Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

BONFIOL, pelješka pomorska i brodovlasnička obitelj. Njezini članovi nastanili su se u Stankovićima kod Orebića, kamo su vjerojatno bili doselili u XVI st. iz Italije. Poslije su se neki ogranci nastanili u Orebiću i Veneciji. Obiteljsko ime nalazi se i u oblicima Bonfiolo i Buonfigliolo. Prvi poznati član Rusko Ivanov (rođ. oko 1545) spominje se 1577. kao zapovjednik galijuna. U XVII st. mnogi su Bonfioli zapovijedali brodovima dubrovačke i mletačke zastave ili bili njihovim suvlasnicima. Posebno se ističu braća Ivan (oko 1565–1624), Mato (oko 1565–1634) i Rusko (oko 1570–1634), sinovi Stjepana Ivanova, suvlasnika galijuna (1611–1628). Braća su 1607–21. prevozila žita iz Albanije. Među istaknutijim pelješkim pomorcima u XVII st. bila su braća Ivan Matov (rođ. oko 1610) i Jakov Matov (rođ. oko 1605), koji se oženio Anom, kćeri dubrovačkog pjesnika Horacija Mažibradića. U popisu stanovništva Dubrovačke Republike (1673/74) navedene su u Stankovićima dvije obitelji B. i njihovi ogranci Glavašević i Milinko (ukupno pet kuća). U XVIII st. istaknuti članovi obitelji djeluju u Veneciji. Vicko Ruskov (oko 1705–1777) bio je zapovjednik (1722–63) i suvlasnik (1722–77) brodova dubrovačke i mletačke zastave, a od 1765. trgovac u Veneciji, gdje je od 1771. činovnik u uredu Provveditori all’armar, kojemu je u nadležnosti bilo popunjavanje posada na brodovima mletačke trgovačke i državne mornarice. C. Fisković navodi da je u Stankovićima dao sagraditi crkvu Sv. Antuna Padovanskog i sa sinom Ruskom (Roko; rođ. 1737) obdario franjevačku crkvu u Kuni. Rusko je bio najistaknutiji član obitelji u XVIII st. Bavio se trgovačkim poslovima u Veneciji i 1777–1805. bio suvlasnik osamnaest brodova dubrovačke zastave, među njima i nekih koje su gradili njegovi rođaci pelješki pomorci Fiskovići. Ruskova prepiska s Fiskovićima pohranjena je u Arhivskoj zbirci Cvita Fiskovića u Orebiću, koji ju je dijelom i objavio. Osim trgovačkim, Rusko se bavio i novčarskim poslovima, kreditiranjem peljeških pomoraca te diplomatskom djelatnošću. Od 1782. povjerenik je Dubrovačke Republike u Veneciji, od 1798. njezin otpravnik poslova u Cisalpinskoj Republici u Milanu, a od 1806. povjerenik i generalni konzul u Veneciji. Njegova kuća u Veneciji bila je okupljalište Dubrovčana. U njoj je 1773. boravio neko vrijeme R. J. Bošković, a oko 1796. pjesnik i bibliofil Ivan Bizar (sin Ruskove sestre Marije). Trgovac Vicko Antunov (rođ. 1745) nastanio se 1781. u Veneciji, gdje se bavio i pomorskim osiguranjem. Nakon propasti Dubrovačke Republike (1808) opala je ekonomska moć obitelji i smanjio se broj njezinih članova, ali su oni i tijekom XIX st. pomorci, no s neznatnim udjelom u vlasništvu brodova. Posljednji muški član obitelji Vicko Matov (rođ. 1879) nastanio se na prijelomu iz XIX u XX st. u Argentini. Obitelj je izumrla sredinom XX st. — Podaci o Bonfiolima čuvaju se u Historijskom arhivu u Dubrovniku, Arhivu Župnog ureda u Orebiću, Arhivu franjevačkog samostana Gospe od Anđela u Gurićima kod Orebića te u Archivio di Stato u Veneciji.

LIT.: Obitelj. — S. Vekarić: Prilozi za povijest pelješkog pomorstva u XVII i XVIII stoljeću. Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, 3(1954) str. 529–531, 534, 536, 538–539. — Z. Šundrica: Popis stanovništva Dubrovačke Republike iz 1673/74. godine. Arhivski vjesnik, 2(1959) str. 449. — S. Vekarić: Pelješki jedrenjaci. Split 1960. — B. Hrabak: Izvoz žitarica iz Osmanlijskog carstva u XIV, XV i XVI stoleću. Priština 1971. — J. Luetić: Pomorci i jedrenjaci Republike Dubrovačke. Zagreb 1984, 154, 162. — N. Vekarić: Genealoški prikaz roda Bizar. Pelješki zbornik, 3(1984) str. 157, 159, 161, 164, 166, 171, 172, 181. — Isti: Pelješki brodovlasnički krug. Ibid., 4(1987) str. 55–57, 59, 66. — N. i S. Vekarić: Pomorci i vlasnici brodova duge plovidbe do 1900. godine. Ibid., str. 100–102. — Isti: Brodovi u vlasništvu Pelješčana i strani brodovi na kojima su Pelješčani zapovjednici. Ibid., str. 326–328, 333, 335, 337, 339–344, 347–349, 351, 357–359, 361–367, 369–371, 373–374, 380–383. — S. Vekarić: 300 godina pelješkog brodarstva duge plovidbe. Ibid., str. 12, 15, 21–24, 28, 37. — Jakov Matov. — J. Luetić: Nekoliko vijesti o dubrovačkim brodovima zadnjih decenija XVII stoljeća. Dubrovačko pomorstvo (spomenica). Dubrovnik 1952, 197. — Rusko (Roko). — J. Radonić: Dubrovačka akta i povelje, 5. Beograd 1951. — C. Fisković: Putovanje pelješkog jedrenjaka s kraja XVIII i početkom XIX stoljeća. Pomorski zbornik, 2. Zagreb 1962, 1750–1754, 1756–1757, 1760, 1767, 1769–1770, 1772–1774, 1756–1757, 1779–1781. — V. Ivančević: Roko Bonfiol. Dubrovački horizonti, 2(1970) 4, str. 41–43. — C. Fisković: Ivo Bizar i likovne umjetnosti. Anali Zavoda za povijesne znanosti Istraživačkog centra JAZU u Dubrovniku, 17(1979) str. 284–285, 290–291, 306.
 
Nenad Vekarić (1989)