Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

BORTOLAZZI, Dinko (Bartolačić, Bortolazzi de Grisogono, Grisogono), liječnik i kulturni djelatnik (Zadar, 30. VII 1836 — Buenos Aires, potkraj siječnja 1887). Sin zadarskog plemića i časnika Napoleonove vojske Antuna. Školovanje završio u Zadru 1856, a studij medicine u Padovi 1861, gdje je obranio doktorsku tezu o tjelovježbi i njezinoj odgojnoj primjeni. U Zadru je kratko vrijeme vodio privatnu praksu a potom odlazi 1870. u Argentinu gdje se zaposlio u dječjem odjelu Gradske bolnice u Buenos Airesu. God. 1878. sudjelovao je u utemeljenju dobrotvorne iseljeničke organizacije Družtvo austro-ugarske uzajamne pomoći. Nezadovoljan odnosom tog društva prema Slavenima osniva 1882. Slavjansko družtvo uzajamne pomoći i postaje njegovim prvim predsjednikom. U listu talijanskih iseljenika La Patria Italiana pisao je članke o slavenskim iseljenicima u Argentini. Zajedno s hrvatskim iseljenicima osniva 1879. u Buenos Airesu Slavjansku čitaonicu Spavajući lav, a od 1. III 1883. izdaje čitaoničko glasilo Iskra slavjanske slobode, prvi iseljenički list na hrvatskom jeziku u Argentini kojemu je bio urednikom i vlasnikom. U njegovu uvodniku B. kaže da je list pokrenut »da uzdrži budnu svijest u Hrvata i Slovjana, koji žive u Južnoj Americi«. U napisima je polemizirao s austrijski orijentiranim listom Narodni glas. — Pisao je s naglašenim južnoslavenstvom i odbojnošću prema austrijskoj vlasti, zbog čega je njegov list bio zabranjen u zemljama pod austrijskom krunom (jedan je primjerak sačuvan u NSB-u u Zagrebu). — B. je u Buenos Airesu obavljao više društvenih dužnosti: vijećnik gradske općine, profesor Narodnog kolegija, član talijanskog društva Stella di Roma. Odlikovan je Križem Kraljevine Italije i Križem kralja Crnogorskoga. — Kao liječnik istaknuo se humanim radom među našim iseljenicima. Izumio je više liječničkih sprava, kojima se uspješno služio (npr. spravu za pregled grla). Izgubio je život liječeći pacijenticu zaraženu difterijom. Bavio se književnošću.

DJELA: Sopra la necessita di richiamare in uso la ginnastica nell’educazione moderna. Padova 1861. — Un scherzo comico in tre atti in versi. Buenos Aires 1876.
 
LIT.: C. G. F. Heyer von Rosenfeld: Der Adel des Konigreichs Dalmatien. Nürnberg 1873, 99–100. — Predsjednik Čitaonice Spavajući lav. Narodni list, 20(1881) 87, str. 3. — Iskra slavjanske slobode, glas Čitaonice Spavajući lav. Ur. dr. Dinko od Grisogono Bortolazzi. Vienac, 15(1883) 16, str. 267. — B. Vukasović: Gospodu D.ru Dinku od Grisogono Bortolazzi. Iskra slavjanske slobode (Buenos Aires), 1(1883) 10, str. 8–9. — D. D.: Smrt D.ra de Bortolazzi-a Zadranina – Žrtva znanosti i dužnosti. Narodni list, 26(1887) 20, str. 2–3. — V. Holjevac: Hrvati izvan domovine. Zagreb 1967, 201. — Š. Kordić: Dalmatinski liječnici žrtve svoga zvanja u XIX stoljeću. Saopćenja »Pliva«, 18(1975) 3, str. 165–175. — J. Kolumbić: Grbovi zadarskih plemićkih obitelji početkom druge austrijske vladavine Dalmacijom. Radovi Zavoda JAZU u Zadru, 26(1979) str. 91–92. — K. Milutinović: Zadranin Dinko Grisogono Bortolazzi u Buenos Airesu. Zadarska revija, 33(1984) 6, str. 457–471. — Lj. Antić: Dr Dinko pl. Grisogono Bortolazzi. Matica. Iseljenički kalendar, 1986, str. 170–171. — Isti: Naše iseljeništvo u Južnoj Americi i stvaranje jugoslavenske države 1918. Zagreb 1987.
 
Anđelka Stipčević-Despotović (1989)