BOMARTIN

BOMARTIN (Bonmartin), obitelj talijanskog podrijetla doseljena iz mjesta Monselice kod Venecije na Krk. Posjedovala je zemlje i kuće u Krku i Dubašnici. God. 1553. navedeni su u popisu krčkih plemića u izvještaju mletačkih sindika G. B. Giustiniana i A. Dieda La Relazione di Dalmazia. Osnivač obitelji u Krku Ivan Franjo prvi je put spomenut u ispravi iz 1486. kao »Sr Joannes de Bonmartin de Monteselice habitator Veglae«. U crkvici Sv. Franje trećoredskog samostana u Krku nalazi se nadgrobna ploča s njegovim imenom i nadnevkom 5. IX 1486, što nije nadnevak njegove smrti, jer se spominje i nakon te godine. Prvi mletački providur na Krku A. Vinciguerra u spisu Ordinationes et reformationes (1489) naziva ga plemićem i ubraja među one koje je krčki knez Ivan VII Mladi oslobodio daćâ. Po podatku krčkog povjesničara I. Feretića da »Bomartini bijahu pisari iliti kanceliri frankopanski«, može se pretpostaviti da je to bio razlog Ivanova dolaska u Krk, nakon što je knez Ivan VII Mladi postao 1451. gospodarom otoka. U XVI i kasnijim stoljećima bilo je u obitelji notarâ i odvjetnikâ. Kao notari spominju se Franjo (1560, 1568, 1571) i Ivan Franjo (1572, 1588); 1657. navodi se notar Ivan Franjo, ali to vjerojatno nije ista osoba. Odvjetnici su bili Andrija (1718) i Bernardin (1724). U popisu pučanstva na otoku Krku 1770. naveden je Andrija, potknežin u Vrbniku. U XVIII st. spominju se i braća Bernardin i Alvise, vlasnici trabakula u Malinskoj (1747). Nije poznato kad je obitelj izumrla. Spisi s njezinim podacima čuvaju se u Biskupskom arhivu, Arhivu Stolnog kaptola i Arhivu župnog ureda u Krku.