BOTIĆ, Luka, književnik (Split, 22. I 1830 — Đakovo, 22. VIII 1863). Potječe iz splitske težačke obitelji. U Splitu je završio pučku školu (1837–41) te u sjemeništu polazio gramatiku (1841–45), humanistiku (1845–47) i filozofiju (1847–49). God. 1849. odlazi na studij teologije u Zadar, ali je 1851. izbačen. Putovao je po Hercegovini i Bosni te se upoznao sa živom tradicijom narodne poezije. Nakon kraćeg boravka kod M. Bana u Beogradu zaposlio se 1852. u Gajevoj tiskari u Zagrebu, a 1853. postaje predstojnikom na gospodarskom imanju Đakovačke biskupije. Odbivši da kao činovnik položi zakletvu vjernosti kralju Franji Josipu I, otpušten je 1860. Uz pomoć J. J. Strossmayera izabran je 1861. za đakovačkog zastupnika u Hrvatskom saboru, gdje je bio član školskog i upravno-činovničkog odbora. Saborskim govorom od 1. VII 1861. istupa protiv dalmatinskih autonomaša i prevlasti talijanskog jezika u Dalmaciji, a o sjedinjenju Dalmacije i banske Hrvatske piše i u Pozoru (1861, 130). Njegova je zastupnička djelatnost postala centralističkoj politici Beča nepoželjna pa mu je zabranjeno objavljivanje. Umro je od sušice. — Botićev prvenac pripovijetka u stihovima Pobratimstvo bila je novost zbog orijentalne egzotike i nadahnutosti metrikom narodne poezije te je za nju 1854. dobio nagradu Nevena, u kome je i objavljena. Iste godine tiskana mu je u Nevenu većina pjesama i pripovijedaka (Što će meni cvijeće svakojako, Tri muke bjeguncima, Srb ide u rat, Dilber-Hasan). U romantičarskim pripovijestima dotadašnjoj protuturskoj tematici hrvatske hajdučko-turske novelistike suprotstavio je miroljubivost i bratstvo, iznoseći besmisao vjerskih opreka i zapreka u ljubavi, po čemu je bio preteča J. E. Tomiću. Kao narodnjak oduševljavao se štokavskim narječjem i folklorom te je u ritmu narodne poezije pisao lirske pripovijesti. Zapažena je pripovijest Dilber-Hasan po istočnjačkom ozračju i po neobičnim romantičarskim zapletima, ali realistički oslikava i društvene odnose za srpskog ustanka. Prema talijanskim uzorima (T. Grossi, A. Aleardi, G. Prati) lirski je obradio povijesne motive u pjesničkim pripovijetkama Bijedna Mara i Petar Bačić. B. je samo u nekim odlomcima tromi narodni izričaj uspio preobraziti u živ, individualni izraz. — Bijedna Mara poslužila je kao motiv operama J. Hatzea (Adel i Mara) i I. Paraća (Adelova pjesma), a N. Bartulović ju je dramatizirao (1922). Botićevu korespondenciju, što se čuva u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu, objavio je J. Ravlić u Arhivskom vjesniku (1970, 13). Na češki je prevedena Turčinova ljubavna pjesma i Pobratimstvo, a jedna pjesma na njemački. U Splitu ima spomenik (I. Meštrović); pjesme su mu posvetili P. Preradović, B. Lovrić, D. Sirovica, Đ. Vilović, R. Katalinić Jeretov. — F. Marković ističe da je B. stvorio tip narodnoga romantičnog epa, a A. Barac ga je smatrao najboljim piscem predšenoina razdoblja.
DJELA: Bijedna Mara. Zagreb 1861, Split 1873, 1918, Beč 1921. — Petar Bačić. Osijek 1862. — Pjesme. Zagreb 1885. — Pobratimstvo i Bijedna Mara. Zagreb 1921. — Dilber-Hasan. Split 1930. — Djela. Zagreb 1949. — Izabrana djela. Zagreb 1949. — Izabrana djela. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 35. Zagreb 1973. — K. Pavić: Bibliografija radova Luke Botića. Zadarska revija, 32(1983) 2/3, str. 189–195.
LIT.: (Nekrolog). Glasnik dalmatinski, 15(1863) br. 72. — (J. Sundečić): Luka Botić. Zviezda, 1(1863) 24, str. 96. — M. Pavlinović i F. Marković: O životu i pjesmah Luke Botića (predgovori u: L. Botić, Pjesme. Zagreb 1885, str. III–XLIII). — K. Šegvić (F. H. S.): »Biedna Mara«. Hrvatska, 5(1888) 8, str. 10–16. — L. Tomanović (T.): Luka Botić. Nova Zeta, 2(1890) 10, str. 386–394. — J. Barač: Spomenica 30. godišnjice smrti hrvatskog pjesnika Luke Botića Splićanina. Zagreb 1893. — A. Petravić: Studije i portreti. Split 1905, 45–47. — D. Bogdanović: Luka Botić, Pobratimstvo i Bijedna Mara (predgovor). Zagreb 1921. — I. Delalle: Luka Botić na Marjanu. Novo doba, 4(1921) 194, str. 2–3. — J. Ravlić: Stogodišnjica rođenja Luke Botića. Mladi stražar, 1(1929–30) 9/10, str. 137–138. — N. Bartulović: O stogodišnjici Luke Botića. Srpski književni glasnik, NS 1930, XXXI/8, str. 589–599. — S. Ilijić: Luka Botić (1830–1930). Mladost, 8(1930) 8, str. 187–188. — Lj. Maraković: U spomen Luke Botića. Hrvatska prosvjeta, 17(1930) 10, str. 220–221. — A. Matasović: Grob Luke Botića. Hrvatska straža, 2(1930) 136, str. 4. — V. Rabadan: Luka Botić. Obitelj, 2(1930) 22, str. 353, 358. — K. Šegvić: Luka Botić. Njegov život i njegova djela. Zagreb 1930. — A. Barac: Botić kao pjesnik. Hrvatska revija, 4(1931) 10, str. 531–538, 540–546, 548. — M. Ujević: Hrvatski pjesnik Luka Botić. Danica (kalendar), 1931, str. 86–89. — V. Lozovina: Botićeva »Bijedna Mara« i njezin talijanski uzor. Hrvatska revija, 5(1932) 8, str. 504–516; 9, str. 571–584. — A. Belas: Luka Botić u očima bečke policije. Jadranski dnevnik, 3(1936) 26, str. 3. — V. Jurčić: Kako su umirali hrvatski književnici. Zagreb 1936, 51–56. — B. Lovrić: Posljednji stihovi pjesnika. Obzor, 79(1939) 293, str. 3. — J. Ravlić: Da li je Luka Botić napisao autobiografski roman. Hrvatski glasnik, 2(1939) 299, str. 19. — Isti: Zašto je Luka Botić bio istjeran iz teologije? Viestnik Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu, 9–10(1941) str. 99–114. — Isti: Ostavština Luke Botića. Republika, 2(1946) 9/10, str. 856. — A. Barac: Veličina malenih. Zagreb 1947, 7–44. — Isti: Stvarnost u umjetničkom djelu. Građa za povijest književnosti hrvatske, 1953, 24, str. 2–23. — D. Berić: Oko Botićeve »Bijedne Mare«. Književni Jadran, 2(1953) br. 24. — Isti: Rukopisna ostavština Luke Botića. Ibid., br. 13. — Isti: Još o »Bijednoj Mari« L. Botića. Mogućnosti, 1(1954) 7, str. 469–472. — J. Ravlić: Luka Botić u Zadru. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 1(1954) str. 239–255. — Isti: Oko Botićeve »Bijedne Mare«. Mogućnosti, 1(1954) 3, str. 178–182; 9, str. 624. — R. Maixner: Pisma Miji Krešiću. Građa za povijest književnosti hrvatske, 1955, 25, str. 211–227. — H. Dizdar: Prva umjetnička pripovijetka o Sarajevu. Život, 7(1958) 5, str. 403–406. — B. Nikpalj: Botićevo mjesto u hrvatskoj književnosti. Književnik, 2(1960) 13, str. 70–74. — D. Berić: Dva datuma iz života L. Botića. Mogućnosti, 10(1963) 10, str. 1110–1112. — N. Milićević: Riječ-dvije o Luki Botiću. Kolo, 1(121)(1963) 10, str. 659–663. — J. Ravlić: Luka Botić. Mogućnosti, 10(1963) 10, str. 1092–1102. — Isti: Botićeva pisma i neka pitanja iz kronologije njegova života. Arhivski vjesnik, 1970, 13, str. 93–188. — Š. Vučetić: Luka Botić (s bibliografijom). Pet stoljeća hrvatske književnosti, 35. Zagreb 1973, 133–166. — I. Perić: Luka Botić kao političar. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 26(1979) str. 259–285. — V. Caktaš: Luka Botić (»drugi put«) na Marjanu. Slobodna Dalmacija, 38(1980) 30. III, str. 12. — M. Maglajlić: Folklorni elementi u djelu Luke Botića. Mogućnosti, 32(1985) 10/12, str. 1079–1082. — K. Pavić: Politički lik Luke Botića. Zbornik Centra za društvena istraživanja Slavonije i Baranje, 22(1985) 1, str. 1–23. — S. Botica: Nekoliko napomena o Botićevu jeziku i stilu. Jezik, 34(1986) 2, str. 33–39. — Isti: Botićeve romantičarske naznake u oblikovanju likova. Zadarska revija, 36(1987) 3, str. 155–163. — Isti: Luka Botić. Zagreb, 1989.
Nedjeljko Mihanović (1989)
