BONIFACIJ, Natal

BONIFACIJ, Natal (Natale Bonifazio, Natalis Bonifacius Dalmata, Natale di Girolamo Bonifacio, Natale Bonifacio Dalmata, Natal Bonifacio da Sibenico, Nadal Bonifacio, Bonifatio, Božo Bonifačić), bakrorezac i kartograf (Šibenik 23. XII 1538 — Šibenik, 23. II 1592). Po muškoj lozi pripadao je staromu šibenskom plemstvu a po ženskoj potomak je bosanskih Zlatarićâ i Pilovnićâ. Djelovao je najprije u Veneciji 1570–74, gdje se možda i školovao, a zatim u Rimu, kamo je došao u povodu vjerskih jubileja 1575. Tu je obolio i zadržao se, oženivši se Maddalenom Guerrini. Obnašao je mnoge časti u rimskornu ilirskom Zavodu Sv. Jeronima: član, kustos bratovštine, sindik, revizor i kamerlengo. Iz Rima se u siječnju 1592. vratio u Šibenik, gdje je ubrzo umro. — Radio je bakroreze prema predlošcima istaknutih suvremenih umjetnika, vedute i tlocrte gradova, zemljopisne karte i ilustracije za knjige. Sačuvalo se pedesetak njegovih autentičnih bakroreza, među kojima je najstariji onaj iz 1571. s prikazom Sv. Jeronima, izveden prema Tizianu. Rezao je u bakru i druge slike toga poznatog umjetnika te djela Rafaela, Taddea i Federica Zuccarija i dr. Najpoznatiji Bonifacijevi originalni bakrorezi nalaze se u djelu rimskog arhitekta Domenica Fontane Del modo tenuto nel trasportare l’obelisco vaticano et delle fabbriche di N. S. Sisto V (Rim 1590¹, Napulj 1604²), u kojemu se opisuju prijenos vatikanskog obeliska, kao i druge građevine, što ih je dao podignuti papa Siksto V. U prvom dijelu te knjige, uz portret D. Fontane, nalazi se 14 velikih Bonifacijevih bakroreza koji prikazuju prijenos i podizanje velikoga egipatskog obeliska na Trgu Sv. Petra u Rimu (otisak s prizorom podizanja čuva se u Bogišićevoj grafičkoj zbirci u Cavtatu), a u drugom je 26 bakroreza s tlocrtima, presjecima, pročeljima i arhitektonskim detaljima građevina, među kojima se ističe onaj s prikazom crkve Sv. Petra u gradnji. Ti radovi odaju Bonifacijevo grafičko umijeće, visoku likovnu kvalitetu i neosporna su kulturno-povijesnog značenja. B. je ilustrirao bakrorezima i druga djela, npr. knjigu Giovannija Zuallarda o putovanju u Jeruzalem i druga mjesta Svete Zemlje sa zemljopisnim kartama i tlocrtima crkava (Rim 1587¹, 1595²) i onu kneza Fabrizija o životu i djelima pape Grgura XIII (Rim 1588) sa 251 ilustracijom i vinjetama biblijskih, mitoloških i alegorijskih prizora. Među kartografskim radovima najznatnije je Bonifacijevo djelo atlas zemljopisnih karata ilirskih pokrajina, tj. južnoslavenskih zemalja, izrađen za kolegij Sv. Jeronima, kako bi ta rimska bratovština znala iz kojih zemalja imaju hodočasnici kao »Iliri« uživati pravo stana, hrane i potpore u njezinu gostinjcu. Atlas nije graviran ni tiskan. U knjizi su uz zemljopisne karte bili i likovi slavnih ljudi, prikazi gradova, grbovi slavenskih zemalja i narodne nošnje. To djelo kapitalne važnosti, posvećeno Faustu Vrančiću, nije sačuvano, ali se o njemu zna prema izvorima. Izradio je također 14 zemljopisnih karata otočja Jonskoga mora te 3 karte talijanskih pokrajina Abruzza i Kalabrije (reproducirao 1590. A. Ortelius u svom djelu Theatrum orbis terrarum) i Napuljske Kraljevine (1591). — U svojim bakrorezima B. je spojio kasnorenesansne i manirističke oblike, ukrasivši ilustracije raskošnim dekorativnim elementima.