BORNA

BORNA, knez primorske Hrvatske (? — na početku 821). Spominje se prvi put 818. u Einhardovim analima kao dux Guduscanorum (Gačana), zatim 819. kao dux Dalmatiae, a 821. kao dux Dalmatiae atque Liburniae. Starija historiografija, oslanjajući se na rano datiranje Višeslavove krstionice, drži Bornu Višeslavovim nasljednikom, pa i sinom. God. 814. zajedno s knezom Ljudevitom Posavskim (dux Pannoniae inferioris) pošao se u Paderborn pokloniti caru Ludoviku Pobožnom prilikom njegova stupanja na franačko prijestolje. Kako pitanje granica između bizantske Dalmacije i hrvatskoga kneževskog područja nije bilo riješeno Aachenskim mirom 812, B. prihvaća vrhovništvo Franaka protiv presizanja bizantskih gradova, što djelomice razjašnjuje i njegovo kasnije suprotstavljanje Ljudevitu, koji je uživao potporu Bizanta. Međutim, čini se da su se nesuglasice između Borne i Ljudevita pojavile već prilikom zasjedanja dvorskog vijeća 818. u Aachenu. Kad je 819. Ljudevit podignuo ustanak protiv Franaka, B. mu se suprotstavio te su zametnuli bitku kod Kupe. Borni se pridružio Ljudevitov tast Dragomuž (Dragomusos), koji je u bitki poginuo, a na Ljudevitovu stranu prešli su Gačani (stanovnici Gacke župe sa središtem u Otočcu). Unatoč tešku porazu, B. se spasio uz pomoć tjelesnih čuvara te poslije uspio ponovno podvrgnuti pod svoju vlast Gačane. Za nove Ljudevitove provale u Dalmaciju, kad je ovaj »ognjem i mačem« pustošio Borninu zemlju, bio je prisiljen izbjeći otvorenu bitku te se povukao u svoje utvrde. Tek je povremenim iznenadnim napadima u bok i leđa uznemirivao Ljudevitovu vojsku. Prema suvremenim izvorima, u siječnju 820. uputio je caru poslanstvo s izvještajem da je u borbama, nakon kojih se Ljudevit povukao, osim ratnog plijena, ubio 3000 njegovih vojnika i oteo više od 300 konja. Otišavši zatim Ludoviku u Aachen, sudjelovao je u savjetovanju o načinu borbe protiv Ljudevita. Ne zna se da li je bio sudionikom kasnijih ratnih operacija, jer već iduće godine umire (prema Einhardovim analima, a prema Theganovu djelu Vita Hludovici, bio je ubijen). Naslijedio ga je Vladislav (prema Theganu, njegov nećak). — Jedno od spornih historiografskih pitanja u vezi s Bornom jest njegovo poistovjećivanje s Porgom (Porinom) iz 31. glave Porfirogenetova djela De administrando imperio. Za razliku od F. Šišića, koji Bornu poistovjećuje s Branimirom, pristaše tzv. franačke teorije o pokrštenju Hrvata (E. Dümmler, Lj. Hauptmann, B. Grafenauer, Nada Klaić, L. Margetić) drže Porgu i Bornu istom osobom. Inspiriran hrvatskom povjesnicom prvih desetljeća IX st., V. Lisinski skladao je 1851. operu Porin, praizvedenu 1897.