnosti«. Više se spominju njegove zasluge za dubrovačko školstvo.