Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

BORČIĆ, Lovro, političar (Split, 12. I 1845 — Trst, 7. IX 1911). Osnovnu i srednju školu završio je u Splitu, studij fizike i matematike na bečkom Sveučilištu. Od 1864. suplent, od 1867. pravi učitelj u Velikoj splitskoj realci. God. 1873–75. profesor je u nižoj realnoj gimnaziji u Šibeniku i njezin privremeni ravnatelj Ženskog učiteljišta (preparandija) u Dubrovniku. U studenom 1877. imenovan je privremenim ravnateljem, a 1875–77. prvi nadučitelj i privremeni ravnatelj Velike realke i pomorske škole (do ukidanja 1879) u Splitu, a od 1878. do umirovljenja 1899. njezin je stalni ravnatelj. God 1880–99. potpredsjednik je c. k. kotarskog školskog vijeća, 1880–93. predsjednik ispitnog povjerenstva za voditelje lokomotiva, 1883–87. potpredsjednik mjesnoga školskog vijeća. God. 1868. kao član Narodne čitaonice – član je i Slavjanskog napretka – sa skupinom narodnjaka zauzima se za osnivanje Prve pučke dalmatinske banke u Splitu (1871). U Čitaonici je 1872. održao predavanje o sunčanoj energiji (Narodni list, 1872, 33). God. 1875. objelodanio je Načela fizike, udžbenik namijenjen gimnazijama, polažući njime temelje uvođenju hrvatskoga jezika u školama. Suprotstavio se zaključku Dalmatinskog sabora da realne gimnazije treba postupno preobraziti u teorijsko-praktične obrtne škole (Narod, 1885, 99; 1886, 1). God. 1882. nakon izborne pobjede narodnjaka i preuzimanja splitske općinske uprave iz ruku autonomaša, B. postaje općinski vijećnik u Splitu i blizak suradnik G. Bulata. God. 1885–1907. zastupnik je u Carevinskom vijeću u Beču. Od 1887. zastupa Split u Dalmatinskom saboru. Često je biran u Financijski odbor i Odbor sedmorice, a 1889–1911. zamjenik je prisjednika Zemaljskog odbora. Pripada Narodnoj stranci od studentskih dana (Narodna hrvatska stranka od 1889), odn. Hrvatskoj stranci, nakon spajanja s pravaškim strujama 1905. Istupom u Carevinskom vijeću u Beču (Narodni list, 1888, 34) B. se zauzima za zaključak Dalmatinskog sabora o porabi hrvatskog jezika u upravi te se 1891. suprotstavlja preferiranju austrijskih i mađarskih pomorskih časnika na štetu hrvatskih pri sklapanju novog ugovora s tršćanskim Lloydom (Obzor, 1891, 155). Od 1888. u Carevinskom vijeću više se puta suprotstavlja trgovačkom ugovoru s Italijom (Narodni list, 1888, 13 i 14), napose tzv. vinskoj klauzuli, koja je prouzročila vinogradarsku krizu u Dalmaciji, te odredbama o ribarstvu (Narodni list, 1892, 10, 11, 12, 50), ali je ipak glasovao za potpisivanje ugovora s Italijom. U svojim istupima kritizirao je politiku povlašćivanja spram tršćanskog Lloyda, kojom se ovome omogućivala nelojalna konkurencija dalmatinskim parobrodarskim društvima (Rivista della marina mercantile e della pesca, 1891, 8 i 9; Narod, 1892, 52). Više puta podvrgnuo je kritici financijske proračune kojima se zapostavljala Dalmacija ili školstvo u okviru pokrajinskog proračuna. Vičan financijskim pitanjima, dao je podlogu G. Bulatu u kritici vođenja Bajamontijeve Associazione dalmatica te polemizirao s A. Bajamontijem i nakon preuzimanja splitske općine od Narodne stranke. B. je 1889. prilikom rascjepa u Narodnoj stranci bio jedan od potpisnika Proglasa o potrebi jedinstva. God. 1891. zajedno s ostalim narodnjačkim dalmatinskim zastupnicima u Carevinskom vijeću stupa u konzervativni ili Hohenwartov klub zbog bojazni od premoći njemačkih liberala s pridruženim poljskim zastupnicima. Dvije godine kasnije istupa iz Hohenwartova kluba i pridružuje se s drugim narodnjačkim zastupnicima iz Dalmacije Hrvatsko- slovenskom klubu. Bio je pristaša politike koja je za nevelike ustupke u Dalmaciji (poneka škola, cesta, uskotračna željeznica, zajam i sl.) u ključnim trenucima podupirala politiku bečkih vladajućih slojeva. Zbog toga je uglavnom u službenim prilikama prihvaćao neisticanje zahtjeva za sjedinjenjem Dalmacije s ostalim hrvatskim zemljama iako je bio njezin pobornik. Borčićevi važniji istupi, napose u Carevinskom vijeću, tiskani su, cjelovito ili djelomice, u zadarskomu Narodnom listu (1872, 1888, 1889, 1892), Narodu (1885, 1886, 1892, 1894), Našoj slozi (1888), Jedinstvu (1889, 1901), Obzoru (1891) i Našem jedinstvu (1905). Govori, izvještaji, upiti, polemike i dr. u Dalmatinskom saboru nalaze se u Brzopisnim izvješćima... zasjedanja pokrajinskoga sabora dalmatinskoga (Zadar 1890–1912). Bio je imenovan nosiocem viteza carskog reda Franje Josipa.

DJELA: Načela fizike osnovane na temelju uzdržavanja sile, 1. Kraljevica 1875. — Zaključak sabora i naše realke. Split 1886.
 
LIT.: (J. Torbar): Načela fizike osnovane na temelju uzdržavanja sile. Priuredio Lovro Borčić. Vienac, 8(1876) 17, str. 286–287. — Programma dell’ I. R. scuola reale superiore e riunita I. R. scuola nautica in Spalato, 1878/79, str. 41, 43; 1879/80, str. 50. — Godišnja izvješća o C. k. velikoj realci u Splitu za školske godine 1880/81–1898/99. — Prvi program C. k. ženskog učiteljišta u Dubrovniku, 1884/85, str. 34, 43, 44. — J. Biankini: (O izjavi zastupnika Borčića, da je neprijatelj Splita). Narodni list, 31(1892) 71, str. 3. — J. Ibler: Odgovor dalmatinske narodne stranke. Narodne novine, 62(1896) 195, str. 2–3. — (F. Supilo): Hrvatsko-slovenski klub. Crvena Hrvatska; 6(1896) 50, str. 1. — (Nekrolozi): Crvena Hrvatska, 21(1911) 73, str. 1; Narodni list, 50(1911) 73, str. 3. — Proslava četrdesetgodišnjice Prve pučke dalmatinske banke u Splitu. Split 1911. — J. Grabovac: Pobjeda narodne misli u Splitu. Mogućnosti, 5(1958) 6, str. 471. — Hrvatski narodni preporod u Dalmaciji i Istri. Zbornik. Zagreb 1969. — G. Novak: Povijest Splita, 4. Split 19782. — I. Perić: Dalmatinski sabor 1861–1912 (1918). Zadar 1978. — T. Macan: Miho Klaić. Zagreb 1980. — Ž. Dadić: Povijest egzaktnih znanosti u Hrvata, 2. Zagreb 1982. — B. Radica: Lovro Borčić. Hrvatski narodni preporod u Splitu 1882 (zbornik). Split 1982, 34–36. — Hrvatski narodni preporod u Splitu (zbornik). Split 1984, 11, 17, 322–323, 328.
 
Mladen Švab (1989)