Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

KONČAR, Rade, političar (Končarev Kraj kraj Plitvičkih Jezera, 6. VIII. 1911 — Šibenik, 22. V. 1942). Bravarstvo učio u Leskovcu 1922–25, višu obrtničku majstorsku školu polazio 1929–32. u Beogradu. Radio kao bravarski pomoćnik u Leskovcu i Grdelici 1925 –26. te 1927–34. kao monter u beogradskoj Direkciji tramvaja i osvetljenja, u kojoj je pristupio SKOJ-u 1932. i KPJ 1933. Od te godine vodio tzv. ćeliju SKOJ-a te ogranak Saveza metalskih radnika Jugoslavije (SMRJ); za vojne službe uhićen 1934. zbog komunističke djelatnosti i osuđen na godinu dana zatvora. Preselivši se u Zagreb, postao je članom mjesnoga odbora bravarske sekcije SMRJ 1935. i Mjesnoga komiteta KPJ 1936, kad se zaposlio u tvrtki Jugoslavensko Siemens d. d., gdje je također bio na čelu ogranaka tih organizacija. Opet je zatočen potkraj godine, no u listopadu 1937. beogradski Sud za zaštitu države oslobodio ga je zbog nedokazane veze s komunistima. God. 1938. imenovan je u zagrebački Oblasni odbor i Centralnu upravu SMRJ, a 1939 – zbog uspjeha na tom području – i u Centralnu sindikalnu komisiju KPJ. Kao pouzdanik J. Broza i CK KPJ 1939–40. glavni je oslonac njihove politike preustroja KPH; u ljeto 1939. član je njezina privremena vodstva, od jeseni član Politbiroa CK KPH te njezin neformalni sekretar (I. Jelić); potkraj te godine ušao je i u CK KPJ. Od siječnja 1940. živi u ilegali u Zagrebu, osim od siječnja do travnja 1941. kad djeluje u Srbiji. Od travnja 1940. organizacijski sekretar KPH (Jelić prema V. Bakariću), u kolovozu na Prvoj konferenciji KPH izabran za sekretara njezina CK, a članom Politbiroa CK KPJ postao u listopadu. Nakon uspostave NDH proveo pripreme za gerilski otpor, koji je nakon napadaja na SSSR 22. VI. CK KPH pod njegovim vodstvom započeo organiziranjem diverzija na zagrebačkom području, što je u srpnju – kad je imenovan sekretarom Operativnoga rukovodstva KPH – prema naputcima CK KPJ preraslo u oružani ustanak. U drugoj pol. srpnja boravio u Karlovcu i na Kordunu radi planiranja napadaja na ustaške postrojbe i osnutka partizanskih odreda, a tijekom kolovoza i rujna u Zagrebu potaknuo ili koordinirao više oružanih pothvata. Potkraj rujna sudjelovao je na savjetovanju Vrhovnoga štaba u Stolicama, potom prešao u Split radi preustroja KPH i organiziranja partizanskoga pokreta u južnoj Hrvatskoj. Pripremivši bombaške napadaje na talijanske vojnike, u pol. studenoga ranjen je i uhićen u Splitu; unatoč nastojanjima partizana i oblasti NDH da ga se zamijeni za zarobljene talijanske časnike, odn. zatočene komuniste, talijanski Specijalni sud za Dalmaciju u Šibeniku osudio ga je 21. V. 1942. na smrt te je sutradan strijeljan s još 25 komunista i njihovih podupiratelja. Od 1940. do 1941. bio je član uredništva Vjesnika te surađivao u glasilu KPH Srp i čekić. Dio korespondencije, napose posljednje javljanje iz zatvora, objavljen mu je u izdanjima Vjesnik (1942), Slobodna Dalmacija (1954), Oganj i ruža (Zagreb 1956), Sudbonosna pisma, 2 (Zagreb 1960) i Zbornik sjećanja Zagreb 19411945, 3 (Zagreb 1984). — U kolovozu 1942. CK KPJ proglasio ga je narodnim herojem. U njegovoj rodnoj kući otvoren je 1959. memorijalni muzej (opustošen za Domovinskoga rata). Po njem je nazvana zagrebačka tvornica električnih strojeva (danas Končar – Elektroindustrija d. d.). Spomenike su mu, među ostalim, izradili V. Radauš, V. Bakić i N. Njirić. Služio se konspirativnim imenima Štef, Brk, Brko i Ivan Reić.

LIT.: Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu jugoslovenskih naroda, II/2–5; V/1–4. Beograd 1952–1954. — N. Kadija: Narodni heroj Rade Končar. Zagreb 19532. — D. Gizdić: Dalmacija 1941. Zagreb 19592. — Milosti ne tražim. Zapisi i uspomene o narodnom heroju Radi Končaru. Zagreb 1959. — Četrdeset godina, 3–6. Beograd 1960–1961. — Z. Štaubringer: Rade Končar. Beograd 1964. — I. Šibl: Zagreb tisuću devetsto četrdeset prve. Zagreb 1967. — Metalci Jugoslavije, 1. Zagreb 1967, str. 199–210, 215–217; 2. str. 285, 292, 315, 320. — Djelatnost KPJ do aprila 1941. na području Karlovca, Korduna, Like i Pokuplja. Karlovac 1969. — Vjesnik Jedinstvene narodno-oslobodilačke fronte Hrvatske 1941–1945 (izbor), 1–2. Zagreb 1970. — I. Matović: Rade Končar. Metalac čvršći od čelika. Gornji Milanovac 1973. — Sisak i Banija u revolucionarnom radničkom pokretu i ustanku 1941 (zbornik). Sisak 1974. — I. Očak i J. Popović: Končar. Sekretar Partije. Zagreb 1976. — Sjeverozapadna Hrvatska u NOB-u i socijalističkoj revoluciji (zbornik). Varaždin 1976. — D. Korać: Narodna vlast u Zagrebu i okolici 1941–1945. Zagreb 1978. — S. Kvesić: Dalmacija u narodnooslobodilačkoj borbi. Split 19792, 162–170, 173–174. — M. Sentić i N. Lengel-Krizman: Revolucionarni Zagreb 1918–1945. Zagreb 1979, 76–77, 86, 91 –92, 98, 103. — S. Ugarković i I. Očak: Zagreb, grad heroj. Zagreb 1979. — I. Jelić: Komunistička partija Hrvatske 1937–1945, 1. Zagreb 1981, str. 72, 260–261, 287, 396–398; 2. str. 21, 23, 59, 61–62, 66, 68–71, 78, 81–82, 95, 105–107, 109–110, 113, 197. — Građa za povijest narodnooslobodilačke borbe u sjeverozapadnoj Hrvatskoj 1941–1945, 1–3. Zagreb 1981–1984. — Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji 1941–1945. Zbornik dokumenata, 1–2. Split 1981–1982. — Glavni štab NOV i PO Hrvatske. Dokumenti 1941. Zagreb 1982. — Zbornik sjećanja Zagreb 1941–1945, 1–3. Zagreb 1982–1984. — J. Broz Tito: Sabrana djela, 4–8. Beograd 1983. — J. Popović: Rade Končar Brko: životni put i revolucionarno djelo. Gornji Milanovac 1983. — Revolucionarni omladinski pokret u Zagrebu 1941 –1945, 1–2. Zagreb 1984. — Črnomerec u narodno-oslobodilačkoj borbi. Zagreb 1985. — Dokumenti centralnih organa KPJ. NOR i revolucija (1941–1945), 1–6, 8. Beograd 1985–1988. — Glavni štab NOV i PO Hrvatske. Dokumenti 1942, 1–2. Zagreb 1985. — Memorijalni muzej Rade Končara u Končarevu Kraju. Zagreb 1985. — I. Jelić: Tragedija u Kerestincu. Zagreb 1986. — D. Korać: Kordun i Banija u narodnooslobodilačkoj borbi i socijalističkoj revoluciji. Zagreb 1986. — I. Šibl: Sjećanja, 1. Zagreb 1986. — Zapisnici sa sednica Politbiroa Centralnog komiteta KPJ (11. jun 1945 – 7. jul 1948). Beograd 1995.
 
Dino Mujadžević (2009)