Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

BORNA, knez primorske Hrvatske (? — na početku 821). Spominje se prvi put 818. u Einhardovim analima kao dux Guduscanorum (Gačana), zatim 819. kao dux Dalmatiae, a 821. kao dux Dalmatiae atque Liburniae. Starija historiografija, oslanjajući se na rano datiranje Višeslavove krstionice, drži Bornu Višeslavovim nasljednikom, pa i sinom. God. 814. zajedno s knezom Ljudevitom Posavskim (dux Pannoniae inferioris) pošao se u Paderborn pokloniti caru Ludoviku Pobožnom prilikom njegova stupanja na franačko prijestolje. Kako pitanje granica između bizantske Dalmacije i hrvatskoga kneževskog područja nije bilo riješeno Aachenskim mirom 812, B. prihvaća vrhovništvo Franaka protiv presizanja bizantskih gradova, što djelomice razjašnjuje i njegovo kasnije suprotstavljanje Ljudevitu, koji je uživao potporu Bizanta. Međutim, čini se da su se nesuglasice između Borne i Ljudevita pojavile već prilikom zasjedanja dvorskog vijeća 818. u Aachenu. Kad je 819. Ljudevit podignuo ustanak protiv Franaka, B. mu se suprotstavio te su zametnuli bitku kod Kupe. Borni se pridružio Ljudevitov tast Dragomuž (Dragomusos), koji je u bitki poginuo, a na Ljudevitovu stranu prešli su Gačani (stanovnici Gacke župe sa središtem u Otočcu). Unatoč tešku porazu, B. se spasio uz pomoć tjelesnih čuvara te poslije uspio ponovno podvrgnuti pod svoju vlast Gačane. Za nove Ljudevitove provale u Dalmaciju, kad je ovaj »ognjem i mačem« pustošio Borninu zemlju, bio je prisiljen izbjeći otvorenu bitku te se povukao u svoje utvrde. Tek je povremenim iznenadnim napadima u bok i leđa uznemirivao Ljudevitovu vojsku. Prema suvremenim izvorima, u siječnju 820. uputio je caru poslanstvo s izvještajem da je u borbama, nakon kojih se Ljudevit povukao, osim ratnog plijena, ubio 3000 njegovih vojnika i oteo više od 300 konja. Otišavši zatim Ludoviku u Aachen, sudjelovao je u savjetovanju o načinu borbe protiv Ljudevita. Ne zna se da li je bio sudionikom kasnijih ratnih operacija, jer već iduće godine umire (prema Einhardovim analima, a prema Theganovu djelu Vita Hludovici, bio je ubijen). Naslijedio ga je Vladislav (prema Theganu, njegov nećak). — Jedno od spornih historiografskih pitanja u vezi s Bornom jest njegovo poistovjećivanje s Porgom (Porinom) iz 31. glave Porfirogenetova djela De administrando imperio. Za razliku od F. Šišića, koji Bornu poistovjećuje s Branimirom, pristaše tzv. franačke teorije o pokrštenju Hrvata (E. Dümmler, Lj. Hauptmann, B. Grafenauer, Nada Klaić, L. Margetić) drže Porgu i Bornu istom osobom. Inspiriran hrvatskom povjesnicom prvih desetljeća IX st., V. Lisinski skladao je 1851. operu Porin, praizvedenu 1897.

LIT.: E. L. Dümmler: Über die älteste Geschichte der Slawen in Dalmatien (549–928). Wien 1856, 390. — F. Rački: Documenta historiae Chroaticae periodum antiquam illustrantia. Zagrabiae 1877. — F. Šišić: Genealoški prilozi o hrvatskoj narodnoj dinastiji. Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva, NS 13(1913–14) str. 18–48. — Isti: Povijest Hrvata u doba narodnih vladara. Zagreb 1925. — Lj. Hauptmann: Konstantin Porfirogenit o porijeklu stanovništva dubrovačkoga zaleđa. Zbornik iz dubrovačke prošlosti Milanu Rešetaru o 70-oj godišnjici života. Dubrovnik 1931, 19. — B. Grafenauer: Prilog kritici Konstantina Porfirogeneta o doseljenju Hrvata. Historijski zbornik, 5(1952) 1/2, str. 26. — Isti: Vprašanje konca Kocljeve vlade v Spodnji Panoniji. Zgodovinski časopis, 6–7(1952–53) str. 171–172. — M. Suić: Granice Liburnije kroz stoljeća. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 2(1955) str. 288–290. — N. Klaić: Svetislav M. Prvanović, Ko je bio hrvatski knez Borna. . . Historijski zbornik, 10(1957) str. 258–259. — S. M. Prvanović: Ko je bio hrvatski knez Borna. (Da li je poreklom iz istočne Srbije.) Rad JAZU, 1957, 311, str. 301–310. — S. Antoljak: Da li bi se još nešto moglo reći o hrvatskim knezovima Borni i Ljudevitu Posavskom. Godišen zbornik. Filozofski fakultet na Univerzitetot vo Skopje, 1967, 19, str. 129–138. — R. Novaković: Teze za raspravu o knezu Borni. (Istorijsko-geografski pristup.) Prilozi za književnost jezik istoriju i folklor, 1971, XXXVII/3–4, str. 169–189. — Glossar zur Frühmittelalterlichen Geschichte im östlichen Europa, 2. Wiesbaden 1973, 130–132. — N. Klaić: Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku. Zagreb 1975 2. — L. Margetić: Konstantin Porfirogenet i vrijeme dolaska Hrvata. Zbornik Historijskog zavoda JAZU, 8(1977) str. 22, 25–26, 31. — R. Katičić: Filološka razmatranja uz izvore o začecima hrvatske države. Starohrvatska prosvjeta 5. III 1986, 16; str. 80, 85–87.
 
Josip Lučić i Redakcija (1989)