Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

KOŠUTIĆ, Sida (Sidonija), pjesnikinja i pripovjedačica (Radoboj, 20. III. 1902 — Zagreb, 13. V. 1965). Sestra političara Augusta. U Zagrebu 1921. završila učiteljsku školu, 1922–39. radila u Financijskom ravnateljstvu te Školskom odsjeku gradskoga poglavarstva, 1939–44. bila glavna urednica Hrvatskoga ženskoga lista, a od 1945. do umirovljenja 1948. lektorica u Nakladnom zavodu Hrvatske, Vjesniku i Seljačkoj slozi. Zbog sudjelovanja u osnutku Društva hrvatskih književnica (1936) policija ju je pratila držeći njezino djelovanje protudržavnim, a zbog odbijanja supotpisivanja zahtjeva za izricanje smrtne presude A. Stepincu 1946. dobila je otkaz u Nakladnom zavodu te je, isključena iz javnosti i prešućivana, živjela i stvarala u osami. Pjesme, pripovijetke, romani, drame, književni prikazi i eseji objavljeni su joj, među ostalim, u periodicima Novi čovjek (1926–27), Hrvatska prosvjeta (1927 –30, 1933–35, 1937–39), Književnik (1929), Hrvatska straža (1930, 1933 1938), Za vjeru i dom (1930–33, 1944), Hrvatska smotra (1933, 1935–37, 1939), Obitelj (1933, 1938, 1944), Glasnik sv. Ante (1934–37), Omladina (1934 –35, 1937–38), Kalendar sv. Ante (1935–41, 1943), Hrvatska revija (1936–40; Buenos Aires 1951; München 1968, 1975), Hrvatski dnevnik (1936–39), Kalendar Gospine krunice (1936), kalendar Danica (1938), kalendar Napredak (1938–39), Novi ženski list (1938–39), Hrvatski ženski list (1939–42), Morgenblatt (1939–40), Dom i svijet (1940), Hrvatski orač (1940), Hrvatska mladost (1943–44), Glasnik bl. Nikole Tavelića (1944) te posmrtno u Maruliću (1982, 1992) i Hrvatskom zagorju (1997, 2001). Oslonjena na kršćansku svjetonazornu koncepciju te etičke i odgojne smjernice, u proznom i pjesničkom opusu zaokupljena je zbiljnošću dobra i zla u čovjeku i svijetu te vjerom u konačnu pobjedu dobra. U mističnoj i simboličnoj drami K svitanju (1927), tematizirajući borbu duše i tijela, slijedi ideju ljudske težnje prema Bogu. Psiho-sociološkim kompleksnim, sadržajno i stilski slojevitim romanom Portreti (1928) nastavlja iskustvo kršćanske simbolike te, usmjerivši pozornost na ljudske odnose i praktično značenje djelotvorne ljubavi, razvija priču o pobjedi i uzvišenju krjeposti nad ovozemaljskim slabostima. U hagiografskoj prozi Sluga Vječne Mudrosti (1930) oduševljava se srednjovjekovnim njemačkim mistikom, dominikancem H. Seuseom, a lirskom prozom Jaslice (1933) naznačuje zaokret prema realističnijim pripovjednim postupcima i psihološkoj razradbi likova. Romaneskna trilogija S naših njiva (Plodovi zemlje, 1935; Magle, 1937; Bijele tišine, 1940) panoramska je slika imaginarnoga hrvatskozagorskoga sela i pokušaj dubljih zahvata u prostor i vrijeme. U njoj se otvara prema svijetu i odstupa od naglašene mistike prepuštajući se osjećajima i sjećanjima na djetinjstvo. No unatoč općenitoj tematskoj opredijeljenosti za ruralno, s realistično perspektuiranim zahvatima u seosku svakidašnjicu i konkretne etnografske pojedinosti, ne odstupa od svoje ideološke okosnice, a ideju bogotraženja i pobjede dobra nad zlom nastoji aktualizirati u djelovanju religiozno motiviranih, ponajviše ženskih likova. Njezini realistični pokušaji ostaju prožeti lirskim idealizmom te se, zaokupljena duhovnom isključivošću i inzistiranjem na kolektivizmu i zatvorenosti sela, sve više udaljuje od zbilje. U alegorijskoj prozi Vrijeska (1942), preplevši bajkovit i realističan diskurs, paraboličnim pripovijedanjem prodire u svijet nadrealnoga, a nostalgijom za selom i prošlošću te sućuti prema siromašnima i patnicima prožetom zbirkom lirskih crtica i novela Mimoza sa smetljišta (1942), a potom i novelom Veronika (Republika, 1955),zaokružuje pripovjedni opus. Specifičan lirski senzibilitet nazočan u prozi do punoga izražaja dolazi u pjesničkom opusu. U zbirkama ispovjednih tonova, prožetima osjećajimasamoće, čežnje i boli, Osmijesi (1940), Vjerenička žetva (1942)i Jezero mrtvo (1956), vraća se prvotnomu lirskomu, mističnomu ugođaju, religioznim meditacijama i potrazi za smislom, istinom i vrjednotama. U više pjesama, aktualnih vjerski i egzistencijalno, himničkim ili molitvenim tonovima ispovijeda ljubav prema Kristu, ponizno i prisno, moleći oprost, pravdu i utjehu (Osamljeni, Buđenje), izražava kajanje i divljenje pred Stvoriteljem (Nisam dostojna, Vidim) ili se obraća Majci Božjoj (Bogorodici, Pred Bogorodičinim kipom). Domoljubno intonirana poema moderne poetske i glazbene strukture Jeka sve tiša (Hrvatska revija, 1963; Donja Stubica—Radoboj 1995; ilustracije I. Lacković Croata) nadahnuta je prirodom i zavičajem. Uspjelija u slobodnoj pjesničkoj formi, posebnost pjesničkoga izričaja postignula je pjesmama u prozi profinjene jednostavnosti i ritma (Vječnost blaga miluje, Zavjet ljubavi, Posvetnici svijeta), te stihovima, nerijetko antologijskih značajka, zauzela neupitno mjesto u hrvatskom duhovnom pjesništvu. Stajališta o netendencioznoj književnosti, temeljenoj na istinskom književnoumjetničkom nadahnuću, iznijela je u anketi o katoličkoj književnosti P. Grgeca (Hrvatska prosvjeta, 1935, 10; Na Goru Gospodnju. Zagreb 2006) te u časopisu Nedjelja (1942, 14).S V. Nikolićem priredila antologiju Hrvatska majka u pjesmi (Zagreb 1941). Zastupljena je s više autora u Izabranim djelima (Zagreb 1984) te u antologijama, tematskim zbirkama i zbornicima Iskra (Zagreb 1937), Tisuću najljepših novela (Zagreb 1937), Sunčani vinograd (Zagreb 1943), Pjesme o majci (Zagreb 1944), Antologija hrvatskih pjesama u prozi (Zagreb 1958), Duša duše hrvatske (Mostar 1988), Naša ljubavnica tlapnja (Zagreb 1992), Duhovna poezija (Đakovo 1996), Kip domovine (Zagreb 1996), Majci, Kraljici mira (Zagreb 1998), Mila si nam ti jedina (Zagreb 1998), U sjeni transcendencije (Zagreb 19992), Hrvatska božićna lirika (Zagreb 2000), Hrvatska uskrsna lirika (Zagreb 2001) i Majko, hvala ti (Fojnica 2002). Posmrtno su joj objavljene pripovijetke Badnja noć dviju ptica (Zagreb 1996; ilustracije I. Antolčić, dramatizacija Scena mladih u Splitu, 1997) i Breza (Zagreb 2005), izabrane pjesme Različaka čaša (1997), zbirka proze Priče (2001) i zbirka pjesama i meditacija Solsticij srca (2002). Uglazbljena joj je pjesma Ljubav (A. Marković, 1950). Njezino djelo nadmašuje dosadašnje prosudbe i svrstavanje u »žensku književnost« ili religiozno (katoličko) književno stvaralaštvo te, unatoč dugogodišnjemu marginaliziranju i površnoj percepciji, svojim umjetničkim i ljudskim odlikama zaslužuje neprijeporno mjesto u hrvatskoj književnoj baštini (S. Lice). Prevođena je na njemački, talijanski, slovački i slovenski jezik. God. 1999. ustanovljena je u Radoboju manifestacija Dani Side Košutić te književna nagrada »Sida Košutić«. Rukopisna joj je ostavština u privatnom posjedu.

DJELA (izbor): K svitanju. Zagreb 1927. — Portreti. Zagreb 1928. — Sluga Vječne Mudrosti. Zagreb 1930. — Jaslice. Zagreb 1933. — S naših njiva, 1–3. Zagreb 1935–1940, 19442, Krapina 1999. — Osmijesi. Zagreb 1940. — Mimoza sa smetljišta. Zagreb 1942, 2004. — Vjerenička žetva. Zagreb 1942. — Vrijeska. Zagreb1942, Radoboj 2007. — Jezero mrtvo. Zagreb 1956, 1957. — Izabrana djela. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 132. Zagreb 1984. — Različaka čaša. Zagreb 1997. — Priče. Zagreb 2001. — Solsticij srca. Zagreb 2002.
 
LIT.: Lj. Maraković: (O drami K svitanju). Hrvatska prosvjeta, 15(1928) 1/2, str. 46–47. — (O knj. Portreti): Književnik, 2 (1929) 8, str. 310–311. — Lj. Maraković, Hrvatska prosvjeta, 16(1929) 1, str. 19. — B. Mašić, Novosti, 23(1929) 78, str. 7. — Gj. Vilović (Gj. V-ć), Obzor, 70(1929) 26, str. 2–3. — (O knj. Sluga Vječne Mudrosti): Lj. Maraković, Hrvatska prosvjeta, 17(1930) 6, str. 145–146. — T. Smerdel, Hrvatska straža, 2(1930) 154, str. 4. — H. Bošković, Ibid., 248, str. 4. — D. Žanko, Katolički tjednik, 6(1930) 44, str. 2. — (O knj. Jaslice): D. Čović, Omladina, 17(1933–34) 5, str. 76–77. — S. Devčić, Hrvatska revija, 6(1933) 11, str. 652–653. — Lj. Maraković, Hrvatska prosvjeta, 20(1933) 10, str. 388–390. — Š. Jurkić: Sida Košutić i njezino djelo. Hrvatska straža, 8(1936) 115, str. 4–5. — (O knj. S naših njiva): J. Andrić, Obitelj, 8(1936) 50, str. 950. — P. Grgec, Hrvatska straža, 8(1936) 26, str. 4–5. — Lj. Hrgić (H. Bor), Hrvatska smotra, 4(1936) 3, str. 89–90. — S. Jakševac, Omladina, 21(1937–38) 5/6, str. 220–221. — P. Grgec, Hrvatska straža, 10(1938) 87, str. 23. — I. Mežnarić, Hrvatska revija, 11(1938) 10, str. 551–552. — (O knj. Vrijeska): S. Gašparović, Prosvjetni život, 1(1942) 6, str. 293–294. — I. Raos, Hrvatski narod, 4(1942) 499, str. 2. — N. Šimunić-Kesterčanek: Sida Košutić kao umjetnica (predgovor). U: Mimoza sa smetljišta. Zagreb 1942, 8–9. — S. Gašparović: Pjesnička proza Side Košutić.Hrvatska revija, 16(1943) 8, str. 453–454. — A. Jerkov: Pjesnikinja Sida Košutić. Hrvatska mladost, 27(1943–44) 9/10, str. 399. — Lj. Maraković: Sida Košutić. Hrvatski krugoval, 3(1943) 27, str. 15. — (Nekrolozi i obljetnice): Večernji list, 7(1965) 14. V, str. 7. — M. V., Telegram, 6(1965) 264, str. 15. — D. Lončarević (H. Ban), Hrvatska revija (München), 25(1975) 3, str. 402–405; 32(1982) 2, str. 220–227. — B. Jurišić i M. Jurišić, Večernjilist, 39(1995) 9. IV, str. 18. — M. Krajačić-Beutz, Marulić, 30(1997) 4, str. 736–738. — M. Žigrić: Poezija boli i osame. Ibid., 3(1970) 3, str. 1–16. — S. Korać: Hrvatski roman između dva rata 1914–1941. Rad JAZU, 1972, 362, str. 701–702, 724–725, 735–737. — J. Hekman: Sida Košutić (predgovor). U: Izabrana djela. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 132. Zagreb 1984, 7–15. — B. Petrač: Marija Bistrica u hrvatskoj književnosti. Bogoslovska smotra, 54(1984) 4, str. 633–635. — B. Brezinščak Bagola: Oslobađanje za darove srca. Marulić, 29(1996) 2, str. 308–316. — K. Remetin: Sida Košutić u hrvatskoj prozi i poeziji. Hrvatska revija, 46(1996) 3/4, str. 609–611. — V. Brešić: Autobiografije hrvatskih pisaca. Zagreb 1997. — B. Petrač: Pogovor. U: Različaka čaša. Zagreb 1997, 154–163. — I. J. Bošković: Ispravak nepravde. Slobodna Dalmacija, 56(1998) 7. III, str. 44. — D. Detoni-Dujmić: Ljepša polovica književnosti. Zagreb 1998, 319–335. — K. Nemec: Povijest hrvatskoga romana od 1900. do 1945. godine. Zagreb 1998. — S. Lice: SidaKošutić (pogovor). U: S naših njiva. Krapina 1999. — L. Bauman: Fantastični vrtlozi duha i materije. Hrvatsko zagorje, 6(2000) 2, str. 117–124. — L. Ljubić: (O knj. Priče). Ibid., 7(2001) 2, str. 233–235. — S. V. Antić: Lirika dobrote i jednostavnosti. Vjesnik, 63(2002) 20. IV, str. 15. — L. Dujić: Ženska signatura. Vijenac, 10(2002) 229, str. 5. — V. Lončarević: Duhovno gledanje svijeta. Hrvatsko zagorje, 8(2002) 1, str. 157 –163. — D. Zeljko-Selak: Nepravedno zapretena i prešućena mimoza hrvatske književnosti. Hrvatska obzorja, 10(2002) 1, str. 151–154. — D. Šimundža: Bog u djelima hrvatskih pisaca, 1–2. Zagreb 2004–2005. — Isti: Didaktička struktura simboličnih portreta Side Košutić. Marulić, 37(2004) 6, str. 1078–1090. — Isti: Stvarnost i poučnost u trilogiji S naših njiva Side Košutić. Komparativna povijest hrvatske književnosti, 7(2005) str. 237–252. — V. Lončarević: Književnost i Hrvatski katolički pokret (1900.–1945.). Zagreb 2005.
 
Nevenka Videk (2009)