BORISLAVIĆ, Grgur

BORISLAVIĆ, Grgur (Gregor, Gregorij), pisac glagoljaš (Modruš, druga pol. XIV st.). Pisac je najstarijega sačuvanog hrvatsko-glagoljskog zbornika iz 1375, nazvana Borislavićevim (danas u Nacionalnoj biblioteci u Parizu, Code Slave 73), u kolofonu kojega se čita: »sie knigi pisah’ e Gregorii s(i)n Mar'tina Borislavića is’ Modruš’ s’ Gorice«. Pisao ga je za »prizidnice«, redovnice samostana Sv. Julijana u Šibeniku. Nekoliko tekstova pisali su 1379. »Stipan pisac« te »prvad Mikula« iz Istre. Borislavićev zbornik ima 296 pergamenskih listova, sadržava liturgijske i biblijske tekstove (dijelove misala i evanđeoske tekstove, brevijarske oficije, psaltir, biblijske molitve i himne te ritualne tekstove), ali i spise širega književnog interesa (neliturgijske molitve, apokrifnu legendu o 12 petaka, apokrifnrr epistolu o štovanju nedjelje te opsežnu legendu svete Margarite). Stari zapisi iz 1415. o postojanju, posjedovanju i prodaji jednoga glagoljskog brevijara napisana »per olim magistrum Gregorium de Modrussia« navode na zaključak da je B. bio pisac i takve knjige (M. Tadin). — B. pripada ličko-krbavskom kulturnom krugu, središtu hrvatskoga glagoljaštva u XIV i XV st., znatnom po svojoj posredničkoj ulozi u prenošenju glagoljskih tekstova iz obalnih središta (Zadar, Nin) prema sjevernijim krajevima (Pokuplje, Kvarner, Istra). Sâm Borislavićev zbornik prvi je primjer prijelazne razvojne faze zborničkih tekstova, kojim se tematsko-sadržajni sastav hrvatskoga liturgijskog repertorija najstarijeg razdoblja proširuje neliturgijskim tekstovima, što će zbornici koji su slijedili (npr. Ivančićev iz XIV/XV. st.) sadržajno obogaćivati i prerastati u manuale neliturgijskih književnih tekstova.