BOŠKOVIĆ, Ivan

BOŠKOVIĆ, Ivan, glazbeni pisac i kulturni povjesničar (Dubrovnik, 14. III 1936). U Dubrovniku završio jednogodišnji Dramski studio (1952) i nastavničko-teoretski odjel Muzičke škole (1954–59). Glazbeni odgoj i hrvatski jezik diplomirao na Višoj pedagoškoj školi u Splitu (1962), a studij industrijske pedagogije na Pedagoškom fakultetu u Rijeci (1984). Bio je nastavnik glazbe u Osnovnoj školi »Milan Bilić« u Trogiru (1965/66) te u gimnazijama »Ćiro Gamulin« (1968–74) i »Vladimir Nazor« (1969–71) u Splitu. Potom je knjižničar (1974–77), pa referent završnog stupnja (1978–84) u Centru za odgoj i obrazovanje »Ćiro Gamulin« i od 1984. ponovno bibliotekar u istom centru. Usporedo je razvio višestruku djelatnost: bio je glumac i zborovođa u Dubrovniku i Splitu, a u splitskomu HNK skladatelj scenske glazbe, glazbeni suradnik, dirigent i jezični savjetnik dramskih predstava te kraće vrijeme v. d. direktora Opere. U Dubrovniku je postavio likovne izložbe M. Rašice (1958) i Lj. Biroa (1959) te izložbu književnih djela Anice Bošković (1964). Istražujući hrvatsku glazbenu baštinu, sredio je znatnim dijelom glazbeni arhiv splitske prvostolnice i u potpunosti glazbeni arhiv obitelji Capogrosso u Muzeju grada Splita; pritom je otkrio niz novih, dosad neutvrđenih podataka o glazbenicima i glazbenoj praksi te više skladbi koje pripisuje Juliju Bajamontiju. Svoje glazbene rasprave i članke objavljuje u Sv. Ceciliji (1969, 1973–82, 1985–87), Maruliću (1973–77, 1979–81, 1983, 1985–87), Arti musices (1975, 1977, 1982, 1987) i dr. Ističu se napisi: Novi podaci o starim splitskim orguljašima (Sv. Cecilija, 1973, 3), Marko Marulić i glazba (Marulić, 1974, 4), Nepoznati splitski orguljaši XVII. i XVIII. stoljeća (Arti musices, 1975, 6), O orguljama splitske stolnice iz godine 1702 (Sv. Cecilija, 1976, 3), Novi podaci o Ivanu Lukačiću (Sv. Cecilija, 1977, 2), Prinosi životopisu Tommasa Restija (Sv. Cecilija, 1977, 4), Glazbenik i skladatelj Angelo Bonifazij (Marulić, 1979, 2), O Bajamontijevu »Requiemu« za Rugjera Boškovića (Marulić, 1981, 4), Prinosi životopisu Josipa Raffaellija (1767–1843) (Arti musices, 1982, 13/1), Veze dr. Julija Bajamontija s Lukom i Antunom Sorkočevićem (zbornik Luka i Antun Sorkočević, hrvatski skladatelji, Zagreb–Osor 1983), Odjek pobjede narodnjaka iz godine 1882. u splitskom glazbenom životu (zbornik Hrvatski narodni preporod u Splitu, Split 1984), Gdje je i kad rođen Ivan Mane Jarnović? (Marulić, 1986, 2), Nepoznati podaci o kapelnicima splitske prvostolnice XVIII. i XIX. stoljeća (Marulić; 1987, 5), Duhovne skladbe Jakova Gotovca (Sv. Cecilija, 1987, 3–4) te Guslač i skladatelj Angelo Maria Frezza 1759–1835 (Arti musices, 1987, 18/1–2). Pisao je i kazališne i glazbene kritike te bio glavni urednik srednjoškolskog lista Nove staze (1971). Književne i teatrološke članke te informativne napise o P. Hektoroviću, M. Držiću te Baru, Ruđeru Josipu i Anici Bošković, J. Kosoru, D. Skurli, hrvatskim renesansnim pjesnicima i dr. objavio je u Mogućnostima (1960–63, 1966–67), Telegramu (1961–63, 1965–72), Vidiku (1962–63, 1968–69), Dubrovniku (1962–63, 1965–69), Zadarskoj reviji (1963, 1965), Kolu (1966), Kritici (1969), Republici (1969) i dr. Sastavio je kazalo časopisa Dubrovnik (1955–67); izdao posmrtnu zbirku pjesama D. Skurle Dvije obale (1967); otkrio cjelokupni pjesnički opus Bara Boškovića, za koji se vjerovalo da je uništen. Arhivskim istraživanjem utvrdio je da su glavni junaci komedije Kate Kapuralica Vlaha Stullija zaista živjeli u Dubrovniku u XVIII stoljeću.